Broj: Kž 332/18

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika S. B., zbog kaznenih djela iz članka 91. točke 4. u vezi s člankom 37. stavkom 1. i člankom 33. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08., dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 9. svibnja 2018. broj Ik I-289/18.-9, u sjednici održanoj 5. srpnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika S. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, na temelju članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 56/13. i 150/13. - dalje: ZIKZ) u vezi s člankom 59. Kaznenog zakona („Narodne Novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.), odbijen je kao neosnovan prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika S. B. Zatvorenik se sada nalazi u Kaznionici u L. na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora od 12 (dvanaest) godina i 10 (deset) mjeseci, na koju je osuđen pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 16. siječnja 2013. broj K-41/11. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. rujna 2014. broj Kž-237/13-11. zbog kaznenih djela iz članka 91. točke 4. u vezi s člankom 37. stavkom 1. i člankom 33. stavkom 1. KZ/97. Jedinstvenu kaznu zatvora počeo je izdržavati 20. kolovoza 2011., a ista mu ističe 20. lipnja 2024.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik S. B. po opunomoćeniku Č. P., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se prvostupanjsko rješenje preinači na način da se zatvoreniku odobri uvjetni otpust.

Sukladno članku 44. stavku 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu zatvorenik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. zbog koje se pobijano rješenje ne bi moglo ispitati, a što se očituje u izostanku razloga o odlučnim činjenicama.

Naime, prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijanog rješenja detaljno prenio sadržaj prijedloga za uvjetni otpust zatvorenika, mišljenje Kaznionice u L., kao i izvješće Probacijskog ureda P., s očitovanjem državnog odvjetnika i zatvorenika na sjednici vijeća. Potom je prvostupanjski sud sve okolnosti utvrđene iz prijedloga za uvjetni otpust, mišljenja Kaznionice te izvješća Probacijskog ureda P. ocijenio uz primjenu članka 59. KZ/11. te doveo u vezu s prijašnjim životom zatvorenika i ostatkom neizdržane kazne, nakon čega je zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za uvjetni otpust zatvorenika. Imajući na umu takvo obrazloženje, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio one odlučne okolnosti o kojima ovisi primjena odredbe članka 59. stavka 2. KZ/11., pri čemu je, doduše, dao šture, ali ipak jasne, valjane i određene razloge zbog kojih smatra da nema uvjeta za odobravanje uvjetnog otpusta zatvoreniku. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. zbog koje se prvostupanjsko rješenje ne bi moglo ispitati, a kako to u žalbi upire zatvorenik.

Nije u pravu zatvorenik ni kada upire na povredu kaznenog zakona koja bi se sastojala u tome što je prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika koji u smislu članka 59. stavka 1. KZ/11. ispunjava uvjete za uvjetni otpust nakon najmanje jedne polovine izdržane kazne. Navedena odredba propisuje fakultativnu mogućnost uvjetnog otpuštanja zatvorenika nakon najmanje jedne polovine izdržane kazne na koju je osuđen, ako se osnovano očekuje da neće počiniti kazneno djelo te ako na to pristaje. Prema tome, ta odredba ne propisuje obvezu prvostupanjskog suda da uvjetno otpusti zatvorenika samom činjenicom što je izdržao najmanje jednu polovinu kazne, već je ta odluka posljedica procjene odlučnih okolnosti propisanih odredbom članka 59. stavka 2. KZ/11. u povodu osobnog prijedloga za uvjetni otpust, a koje u konkretnoj situaciji nisu ostvarene.

Iz izvješća Kaznionice u L. proizlazi da se zatvorenik S. B. nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora od 12 (dvanaest) godina i 10 (deset) mjeseci, zbog dva kaznena djela poticanja na teško ubojstvo koja su ostala u pokušaju. Kod zatvorenika je utvrđeno da olako zanemaruje zakonske i moralne norme u svrhu zadovoljavanja vlastitih potreba, da je egocentričan, narcisoidan te nekritičan u vlastitom ponašanju. Ne koristi izvankaznioničke pogodnosti, negira počinjenje kaznenih djela, iznosi paranoidne ideje aktualno nepsihotičnog karaktera, ničim nije doprinio obeštećenju žrtve te je u potpunosti nekritičan. Iako je kod zatvorenika procjena kriminalnog povrata niska zbog visoke životne dobi te duljine kazne, mišljenje je Kaznionice u L. da kod zatvorenika još nije ostvarena svrha izdržavanja kazne zatvora. U svom prijedlogu je zatvorenik prvo naveo da bi živio u Makedoniji nakon odobravanja uvjetnog otpusta, a potom je izjavio da bi ipak ostao živjeti u Republici Hrvatskoj.

Prema tome, vodeći računa o svim okolnostima iz članka 59. stavka 2. KZ/11., a osobito imajući na umu ličnost zatvorenika, odnos prema počinjenim kaznenim djelima i žrtvi, da ne koristi izvankaznioničke pogodnosti te ocjene da nije došlo do promjene njegovog ponašanja nakon počinjenih kaznenih djela, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da sve prethodno utvrđene okolnosti, a imajući na umu i omjer neizdržane kazne u odnosu na ukupno izrečenu kaznu, upućuju na to da još nije postignuta svrha kažnjavanja, zbog čega da nisu ispunjeni ni uvjeti za otpust zatvorenika s izdržavanja kazne zatvora, a to je pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

S obzirom na sve izneseno, okolnost da je zatvorenik S. B. teškog zdravstvenog stanja, o čemu prilaže opsežnu medicinsku dokumentaciju, kao i da je visoke životne dobi, a koje su sve okolnosti već ocijenjene olakotnima u pravomoćnoj presudi, nisu takvog značaja da bi za sada opravdale drugačiju odluku.

Budući da zatvorenikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 5. srpnja 2018.