Broj: Kž-Us 17/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. B. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 291. stavka 1. u vezi s člankom 52. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenog M. Z.-T., okrivljenog A. B. i okrivljenog T. M. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 31. siječnja 2018. broj Kov-Us-7/2017-22, u sjednici održanoj 5. srpnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbijaju se žalbe okrivljenog M. Z.-T., okrivljenog A. B. i okrivljenog T. M. kao neosnovane.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Osijeku odbijeni su prijedlozi okrivljenog M. Z.-T., okrivljenog A. B. i okrivljenog T. M. da se iz spisa predmeta, kao nezakoniti dokazi, izdvoje pod točkama I. do III. izreke nalozi suca istrage Županijskog suda u Osijeku broj Kir-Us-24/16 od 26. veljače 2016., broj Kir-Us-29/16 od 14. ožujka 2016. te broj Kir-Us-34/16 od 24. ožujka 2016., a pod točkom IV. izreke pobijanog rješenja odbijen je prijedlog za izdvajanje audio-video zapisa koji su pribavljeni primjenom posebnih dokaznih radnji provedenih temeljem naloga suca istrage iz točaka I., II. i III. izreke rješenja.

Protiv tog rješenja žale se okrivljeni M. Z.-T. po braniteljici M. Ć. P., odvjetnici iz O., okrivljeni A. B. po branitelju M. D., odvjetniku iz O. te okrivljeni T. M. po branitelju S. P., odvjetniku iz O., doslovno identičnim žalbama, uz suglasan prijedlog usvojiti žalbe, preinačiti pobijano rješenje na način da se iz spisa izdvoje kao nezakoniti svi navedeni nalozi, kao i dokazi koji su temeljem istih pribavljeni, podredno rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalbe nisu osnovane.

Naime, nisu u pravu žalitelji kada upiru na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 ističući da su razlozi za ocjenu postojanja zakonskih uvjeta primjene posebnih dokaznih radnji nedostatni i potpuno nejasni, i to kako u pobijanom rješenju, tako i u nalozima suca istrage. Suprotno tom žalbenom navodu, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud potpuno i pravilno, a bez proturječja, utvrdio sve odlučne činjenice te je za svoju odluku dao jasne i dostatne razloge, koje snagom njihove uvjerljivosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Stoga, u pobijanom rješenju nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka koju ističu žalitelji, dok ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08 nije nađeno da bi bila počinjena koja druga povreda na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

U odnosu na osporavanje zakonitosti naloga suca istrage kojima se određuju posebne dokazne radnje iz članka 332. stavka 1. točaka 1., 3. i 4. ZKP/08 prema D. B. i M. Z.- T. (broj Kir-Us-24/2016 od 26. veljače 2016.), odnosno prema A. B. i T. M. (broj Kir-Us-29/2016 od 14. ožujka 2016.), kao i naloga suca istrage kojim se te dokazne radnje produljuju (broj Kir-Us-34/2016 od 24. ožujka 2016.), Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u cijelosti prihvaća argumente suda prvog stupnja da su rezultati tih dokaznih radnji zakoniti dokazi na kojima nema zapreke zasnovati sudsku odluku.

Tako je, nasuprot žalbenim tvrdnjama, pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su, u vrijeme određivanja posebnih dokaznih radnji, bile ostvarene sve zakonske pretpostavke iz članka 332. stavka 1. ZKP/08 za nadzor i tehničko snimanje telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu, ulazak u prostorije radi provođenja nadzora i tehničkog snimanja prostorija te za tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta. U tom smislu, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio kako su u nalozima suca istrage jasno navedeni razlozi iz kojih istražni sudac crpi zaključak o postojanju osnova sumnje da su žalitelji poduzimali radnje koje predstavljaju obilježja kaznenog djela za koje se posebne dokazne radnje, sukladno slovu zakona, mogu provesti, kao i razlozi zbog kojih istražni sudac smatra da se izvidi ne mogu provesti na drugi način.

Zbog navedenog, u konkretnom slučaju, ne radi se o situaciji kada su nalozi o provođenju posebnih dokaznih radnji temeljeni samo na činjenici postojanja zahtjeva državnog odvjetnika te pukom parafraziranju zakonskog teksta odredbe članka 332. stavka 1. ZKP/08 da se izvidi ne mogu provesti na drugačiji način, a bez bilo kakvog analitičkog obrazlaganja razloga i činjeničnih utvrđenja za takvu odluku. U tom smislu, neosnovano je pozivanje žalitelja na raniju odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: I Kž 373/17-4 od 12. rujna 2017.

Konkretni nalozi suca istrage, protivno neosnovanim žalbenim tvrdnjama, sadrže jasne razloge o nužnosti miješanja vlasti u pravo žalitelja na poštivanje njihovog privatnog života, osobito u pogledu pitanja zašto se izvidi ovih kaznenih djela ne bi mogli provesti na drugi način ili bi to bilo moguće samo uz nerazmjerne teškoće. Stoga se ne može zaključiti da bi sudac istrage, prije izdavanja naloga, propustio svoju dužnost kontrole opravdanosti posebnih mjera kojima se ograničavaju ustavna prava građana obaviti savjesno i u skladu sa zakonskim ovlaštenjima.

Tako, činjenica da se radilo o osumnjičenim policijskim službenicima koji su kao tijelo progona upoznati s uobičajenim načinom izvida kaznenih djela i provođenja istraživanja radi otkrivanja i sprečavanja počinjenja kriminalnih radnji, kao i činjenica da se radi o koruptivnim kaznenim djelima kojima je imanentna prikrivenost u postupanju i čije je otkrivanje samim time otežano, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, čine provođenje izvida na drugi način doista otežanim i povezanim s nerazmjernim teškoćama. Tim više što se radi o djelima počinjenim isključivo prema stranim državljanima, budući su zaustavljana vozila stranih registarskih oznaka, čime je svakako znatno teže, a bez posebnih dokaznih radnji, pribaviti dokaze kojima bi bilo moguće otkriti djelo te utvrditi sve okolnosti počinjenja istog. Sve navedeno opravdano i ispravno, obrazlažući razloge za zaključak o nerazmjernoj otežanosti vršenja izvida na drugi način, iznosi vijeće u pobijanom rješenju, te sudac istrage u osporavanim nalozima.

Slijedom navedenog, ne radi se ovdje o situaciji kada sud, nalažući provođenje posebnih dokaznih radnji, nalozima samo prepisuje tekst relevantne zakonske odredbe, a bez bilo kakvog obrazloženja i kritičkog osvrta na činjenice koje u konkretnom slučaju opravdavaju primjenu ovih mjera, već upravo suprotno (tako i u odlukama ovog suda broj: I Kž-Us 94/2017-4 od 13. srpnja 2017., I Kž-Us 92/2017-4 od 20. prosinca 2017., I Kž-Us 38/2018-4 od 16. svibnja 2018.).

Kako je i ovaj drugostupanjski sud utvrdio da je miješanje u ostvarivanje prava pojedinca iz članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj: 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.; dalje u tekstu: EKLJP) bilo sukladno zakonu i nužno potrebno, te su stoga posebne dokazne radnje određene u cijelosti sukladno članku 332. stavku 1. ZKP/08, što pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud, to je valjalo žalbe odbiti i temeljem članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 5. srpnja 2018.