Broj: Kž 280/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Kornelije Kallay Blažeković kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog I. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 15. lipnja 2018. broj Kov-12/2018, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. srpnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog I. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Sisku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog J. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog I. B. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni I. B. osobno i po branitelju M. G. odvjetniku iz K., a koje će žalbe obzirom na sadržajnu sličnost i međusobnu podudarnost biti razmatrane kao jedna žalba. U žalbi se ne navode izričito žalbene osnove, te se predlaže „da se ukine pobijano rješenje“.

Žalba nije osnovana.

Okrivljeni I. B. ističe. „ da se za sada iz podignute optužnice ne ukazuje postojanje osnovane sumnje“, da je okrivljenik počinio inkriminirano mu kazneno djelo pomaganja u počinjenju kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. i 2. u vezi s člankom 38. KZ/11.

Suprotno navodima žalbe kojima se dovodi u pitanje postojanje osnovane sumnje o počinjenju terećenog kaznenog djela okrivljeniku, odgovorajući stupanj te sumnje proizlazi iz podignute optužnice kao i dokaza na kojima se ista temelji, a osobito iz iskaza okrivljenog Š. B. koji je naveo da je okrivljeni I. B. od njega kupio pištolj marke „B.“ crne boje, a potom mu je rekao da je predmetni pištolj dao dečkima iz Zagreba i molio ga da nitko ne sazna da mu je on prodao navedeni pištolj. Također iz iskaza svjedoka mlt. A. H. proizlazi kako mu je okrivljeni I. B. prišao ispred policijske postaje i kada mu je ispričao inkriminirani događaj, isti je rekao da zna da muškarac s pištoljem ne bi pucao na njega, a što upućuje na zaključak da su okrivljeniku bile poznate osobine ličnosti koja je tog događaja imala pištolj. Nadalje iz iskaza okrivljenog I. B. proizlazi da isti dobro poznaje oštećenika od kojeg je i sam posuđivao novac, dakle okrivljenik ima saznanja da oštećenik drži novac u svojoj kući u kojoj se odvijao inkriminirani događaj. time da iz Kaznionice u L. poznaje okrivljenike J. M. i I. R.. Stoga povezujući sve navedeno po stavu ovog drugostupanjskog suda postoji odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 230. stavaka 1. i 2. u vezi s člankom 38. KZ/11, dok odluka o okrivljenikovoj kaznenopravnoj odgovornosti spada u nadležnost raspravnog vijeća, pa su ovi okrivljenikovi žalbeni navodi neosnovani.

Okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela kod okrivljenog I. B. i ovaj drugostupanjski sud nalazi prije svega u činjenici njegove ranije višekratne osuđivanosti. Naime, iz spisu priloženog izvatka iz kaznene evidencije vidljivo je da je okrivljenik do sada višekratno pravomoćno osuđivan u čak 15 navrata i to sve za kaznena djela protiv imovine, odnosno krađe, teške krađe i razbojništva, a u ovom kaznenom postupku okrivljeniku se stavlja na teret da bi počinio kazneno djelo pomaganja u počinjenju kaznenog djela razbojništva i to za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta iz Kaznionice u L.. Stoga pravilno sud prvog stupnja zaključuje da okrivljeni I. B. svojim ponašanjem ne poštuje pravni poredak, te je evidentno da izrečene mu kazne zatvora nisu na njega utjecale da ne čini nova kaznena djela.

Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti, protivno žalbenim navodima, upućuju na postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da će okrivljenik boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Stoga je neophodno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 radi otklanjanja realne i objektivno predvidive opasnosti od ponavljanja djela. Ista se svrha za sada ne bi mogla ostvariti blažim mjerama, odnosno mjerama opreza, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

Slijedom navedenog, budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 5. srpnja 2018.