Broj: Kž 283/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. K. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženog D. M., optuženog M. P., optuženog M. D. i optuženog N. M., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 8. lipnja 2018. broj Kv I-Us-20/2018-6 (K-Us-4/2017) - 318, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 9. srpnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbijaju se žalbe optuženog D. M., optuženog M. P., optuženog M. D. i optuženog N. M. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, protiv optuženog D. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11, produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. M., optuženog M. P., optuženog M. D. i optuženog N. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08), a protiv optuženog M. P., optuženog M. D. i optuženog N. M. i iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. U vrijeme trajanja istražnog zatvora, optuženom D. M. uračunato je vrijeme od uhićenja 18. travnja 2016. pa nadalje, optuženom M. P. vrijeme od uhićenja 22. prosinca 2016. pa nadalje, optuženom M. D. vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. veljače 2016. do 1. travnja 2016. te vrijeme od uhićenja 25. travnja 2016. pa nadalje, a optuženom N. M. vrijeme od uhićenja 8. veljače 2016. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. M. po branitelju H. G., odvjetniku iz O., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, prihvaćajući žalbu, preinači pobijano rješenje na način da ukine istražni zatvor i optuženog D. M. pusti na slobodu, podredno „da se umjesto istražnog zatvora odredi primjena mjera opreza iz čl. 98 st. 2. t. 1., 3. i 7. ZKP-a“.

Žalbu protiv tog rješenja podnio je i optuženi M. P. po branitelju K. M., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom „ukinuti istražni zatvor i okrivljenika pustiti na slobodu“.

Optuženi M. D. također je po branitelju A. M., odvjetniku iz O., protiv tog rješenja podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, „pogrešne primjene materijalnog prava” te zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, predlažući Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu te preinači pobijano rješenje na način da optuženom M. D. ukine istražni zatvor, podredno da „ukine pobijano prvostupanjsko rješenje i predmet vrati prvostupanjskom vijeću na ponovni postupak“.

Žalbu je podnio i optuženi N. M. po branitelju D. A., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se istražni zatvor protiv optuženog N. M. ukine, podredno da se „ukine pobijano rješenje i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje“.

Žalbe nisu osnovane.

Naime, prvostupanjski sud je, prilikom donošenja pobijanog rješenja, potpuno i pravilno utvrdio postojanje, kako opće, tako i posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. M. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, a protiv optuženog M. P., optuženog M. D. i optuženog N. M. iz zakonskih osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Obrazlažući svoju odluku, prvostupanjski je sud dao jasne, detaljne, neproturječne i u cijelosti dostatne razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga su neosnovani žalbeni navodi optuženog M. P. da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Nije osnovana ni žalbena tvrdnja kojom, pozivajući se na presudu Europskog suda za ljudska prava „W. v. Switzerland od 26. studenog 1992.“, žalitelj neosnovano upire da prvostupanjski sud nije pažljivo ispitao opravdanost istražnog zatvora te da su u rješenju izostali relevantni i dostatni razlozi zbog kojih se primjena istražnog zatvora može ocijeniti opravdanom i nužnom.

Neosnovano je i upiranje optuženog M. P. na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka tvrdnjom da sud, iako u obrazloženju navodi da je ovaj optuženik bio „u pritvoru u SR Njemačkoj“, propušta to vrijeme ovom optuženiku, izrekom rješenja, uračunati u vrijeme lišenja slobode. Naime, vrijeme koje je optuženi M. P. proveo lišen slobode temeljem izdanog europskog uhidbenog naloga u ..., a prije predaje ..., optuženom će za slučaj donošenja osuđujuće presude i osude kaznom zatvora biti uračunato u tu kaznu, no, isto se, sukladno pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u ranijim odlukama, ne uračunava u vrijeme trajanja istražnog zatvora, s obzirom na to da se radi o lišenju slobode na temelju kvalitativno različitih osnova.

Nije osnovana niti žalbena tvrdnja optuženog M. P. da bi pobijanim rješenjem, u odnosu na njega, sud povrijedio načelo nedužnosti iz članka 3. ZKP/08, budući da u razlozima rješenja sud iznosi činjenični opis djela iz optužnice kao i utvrđenja iz dosad provedenog dokaznog postupka, jer time ne prejudicira odluku raspravnog vijeća o krivnji optuženika.

Optuženi M. D. i optuženi N. M. se u uvodu žalbe pozivaju na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, ali propuštaju navesti konkretnu zakonsku odredbu, dok istu niti ne obrazlažu, a iz sadržaja obje žalbe proizlazi da se one ustvari podnose samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Pobijano rješenje ispitano je i sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08 i pritom nije utvrđeno da bi bila počinjena koja od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Iznoseći razloge za svoju odluku, prvostupanjski sud pobijanim rješenjem valjano utvrđuje i pravilno obrazlaže postojanje općeg uvjeta za produljenje istražnog zatvora, dakle osnovanu sumnju da je optuženi D. M. počinio kazneno djelo iz članka 328. stavka 1. KZ/11 te kazneno djelo iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11, a optuženi M. P., optuženi M. D. i optuženi N. M. kazneno djelo iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11, koja proizlazi iz potvrđene optužnice broj K-Us-107/2016 od 7. veljače 2017., kao i tijekom dokaznog postupka izvedenih dokaza, čime je ispunjena opća pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08 za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.

Osim toga, prvostupanjski sud osnovano zaključuje da u odnosu na optuženog M. P., optuženog M. D. i optuženog N. M. i dalje postoji opasnost da će puštanjem na slobodu postati sudu nedostupni, što daljnju primjenu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08 čini nužnom te nadalje opravdanom.

Naime, osnovano prvostupanjski sud, u odnosu na optuženog M. P., zaključak o opasnosti od bijega temelji na činjenici da je ovaj optuženik postao sudu dostupan tek uhićenjem u ... i predajom ... temeljem izdanog europskog uhidbenog naloga i to u prosincu 2016. godine, iako je u travnju 2016. godine, kada je otputovao u ... na sudu nepoznatu adresu, znao da se protiv njega vodi istraga u ovom kaznenom predmetu.

U odnosu na optuženog M. D., ispravno prvostupanjski sud utvrđuje da se radi o državljaninu ..., koji za područje Republike Hrvatske nije vezan ni prebivalištem odnosno boravištem, ni obiteljskim ili poslovnim, ni bilo kojim drugim vezama, a iz inkriminacije proizlazi da je u Republici Hrvatskoj bio samo radi tranzita droge.

Pravilno, nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je optuženi N. M. bipatrid, odnosno državljanin i .... i ...., no, ni ovaj optuženik uz teritorij .... nema trajnih i čvrstih veza. Naime, optuženi N. M. ima prijavljeno prebivalište u ...., gdje mu se nalazi i obitelj.

Povezujući za svakog od optuženika izložene okolnosti s težinom kaznenih djela koja se optuženima M. P., M. D. i N. M. stavljaju na teret i činjenicom da je za isto zakonom zaprijećena kazna zatvora u trajanju od 3 do 15 godina, s pravom prvostupanjski sud zaključuje o postojanju onih osobitih okolnosti koje u svojoj ukupnosti upućuju na opasnost da će optuženi M. P., optuženi M. D. i optuženi N. M. na slobodi napustiti teritorij Republike Hrvatske i postati nedostupni tijelima progona te tako osujetiti vođenje ovog kaznenog postupka.

Osnovanost i pravilnost takvog zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje žalbenim navodom optuženog M. P. kojim poriče da je bio u bijegu, a ustraje u tvrdnji da je otišao na rad u ...., gdje ima boravište. Osim toga, razlozi zbog kojih je do sada primjenjivan istražni zatvor takve su prirode, da ne osiguravaju ostvarenje njegove svrhe nekom od mjera opreza, što također pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud pobijanom odlukom, a neosnovano žalbom pobija ovaj optuženik.

Niti ponavljani navodi optuženog M. D. o tome da se on u razdoblju od gotovo dva mjeseca u 2016. nalazio na slobodi, a nije napustio teritorij Republike Hrvatske, već se odazivao pozivima suda u V., nemaju utjecaja na osnovanost pobijane odluke o daljnjoj nužnosti primjene mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

Jednako tako ni žalbeni navod optuženog N. M. da je on „u 92 navrata prešao državnu granicu između Republike Hrvatske i Republike Srbije“, te navod da „između navedenih zemalja postoji Međunarodni ugovor“ ni na koji način ne kompromitira pravilnost i osnovanost, kako činjeničnih utvrđenja jer sama činjenica o prelasku državne granice ne ukazuje na vezu trajnijeg karaktera ovog optuženika s Republikom Hrvatskom, tako ni zaključak suda o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega kod optuženog N. M., i time opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08 za primjenu mjere istražnog zatvora zbog utvrđene opasnosti od ponavljanja djela, svi žalitelji zapravo suglasno tvrde da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi kod optuženog D. M., optuženog M. P., optuženog M. D. te optuženog N. M. nisu takve da bi i nadalje opravdavale primjenu mjere istražnog zatvora zbog iteracijske opasnosti.

Protivno takvim žalbenim prigovorima, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv tih optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 prvostupanjski sud s pravom nalazi, prije svega, u načinu počinjenja terećenog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11. Naime, prema činjeničnom opisu potvrđene optužnice optuženi D. M. se tereti da bi zajedno s još dvoje optuženika okupio i povezao u zajedničko djelovanje više osoba, između ostalih optuženog M. P., optuženog M. D. te optuženog N. M., sve radi kupovine većih količina droge marihuana na području ... i ... te krijumčarenja iste u ..., prijevoza i njezine daljnje preprodaje na ilegalnom tržištu, time da je prema opisu optužnice optuženi D. M. bio taj koji je dogovarao količinu droge za krijumčarenje, cijenu, vrijeme i mjesto preuzimanja, na koji je način u najmanje četiri navrata prokrijumčareno najmanje 60 kilograma droge marihuane u ...., dok je i osobno sudjelovao u prihvatu prokrijumčarene droge, plaćanju i daljnjoj prodaji iste. Pri tome je, sve prema navodima optužnice, u sastavu takvog zločinačkog udruženja, znajući za cilj tog udruženja, po principu podjele uloga i radi realizacije dogovorene kriminalne aktivnosti, optuženi M. P. bio zadužen za preuzimanje, skrivanje i prijevoz krijumčarene droge, dok je optuženi M. D. bio angažiran za prijevoz i pratnju skrivene droge u prepravljenim vozilima preko državne granice do dogovorenog mjesta isporuke, a optuženi N. M. prevozio krijumčarenu drogu pa je tako i zaustavljen od strane policijskih službenika kada je u vozilu kojim je upravljao pronađeno droge ukupne težine 18,7127 kg.

Izloženi, optuženicima inkriminirani način postupanja, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuje na organiziranost, koordiniranost i međusobnu povezanost unutar samog zločinačkog udruženja s jasno razrađenim podjelama uloga, te na iznimnu upornost u protupravnom postupanju, uz iskazan visok stupanj kriminalne volje. Uzimajući uz to u obzir i duljinu inkriminiranog razdoblja (kolovoz 2015. do 18. travnja 2016.), brojnost protupravnih radnji, količinu inkriminirane droge (najmanje 60 kg), kao i međunarodni element terećene kriminalne aktivnosti, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da na strani optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi isti nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela. Osim toga, optuženi D. M. i optuženi M. P. su prethodno već osuđivani zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, što ih čini specijalnim povratnicima te dodatno ukazuje na realno predvidivu opasnost da bi na slobodi mogli nastaviti s činjenjem kaznenih djela.

Stoga, imajući na umu značaj iznesenih okolnosti, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženog D. M., optuženog M. P., optuženog M. D. i optuženog N. M., opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, sve u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi.

Stoga ni žalbeni navod optuženog D. M. da činjenica ranije osuđivanosti nije sama po sebi dostatna za produljenje istražnog zatvora kao i da je kroz dvije godine boravka u istražnom zatvoru iteracijska opasnost svedena na „najmanju moguću mjeru“, žalbeni navod optuženog M. P. da je prije uhićenja u .... bio zaposlen te da je djelo za koje je prethodno osuđen počinjeno 2009., žalbeni navod optuženog M. D. da mu je supruga suvlasnik restorana u ... pa da stoga ima sredstava za život bez potrebe vršenja kaznenih djela, kao ni žalbeni navod optuženog N. M. kojim minorizira svoju ulogu u inkriminiranom postupanju, ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

U žalbama optuženog D. M. i optuženog M. D. tvrdi se da prvostupanjski sud nije vodio računa o dinamičkom pristupu, zbog čega da se mjera istražnog zatvora produljuje automatski te već više od dvije godine obrazlaže identičnim razlozima. Protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv tih optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom ovih optuženika na slobodu.

Nadalje, u odnosu na žalbene navode svih žalitelja kojim upiru na dugotrajnost njihovog boravka u istražnom zatvoru, ovaj sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene radi li se o eventualnoj povredi tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08, vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine počinjenog kaznenog djela, zaprijećenoj kazni, kazni koja se, prema podacima, može očekivati, te s druge strane o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 9. srpnja 2018.