Baza je ažurirana 09.02.2026. zaključno sa NN 132/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Kž 343/18

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika D. S., zbog kaznenog djela iz čl. 234. st. 3. u vezi st. 1. Krivičnog zakona Republike Srbije, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 23. svibnja 2018. broj Kv II-53/2018-3 (Kir-91/2018), u sjednici održanoj 5. srpnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Žalba izručenika D. S. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem, pod toč. I. izreke, utvrđeno je da je udovoljeno pretpostavkama za izručenje Republici Srbiji izručenika D. S. radi izvršenja kazne zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci koja mu je izrečena pravomoćnom presudom Višeg suda u Čačku broj 62/2013 od 3. veljače 2014. zbog učina kaznenog djela iz čl. 234. st. 3. u vezi st. 1. Krivičnog zakona Republike Srbije, koje djelo sadrži bitna obilježja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11).

 

Protiv tog rješenja žali se izručenik po svojim braniteljima, Zajedničkom odvjetničkom uredu M. B. i K. B. iz S. B., zbog "povrede odredaba postupka", a iz sadržaja žalbe i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i "odbije zahtjev za izručenje te odredi da izručenik izdržava kaznu na području Republike Hrvatske", a podredno da se to rješenje ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Temeljem čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen na uvid Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žalitelj u žalbi ne osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o izostanku zakonskih zapreka za izručenje iz čl. 35. st. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine", broj 178/04 – u daljnjem tekstu ZOMP), međutim, ukazuje da kaznu želi izdržavati na području .... jer bi se to činilo prikladnim s obzirom na socijalnu rehabilitaciju izručenika. Stoga predlaže odbijanje zahtjeva za izručenje u smislu čl. 35. st. 2. ZOMP-a.

 

Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za izručenje D. S. Republici Srbiji radi izvršenja kazne zatvora prema pravomoćnoj presudi.

 

Naime, iz podataka u spisu nedvojbeno proizlazi da je izručenik stranac – državljanin ... i ... tj. da nema hrvatsko državljanstvo, a činjenica što isti prebiva u B. G., B. i H., gdje mu živi izvanbračna supruga koja, kako tvrdi izručenik, treba roditi, ne dovodi u pitanje ispravnost odluke suda prvog stupnja.

 

Kako izručenik, dakle, nema prebivalište u ... niti mu ovdje živi obitelj, žalbena tvrdnja o tome da će se on bolje socijalno rehabilitirati ako kaznu bude izdržavao u ..., nije takva da bi opravdavala primjenu čl. 35. st. 2. ZOMP-a. Osim toga, izvršenje strane kaznene presude može se preuzeti temeljem zamolbe države moliteljice kada su za to ispunjene zakonske pretpostavke propisane u čl. 70. st. 1. i 2. ZOMP-a, odnosno međunarodnim ugovorom, a ne povodom prijedloga izručenika u postupku izručenja.

 

Stoga, činjenica što je izručenik stranac, koji nema prebivalište u ..., uz postojanje ostalih zakonskih pretpostavki koje nisu sporne, dostatne su da se udovolji molbi Ministarstva pravde Republike Srbije od 4. svibnja 2018. za izručenje D. S. pa nije ostvarena niti žalbena osnova nepotpuno, odnosno pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Kako time navodi žalbe nisu osnovani, dok ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 5. srpnja 2018.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu