Baza je ažurirana 12.02.2026. zaključno sa NN 133/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Kž 281/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. P., zbog kaznenog djela iz čl. 231. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine”, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog D. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 8. lipnja 2018. broj Kmp-1/2018, o produljenju istražnog nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 5. srpnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba optuženog D. P. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi D. P. zbog počinjenja kaznenog djela razbojničke krađe iz čl. 231. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 i kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine, na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine”, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je osobno podnio optuženi D. P., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da mu se izrekne blaža mjera, mjera opreza javljanja policijskim službenicima PP T. dva puta tjedno. Žalbu je podnio i putem branitelja V. B., odvjetnika iz S., također bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se prihvati žalba optuženika te ukine pobijano rješenje. Budući da se žalbeni navodi iz oba podneska podudaraju i međusobno nadopunjuju, bit će razmatrani kao jedna žalba.

 

Žalba nije osnovana.

 

Naime, optuženi D. P. se žalbenim navodima poziva na nepravilno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pobijanom rješenju, tražeći procjenu utvrđenih okolnosti te tvrdeći da iste, nakon nepravomoćnog okončanja kaznenog postupka i visine kazne na koju je osuđen, ne opravdavaju postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, budući da je priznao kazneno djelo, izrazio žaljenje i kajanje; da je boravak u istražnom zatvoru od pet mjeseci na njega utjecao u dovoljnoj mjeri da je shvatio pouku u smislu izbjegavanja činjenja novih kaznenih djela; da su ranija kaznena djela počinjena zbog toga što nije imao zaposlenje, kao i zbog teških životnih okolnosti koje su nastale još u ranom djetinjstvu te da se namjerava zaposliti.

 

Međutim, protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da na strani optuženika i nakon izricanja nepravomoćne presude postoje razlozi za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, a za svoju odluku dao je valjane i dostatne razloge.

 

Naime, optuženi D. P. je, prema podacima u spisu s lista 36 spisa, višestruko osuđivana osoba zbog počinjenja imovinskih kaznenih djela, od čega u dva navrata zbog kaznenih djela teške krađe te u jednom navratu zbog kaznenog djela razbojništva i kaznenog djela razbojničke krađe, dakle zbog istovrsnih kaznenih djela kao djela koja su predmet ovog postupka. Pri tome su mu većinom izricane kazne zatvora. Stoga se radi o specijalnom povratniku i osobi kod koje postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela, budući da on, osim povremene naknade Centra za socijalnu skrb (list 98 spisa), nema osigurane druge prihode niti raspolaže bilo kakvom imovinom kojom će osigurati svoje životne potrebe. Pored toga, vještak psihijatar je u nalazu i mišljenju (list 92 spisa) naveo da kod optuženika postoji velika opasnost da bi zbog duševnih smetnji mogao i u budućnosti počiniti teže kazneno djelo zbog čega je preporučio izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja u odgovarajućoj psihijatrijskoj ustanovi zatvorenog tipa. Sve navedene okolnosti predstavljaju, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženog D. P.

 

Kraj takvog stanja stvari, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti produljenja primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. P. iz osnove u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 nije dovedena u sumnju ponovljenim žalbenim navodima optuženika budući da okolnosti istaknute u žalbi nisu takve da svojim značajem i karakterom nadmašuju argumente u prilog nužnosti mjere istražnog zatvora koja mjera se za sada se ne bi mogla uspješno zamijeniti predloženom mjerom opreza.

 

Slijedom navedenog, a s obzirom na to da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 5. srpnja 2018.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu