Broj: Kž 209/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika D. V., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 26. veljače 2018. broj Kv-I-6/2018, u sjednici održanoj 10. srpnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba osuđenika D. V. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zadru od 26. veljače 2018. broj Kv-I-6/2018 prihvaćen je zahtjev za nepravu obnovu kaznenog postupka osuđenika D. V. te su preinačene u odluci o kazni:

 

- pravomoćna presuda koju čine presuda Županijskog suda u Zadru od 5. travnja 2016. broj K-10/15 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 8. studenog 2016. broj I Kž 468/2016, kojom je osuđenik D. V. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju ... godine i ... mjeseci zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. i dr. KZ/11 i

 

- pravomoćna presuda koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 27. travnja 2016. broj K-179/2016 i presuda Županijskog suda u Rijeci od 17. kolovoza 2016. broj Kž- 279/16, kojom je osuđenik D. V. osuđen na kaznu zatvora u trajanju ... godine zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. KZ/11, na način da su navedene kazne uzete kao utvrđene, a primjenom odredbe članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11, osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju ... godine.

 

Osuđeniku je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora, na temelju članka 54. KZ/11, uračunato vrijeme lišenja slobode od ... do ..., od ... (omaškom naznačeno „...“) do ... (omaškom naznačeno „...“) te od ... pa nadalje.

 

Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio osuđenik D. V., po branitelju L. V., odvjetniku u Z., zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i osuđeniku izrekne blaža kazna, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, dalje u tekstu: ZKP/08), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti, osobito priznanje kaznenog djela, izraženo žaljenje i namjeru obeštećenja oštećenice, mladost optuženika te činjenicu da su kaznena djela bila počinjena pod utjecajem ovisnosti o drogi (u žalbi očitom omaškom naveden „alkohol“).

 

Naprotiv, sud je pri izricanju jedinstvene kazne u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti koje su imale utjecaja na odmjeravanje kazne u konkretnom slučaju, ali i otegotne okolnosti koje se odnose na osuđenikovu osuđivanost za istovrsna kaznena djela.

 

Osim toga, treba reći da sud u postupku tzv. neprave obnove kaznenog postupka, u smislu članka 498. stavka 1. ZKP/08, ne utvrđuje ponovno pojedinačne kazne izrečene u pravomoćnim presudama pa, stoga, niti ne ispituje jesu li iste pravilno odmjerene s obzirom na utvrđene i cijenjene olakotne i otegotne okolnosti u pojedinim presudama, već ih uzima kao utvrđene, a primjenom odredbi o stjecaju, sukladno okolnostima iz članka 47. KZ/11, izriče jedinstvenu kaznu, pri tome vodeći računa prvenstveno o svrsi kažnjavanja koju treba postići jedinstvenom kaznom.

 

S obzirom da je, u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud, pravilnom primjenom odredbi o stjecaju kaznenih djela iz članka 51. stavka 2. KZ/11, osuđeniku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine, koja kazna je veća od pojedinačno utvrđenih kazni, a ne doseže njihov zbroj i pri tome uračunao u jedinstvenu kaznu zatvora vrijeme lišenja slobode, to je nasuprot prigovoru žalitelja i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, mišljenja da je jedinstvena kazna zatvora u navedenom trajanju primjerena svrsi kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08, Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti, niti je na štetu osuđenika povrijeđen kazneni zakon pa je, na temelju članka 482. ZKP/08, trebalo odbiti žalbu osuđenika i odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 10. srpnja 2018.