Broj: Kž-eu 23/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Ratka Ščekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. S. P., zbog kaznenog djela iz čl. 222-36 i dr. Kaznenog zakona Republike Francuske, odlučujući o žalbi osuđenice podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 28. svibnja 2018. godine, br. Kv-eu 20/2018, u sjednici održanoj 11. srpnja 2018. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba os. S. P. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Zagrebu, presudom od 28. svibnja 2018. broj Kv-eu-20/2018 utvrdio je pod toč. I. da je osuđena S. P. (osobni podaci kao u pobijanoj presudi) osuđena presudom Suda u Perpignanu, Republika Francuska, broj 3284/007 od 26. studenog 2007., pravomoćnom 26. siječnja 2008., zbog kaznenog djela neovlaštenog prometa opojnim drogama i psihotropnim tvarima iz članka 222-36 i dr. Kaznenog zakona Republike Francuske, članka L.5132-7 i dr. Zakona o javnom zdravlju i članka 1961.-38. i dr. Zakona o carini na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, jer je u P... (66), 19. rujna 2005. posjedovala, prevozila, stavila u promet, uvezla bez prethodne izjave zabranjenu robu koja je iznosila 6.922 kg kokaina. Pod toč. II. utvrdio je da kazneno djelo opisano u stavku I. izreke presude sadrži bitna obilježja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnim drogama iz članka 190. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - u daljnjem tekstu: KZ/11), a za koje kazneno djelo je propisana kazna zatvora od 1 (jedne) do 12 godina. Pod toč. III. na temelju odredbe članka 89. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" br. 91/10., 81/13., 124/13., 26/15. i 102/17. - dalje u tekstu: ZPSKS-EU), priznata je presuda suda u Perpignanu, Republika Francuska, broj 3284/007 od 26. studenog 2007., pravomoćna 26. siječnja 2008. te je određeno izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju tri (3) godine (1095 dana), zbog kaznenog djela neovlaštenog prometa opojnim drogama i psihotropnim tvarima iz članka 222-36 i dr. Kaznenog zakona Republike Francuske, članka L.5132-7 i dr. Zakona o javnom zdravlju i članka 1961.-38. i dr. Zakona o carini nad osuđenom S. P.. Pod toč. IV. na temelju članka 98. stavka 2. ZPSKS-EU, osuđenoj S. P. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. rujna 2005. do 31. kolovoza 2006. te u istražnom zatvoru radi predaje od 30. ožujka 2014 do 14. travnja 2014 i od 30. listopada 2017. do 27. studenog 2017.

 

Protiv te presude žali se osuđenica po branitelju M. Š., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se donese odluka kojom se zbog zastare izvršenja po zakonodavstvu Republike Hrvatske odbija priznanje strane sudske odluke i to presude prvostupanjskog suda u Perpignanu, Republika Francuska, broj 3284/007 od 26. studenog 2007., pravomoćne 26. siječnja 2008., te nadalje odbiti izručenje imenovane osobe R. F. radi izvršenja odluke koja u R. H. nije priznata, a podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Osuđenica u žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. u svezi čl. 489. st. 3. ZKP/08, jer da prvostupanjski sud nije proveo sve postupovne radnje na koje je u ukidnoj odluci upozorio drugostupanjski sud.

 

U navedenom osuđenica nije u pravu, budući je prvostupanjski sud, unatoč tome što nije ponovno pozvao stranke na sjednicu vijeća, proveo sve potrebne radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u ukidnoj odluci, a što je sukladno čl. 489. st. 3. ZKP/08 pa stoga nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08.

 

Nije u pravu osuđenica niti kada navodi da su u pobijanoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama, jer da prvostupanjski sud nije obrazložio načela učinkovite suradnje, svrhovitosti i prava na pošteno suđenje.

 

Naime, prvostupanjski sud je vrlo opširno obrazložio jedan od fakultativnih razloga za odbijanje priznanja i izvršenja kazne zatvora sadržanog u čl. 94. st. 2. toč. 1. ZPSKS-EU odnosno pitanje nastupa zastare izvršenja kazne po domaćem pravu na koji se poziva osuđenica, smatrajući ga temeljnim razlogom zbog kojeg je trebalo odbiti priznanje i izvršenje strane presude.

 

Prilikom donošenja odluke prvostupanjski sud se rukovodio načelima učinkovite suradnje, svrhovitosti i prava na pošteno suđenje, kako to proizlazi iz odredbe čl. 94. st. 2. ZPSKS-EU.

 

S obzirom na cjelokupno opširno obrazloženje za svoju diskrecijsku ovlast da odluči hoće li izvršiti europski uhidbeni nalog prvostupanjski sud nije imao potrebu i posebno obrazlagati značenje svakog pojedinog načela, jer se radi o temeljnim i poznatim načelima pravosudne suradnje u kaznenim stvarima u zemljama članicama... Upravo je svrha europskog uhidbenog naloga stvoriti brzu i učinkovitu pravosudnu suradnju u zemljama članicama ..., čime se stvara područje slobode, sigurnosti i pravde suzbijanjem i sprječavanjem kriminaliteta i podiže se razina zaštite temeljnih ljudskih prava osoba na koje se nalog odnosi.

 

Stoga nije osnovana niti žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 nisu utvrđene niti postupovne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

U dijelu žalbe koji se odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i povredu kaznenog zakona, osuđenica upire na zastaru izvršenja kazne zatvora koja je nastupila po domaćem pravu, pozivajući se pri tome i na odluku Okružnog suda u Novoj Gorici br. I Ks 13757/2014, R.Slovenije, kojom je odbijeno izručenje osuđenice R. F. radi izvršenja navedene kazne zatvora.

 

Kako je već naprijed rečeno, zastara izvršenja kazne po domaćem pravu je fakultativni osnov za odbijanje priznanja i izvršenja strane presude, kako to proizlazi iz čl. 94. st. 2. toč. 1. ZPSKS-EU, a što je sukladno i čl. 4. toč. 4. okvirne odluke Vijeća od 13. lipnja 2002. godine, br. 2002/584/PUP, koja je izmijenjena okvirnom odlukom Vijeća br. 2009/299/PUP od 26. veljače 2009. godine, pa ju je prvostupanjski sud osnovano otklonio imajući u vidu ciljeve međunarodne suradnje u osiguravanju izvršenja pravomoćnih kaznenih presuda, kao i činjenicu da se radi o teškom kaznenom djelu neovlaštenog prometa opojnim drogama i psihotropnim tvarima sa međunarodnim elementom.

 

Neovisno o svemu navedenom, navedeno kazneno djelo je iz kataloga kaznenih djela predviđenih u čl. 10. ZPSKS-EU za koja se uhidbeni nalog izvršava bez provjere dvostruke kažnjivosti, pa se stoga ne provjerava niti nastup zastare izvršenja kazne po domaćem pravu, a što je u skladu s izraženim stajalištima u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

Sve navedeno je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i zaključio da su ispunjene pretpostavke za priznanje presude suda u Perpignanu, Republika Francuska, br. 3284/007 od 26. studenoga 2007. godine, pravomoćne 26. siječnja 2008. godine i izvršenje kazne zatvora u trajanju od tri (3) godine, što prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, i što žalbenim navodima nije s uspjehom osporeno.

 

S obzirom na sve navedeno, nije prihvaćena žalba osuđenice i na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 11. srpnja 2018.