Broj: Kr 45/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Vesne Vrbetić i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. V. A. zbog kaznenih djela iz čl. 224. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje u tekstu: KZ/97.) i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenice za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 17. svibnja 2017. broj K-469/13-34 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 22. ožujka 2018. broj Kž-332/2017, u sjednici održanoj 11. srpnja 2018.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude os. V. A..

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 17. svibnja 2017. broj K-469/13-34 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 22. ožujka 2018. broj Kž-332/2017 V. A. osuđena je zbog devet kaznenih djela prijevare iz čl. 224. st. 1. KZ/97. i jednog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.) na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

 

Osuđenica V. A. je po branitelju Z. M., odvjetniku iz S. b. podnijela zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.

 

Na temelju čl. 518. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev s mišljenjem da je zahtjev osuđenice neosnovan.

 

Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske je prije održavanja sjednice vijeća dostavljen osuđenoj i njenom branitelju.

 

Zahtjev nije osnovan.

 

Osuđenica u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne navodi osnove iz čl. 517. ZKP/08 za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, a s obzirom da navodi da ga podnosi zbog povrede kaznenog zakona i bitne povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku,podnosi ga na temelju čl. 517. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP/08.

 

Povredu kaznenog zakona osuđenica nalazi u pogrešnoj odluci o pitanju pravnog kontinuiteta, smatrajući da je u pogledu pravne kvalifikacije trebalo u cijelosti primijeniti KZ/11. s obzirom da su opće odredbe tog zakona, a pogotovo odredbe čl. 55. i čl. 56. povoljnije za optuženicu. Nadalje, da je prvostupanjski sud kod traženja pravnog kontinuiteta naveo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-726-4/97 od 27. studenog 1997. no da osim njega postoji i shvaćanje Su-IV k-4/12 od 27. prosinca 2012. koje je povoljnije za optuženicu i koje bi opravdalo primjenu KZ/11. Osim toga, drugostupanjski sud je svojom presudom ovakav žalbeni navod smatrao neosnovanim, no istovremeno je u odnosu na djelo pod toč. 10. izreke presude, smatrao da radnju pod toč. 10. treba podvesti pod biće kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11. po zakonu koji je za optuženicu blaži. S obzirom da se radi o jedinstvenoj optužnici obrana smatra da se sva djela trebaju pravno označiti kao kaznena djela iz čl. 236. KZ/11., a neprihvaćanjem ovakvog stava povrijeđen je kazneni zakon na štetu optuženice.

 

Međutim, pravilno su prvostupanjski i drugostupanjski sud vezano za kaznena djela iz toč. 1. - 9. izreke presude utvrdili postojanje pravnog kontinuiteta između kaznenih djela iz čl. 224. st. 1. KZ/97. i čl. 236. st. 1. KZ/11. te utvrdili da je KZ/97., s obzirom na propisanu kaznu blaži za osuđenicu.

 

Isto tako pravilno je i drugostupanjski sud u odnosu na kazneno djelo iz toč. 10. izreke presude utvrdio da je u odnosu na to djelo za osuđenicu blaži KZ/11. te je preinačio prvostupanjsku presudu, kojom je osuđenica osuđena za kazneno djelo iz čl. 224. st. 4. KZ/97., te ju osudio za kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. KZ/11. što je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV K-4/2012 od 27. prosinca 2012. na koje se poziva podnositeljica zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

Pravnim shvaćanjem Kaznenog odjela VSRH od 27. prosinca 2012. godine br. Su-IV K-4/2012. izmijenjene su visine neodređenih vrijednosti kao zakonskih obilježja kaznenih djela pa tako zakonsko obilježje „znatna imovinska korist “odnosno „znatna šteta“ postoji kada ona prelazi 60.000,00 kn, što je za optuženicu povoljnije u odnosu na raniju vrijednost zakonskog obilježja kaznenog djela od preko 30.000,00 kn, važećeg u vrijeme počinjenja djela. Primjenom novih iznosa neodređenih vrijednosti, kao zakonskih obilježja kaznenih djela, smanjuje se kriminalna količina pa tako i u konkretnom slučaju, što je drugostupanjski sud pravilno utvrdio u presudi od 22. ožujka 2018. godine br. Kž-332/17 kojom je preinačio prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela u odnosu na toč. 10. izreke, nalazeći da se sada radi o osnovnom djelu iz čl. 236. st. 1. KZ/11.

 

Nadalje nije u pravu osuđenica kada navodi da je KZ/11. blaži u odnosu na sva kaznena djela i to zbog odredbi čl. 55. i čl. 56. KZ/11. koje se odnose na rad za opće dobro i uvjetnu osudu. U konkretnom slučaju prvostupanjski i drugostupanjski sud nisu razmatrali primjenu zakonskih odredbi o radu za opće dobro kao niti primjenu uvjetne osude pa stoga primjenom načela konkretnosti nisu se ostvarili uvjeti za primjenu KZ/11., kao blažeg zakona.

 

Nije u pravu osuđenica niti kada navodi da je sud, s obzirom da se radi o jedinstvenoj optužnici, trebao sva djela označiti kao kaznena djela iz čl. 236. KZ/11. Naime, time što su u presudi istovremeno primijenjena dva zakona nije povrijeđen kazneni zakon, već je pravilno drugostupanjski sud, nakon preinačenja presude prvostupanjskog suda u toč. 10. izreke, prilikom izricanja jedinstvene kazne zatvora za djela u stjecaju primijenio odredbe novog zakona, odnosno KZ/11. a što je u skladu i s pravnim shvaćanjem Krivičnog odjela VSH od 23. rujna 1977.

 

Vezano za povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku osuđenica navodi kako je drugostupanjski sud po službenoj dužnosti trebao ispitati i eventualno počinjene povrede postupka. Ovo stoga što su sami oštećenici poticali optuženicu na činjenje nezakonite radnje, a što je optuženica isticala u postupku. Upitno je da li oni uopće u tom smislu mogu imati status oštećenika obzirom da su poticatelji, a to je i glavni razlog što je uopće došlo do ovakvih djela odnosno optuženja. Kako je drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ovlašten ispitivati i povrede u skladu s čl. 476. st. 1. ZKP/08., a što nije učinio, time su počinjene postupovne povrede na štetu optuženice. Dalje se ističe da je optuženica po branitelju u žalbi navela niz činjenica utvrđenih u postupku iz kojih je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak o visini imovinske koristi.

 

Međutim, iz obrazloženja drugostupanjske presude, proizlazi, iako se to izrijekom u obrazloženju ne navodi, da je drugostupanjski sud ispitao povrede na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti na temelju čl. 476. st. 1. ZKP/08. s obzirom da je povodom izjavljenih žalbi, a po službenoj dužnosti preinačio prvostupanjsku presudu pa zahtjev nije osnovan niti u tom dijelu.

 

Vezano za navode oko visine imovinske koristi ističe se da se radi o činjeničnom pitanju radi kojeg podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije dopušteno.

 

Slijedom svega navedenog, zahtjev osuđenice za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan pa je na temelju čl. 519. u svezi čl. 512. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 11. srpnja 2018.