Broj: Kž 287/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. S., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog T. S. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 15. lipnja 2018. broj Kov-Iz-16/18 (Kov-48/18), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 11. srpnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog T. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv optuženog T. S., zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11, pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), protiv optuženog T. S. produljen je istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, a pod točkom II. izreke određeno je da se u istražni zatvor optuženiku uračunava vrijeme lišenja slobode od 8. svibnja 201. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi T. S. po braniteljici Ž. H. Š., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor ukine i optuženi pusti na slobodu, podredno da se ukine pobijano rješenje i „vrati predmet prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje“.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog T. S. i to, kako glede postojanja opće, tako i one koje se odnose na posebnu pretpostavku iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, po kojoj je zakonskoj osnovi istražni zatvor pobijanim rješenjem i produljen, te je potom za svoju odluku dao jasne, dostatne i neproturječne razloge. Stoga, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je rješenjem ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, dok ispitivanjem prvostupanjskog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08 nisu utvrđene ni druge povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Tako, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da, za ovaj stadij kaznenog postupka, dostatan stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11, proizlazi iz sada već potvrđene optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-86/18 od 13. lipnja 2018. i dokaza na kojima se ona temelji. Pri tome se skreće pozornost žalitelju da, kako prvostupanjski, tako ni ovaj drugostupanjski sud u ovom stadiju nije ovlašten ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i dokazne snage pojedinog dokaza. Time je, protivno žalbenoj tvrdnji, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZPK/08 za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog T. S., kako to osnovano i pravilno pobijanim rješenjem zaključuje prvostupanjski sud.

Osim toga, nije u pravu žalitelj kada, osporavajući zaključak prvostupanjskog suda o postojanju iteracijske opasnosti, ističe da po tom sudu utvrđene činjenice ne predstavljaju one osobite okolnosti koje kod optuženika upućuju na opasnost od ponavljanja djela.

Naime, pravilno prvostupanjski sud pobijanim rješenjem zaključuje o postojanju realno predvidive i konkretne opasnosti od ponavljanja djela kod optuženog T. S., dok činjenice na kojima gradi ovaj zaključak opravdano, prvenstveno, crpi iz kriminalne prošlosti optuženika očitovane kroz raniju osuđivanost.

Naime, optuženi T. S. je kroz dosadašnji život u više navrata pravomoćno osuđen zbog raznih kaznenih djela (od 2008. godine do danas ukupno 11 puta), između ostalog zbog kaznenog djela protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice, krivotvorenja isprava, računalne prijevare, a u tri navrata i zbog kaznenih djela protiv imovine, i to kaznenih djela krađe i teške krađe. Navedeno upućuje na određeni obrazac u njegovom ponašanja u vidu neusklađenosti dosadašnjeg života optuženika sa zakonom, jer očito ni prethodne osude na njega nisu ostvarile očekivani specijalno preventivni učinak, s obzirom na to se ovdje ponovno javlja osnovano sumnjivim za počinjenje kaznenog djela razbojništva, iz čega, pak, proizlazi da je njegovo protupravno postupanje progrediralo.

Povezujući izloženo s terećenim mu načinom počinjenja kaznenog djela, kada je optuženik osnovano sumnjiv da je, došavši na sastanak s oštećenikom radi dogovorene kupnje tableta, stavio nož pod vrat oštećenika te mu prijetio životom, kako bi na taj način prisvojio novčanik, mobitel i tablet, tada se ocjena prvostupanjskog suda o postojanju realne i predvidive opasnosti da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, ukazuje u cijelosti osnovanom. Činjenice istaknute u žalbi optuženika, da je zaposlen i da mu je izvanbračna supruga u drugom mjesecu rizične trudnoće, nisu takvog značaja da bi dovele u sumnju pravilan zaključak suda prvog stupnja.

S obzirom na to da se, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, postojeća i kod optuženika realno predvidiva opasnost od ponavljanja djela ne može, za sada, prevenirati kojom drugom blažom mjerom, to je valjano i na zakonu osnovano u ovom stadiju postupka prvostupanjski sud pobijanim rješenjem protiv optuženika T. S. produljio istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 2. točki 3. ZKP/08.

Stoga, budući da se navodima žalbe optuženika utvrđenja prvostupanjskog suda ne dovode s uspjehom u dvojbu, trebalo je, na temelju članka 494. stavka 3. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 11. srpnja 2018.