Broj: Kžzd 5/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. H. i drugih, zbog kaznenog djela iz čl. 166. st. 1. u vezi čl. 158. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženog R. H. i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u  Zagrebu od 30. siječnja 2018. broj Kzd-3/17, u sjednici održanoj 5. srpnja 2018., u nazočnosti optuženog M. H. i njegovog branitelja, odvjetnika R. K. iz Z.,

p r e s u d i o   j e

I.              Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi M. H., za kazneno djelo iz čl. 166. st. 1. u vezi čl. 158. st. 1. KZ/11 zbog kojeg je tom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 166. st. 1. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine u koju mu se, na temelju čl. 54. KZ/11, uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. prosinca 2016. do 7. lipnja 2017., od 6. srpnja 2017. do 26. srpnja 2017. te od 9. studenog 2017. pa nadalje.

II              U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika te u cijelosti žalba optuženog R. H. odbijaju se kao neosnovane te se, u nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašeni su krivima opt. R. H. i opt. M. H., zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz čl. 166. st. 1. u vezi čl. 158. st. 1. KZ/11. Opt. R. H. je, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci te mu je, temeljem čl. 57. KZ/11, izrečena djelomična uvjetna osuda tako da će se dio kazne u trajanju od jedne godine i dva mjeseca izvršiti, dok se dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca neće izvršiti ako on za vrijeme od četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Opt. M. H. je, također uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i jedanaest mjeseci te mu je, na temelju čl. 57. KZ/11, izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci ima izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od jedne godine i šest mjeseci neće izvršiti ako on za vrijeme od pet godina ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 54. KZ/11, optuženicima je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to opt. R. H. od 15. srpnja 2016. do 21. prosinca 2016., te od 3. studenog 2017. pa nadalje, dok je opt. M. H. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. studenog 2016. do 7. lipnja 2017., od 6. srpnja 2017. do 26. srpnja 2017. te od 9. studenog 2017. pa nadalje.

Optuženici su obavezani na snašanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) u iznosu od po 1.000,00 kn svaki, koji iznos su dužni uplatiti u državni proračun u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

Protiv te presude žale se državni odvjetnik i opt. R. H.

Opt. R. H. se žali po svom branitelju Z. S., odvjetniku iz Z., zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne blaža kaznena sankcija.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni u odnosu na oba optuženika, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženicima izreknu kazne zatvora bez primjene odredaba o ublažavanju kazne i to u trajanju "svakako duljem od zakonskog minimuma za predmetno kazneno djelo".

Odgovor na žalbu opt. R. H. nije podnesen.

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnijela su oba optuženika po svojim braniteljima, ističući neosnovanost razloga te žalbe s prijedlogom da se ista kao neosnovana odbije. U odgovoru na žalbu po branitelju R. K., opt. M. H. zatražio je nazočnost sjednici drugostupanjskog vijeća.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

Sjednici ovog drugostupanjskog vijeća nazočio je opt. M. H. putem audio-video uređaja, s obzirom da se trenutno nalazi u Zatvoru u Z. Sjednici je osobno nazočio i njegov branitelj, odvjetnik R. K., koji je izložio navode odgovora na žalbu i ostao pri stavljenom prijedlogu. Uredno obaviješteni zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske nije pristupio pa je sjednica, sukladno čl. 475. st. 4. ZKP/08, održana u njegovoj nenazočnosti.

Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, dok žalba opt. R. H. nije osnovana.

U pravu je državni odvjetnik da u odnosu na opt. M. H. nije bilo uvjeta iz čl. 48. st. 2. u vezi čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11 za izricanje kazne zatvora ispod zakonom zapriječenog minimuma od tri godine zatvora.

Iako na strani tog optuženika postoje olakotne okolnosti u vidu njegovog priznanja kaznenog djela i izraženog kajanja te obiteljskog stanja (otac jednog mlt. djeteta), iste se u svojoj ukupnosti ne mogu ocijeniti naročito olakotnima da bi opravdavale ublažavanje zakonom zapriječene kazne, posebno u kontekstu značajne otegotne okolnosti u vidu optuženikove ranije osuđivanosti. Naime, prvostupanjski sud propušta u dovoljnoj mjeri cijeniti činjenicu da je taj optuženik višekratno osuđivana osoba zbog imovinskih delikata i to na zatvorske kazne koje očito nisu polučile optuženikov preodgoj kada on nastavlja s činjenjem težih kaznenih djela, sada seksualne prirode.

Zbog navedenog, imajući u vidu i težinu počinjenog kaznenog djela te nastupjele posljedice, ovaj žalbeni sud ocjenjuje da usmjerenost ovog optuženika na činjenje kaznenih djela, pri čemu ranije izrečene zatvorske kazne nisu polučile željenu svrhu, ne daje uporišta zaključku da će se i ublaženom kaznom zatvora postići svrha kažnjavanja pa je opt. M. H. trebalo osuditi na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, na način učinjen ad I. izreke ove presude. Time su ujedno izostali i zakonski uvjeti za primjenu djelomične uvjetne osude iz čl. 57. st. 1. KZ/11.

Ovaj žalbeni sud ocjenjuje da će se samo tako odmjerenom kaznom na optuženika u dostatnoj mjeri utjecati da shvati krajnju neprihvatljivost svog kriminalnog čina te upozoriti drugi građani da se klone sličnih ponašanja.

              Nasuprot tome, kazna izrečena opt. R. H. u svemu je primjerena i pravedna pa nisu u pravu, kako državni odvjetnik kada traži strožu kaznu, tako niti optuženik kada predlaže izricanje blaže kaznene sankcije.

Naime, iako ovaj optuženik odgovara za jednako teško kazneno djelo kao i opt. M. H., bitna je razlika u ocjeni subjektivnih okolnosti koje utječu na izbor vrste i visine kazne. Ovaj optuženik, naime, ranije nije osuđivan, a u vrijeme događaja je bio mlađa punoljetna osoba s netom navršenih 18 godina života, dakle, izrazito mlade dobi. Stoga, a imajući u vidu i njegovo priznanje kaznenog djela te izraženo kajanje, ovaj žalbeni sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da se utvrđene olakotne okolnosti, u svom zbiru, imaju smatrati naročito olakotnima i kao takve opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne iz čl. 48. st. 2. KZ/11.

              Iako državni odvjetnik u žalbi pokušava umanjiti značaj priznanja kaznenog djela zato jer je dano u poodmakloj fazi rasprave, u čemu je donekle u pravu, ipak ostaje činjenica da izražen kritički stav mladog optuženika prema vlastitom postupku, uz njegovu dosadašnju neosuđivanost, ukazuje da se svrha kažnjavanja može postići i izricanjem blaže kazne od one koja je zapriječena zakonom.

S druge strane, sve olakotne okolnosti istaknute u žalbi ovog optuženika već su našle dovoljnog odraza u kazni izrečenoj po sudu prvog stupnja te ne opravdavaju još blažu kaznenu sankciju, poglavito imajući u vidu da se radi o kvalificiranom obliku seksualnog delikta na štetu djevojčice u dobi od 13 godina čije povjerenje i lakovjernost su optuženici iskoristili s ciljem zadovoljavanja vlastite seksualne pohote.

Stoga ublažena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, uz primjenu odredaba o djelomičnoj uvjetnoj osudi (koju državni odvjetnik žalbom niti ne dovodi u pitanje), u svemu odgovara okolnostima konkretnog slučaja, a poglavito ličnosti samog opt. R. H.

Sukladno čl. 54. KZ/11, prvostupanjski sud je optuženicima u izrečene kazne zatvora uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, međutim, u odnosu na opt. M. H. pogrešno je utvrdio vrijeme njegovog uhićenja vezano za predmetno kazneno djelo. Naime, prema podacima na listu 153 spisa proizlazi da je taj optuženik dana 18. studenog 2016. uhićen temeljem izdane tjeralice u predmetu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kov-501/16, a ne vezano za rješenje o istražnom zatvoru koje je doneseno u ovom kaznenom postupku. Jednako proizlazi i iz dopisa Zatvora u Z. na listu 164 spisa te službene zabilješke suca istrage od 13. prosinca 2016. na listu 179 spisa. Stoga se lišenje slobode opt. M. H. u periodu od 18. studenog 2016. do 9. prosinca 2016. odnosi na drugi kazneni postupak, pa je pravilno uračunavanje istražnog zatvora u ovdje izrečenu kaznu učinjeno ad I. izreke.

Kako je time žalba državnog odvjetnika djelomično osnovana, dok žalba opt. R. H. nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 482 i čl. 486. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 5. srpnja 2018.