Broj: Kž 382/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika T. P., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 228. st. 1.  i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja  Županijskog suda u Splitu od 8. lipnja 2018. broj Ik I-167/2018-9, u sjednici održanoj 5. srpnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu na temelju čl. 159. st. 3. i čl. 158. st. 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03.-pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. – dalje: ZIKZ) te čl. 59. KZ/11. zatvorenik T. P. otpušten je na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora. Na temelju čl. 60. st. 2. u vezi s čl. 62. st. 2. toč. 11. KZ/11. zatvoreniku su određene obveze javljanja sucu izvršenja Županijskog suda u Splitu, Probacijskom uredu S. i ... Policijskoj postaji S., sve odmah po otpustu, a na temelju čl. 161. st. 2. ZIKZ uvjetno otpušteni zatvorenik može promijeniti mjesto prebivališta samo uz suglasnost suca izvršenja.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust odbije kao neosnovan, podredno da se isto ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) i čl. 44. st. 2. ZIKZ-a, spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Državni odvjetnik  u žalbi ističe da je prilikom donošenja odluke o uvjetnom otpustu trebalo uzeti u obzir „…da su svi organi i ustanove…iznijele negativno mišljenje glede prijedloga …“, da je zatvorenik iznimno društveno opasan, protiv njega je u tijeku još jedan kazneni postupak radi istovrsnih kaznenih djela pred Općinskim sudom u Splitu te da je zatvorenik stegovno kažnjen zbog korištenja narkotika tijekom izdržavanja kazne zatvora.

Suprotno takvim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud prevladavajući značaj  dao činjenicama  da je zatvorenik urednog ponašanja, poštuje pravila kućnog reda te je aktualna razina uspješnosti provedbe pojedinačnog programa izvršenja kazne zatvora „uspješan“, ukazujući pri tome da je isti uspješno završio i program u sklopu projekta „R.“ – resocijalizacijom do prevencije, da je izrazio kajanje zbog počinjenog stegovnog prijestupa (stegovno kažnjen ukorom 30. kolovoza 2017. - radi korištenja tableta subotexa) te da ima riješen postpenalni prihvat i podršku roditelja i sestre s kojima živi u zajedničkom domaćinstvu, a zatvorenik je ujedno izrazio iskreno kajanje u odnosu na počinjena kaznena djela, pri čemu se već tijekom kaznenog postupka ispričao osobama kojima je nanio štetu počinjenim djelima.

Sve istaknute činjenice, usprkos tome što je protiv zatvorenika u tijeku još jedan kazneni postupak pred Općinskim sudom u Splitu zbog istovrsnih kaznenih djela, i po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, upućuju na zaključak, da je dosadašnje izdržavanje kazne zatvora dovoljno utjecalo na zatvorenika te da se može osnovano očekivati da puštanjem na slobodu više neće činiti kaznena djela.

Slijedom navedenog, kako žalbenim navodima državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja i nakon što je pobijano rješenje ispitano u skladu s odredbom čl. 494. st. 4. ZKP/08., na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. u vezi s čl. 44. st. 2. ZIKZ-a, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 5. srpnja 2018.