Broj: Kž 285/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. L. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12., dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženog N. L. i optužene V. B. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 8. lipnja 2018. broj Kv I-37/18-8 (K-9/17-137), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 11. srpnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbijaju se žalbe optuženog N. L. i optužene V. B. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog N. L. i optužene V. B., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u svezi s člankom 34. KZ/11, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) produljen je istražni zatvor protiv optuženog N. L. i optužene V. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi N. L. po branitelju K. P., odvjetniku iz K., „iz svih zakonom predviđenih i dopuštenih razloga“, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i optuženika pusti na slobodu.

Žalbu je protiv tog rješenja podnijela i optužena V. B. po braniteljima D. K. i D. K., odvjetnicima iz L., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da „preinači pobijano rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj: Kv I-37/18, K-9/17 od 08. lipnja 2018. ili da pobijano rješenje ukine i vrati na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja“.

Žalbe nisu osnovane.

Naime, nije u pravu optuženik N. L. kada žalbom upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ističući da je prvostupanjski sud dao samo paušalne razloge koji bi upućivali na postojanje iteracijske opasnosti, a ni optužena V. B. koja žalbom ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, smatrajući da u rješenju nedostaju „osobite okolnosti u smislu članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08“. Suprotno tim žalbenim navodima, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve one činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog N. L. i optužene V. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 te je za svoju odluku dao jasne i dostatne razloge, i to, kako one zbog kojih smatra da postoji osnovana sumnja kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one razloge zbog kojih zaključuje o postojanju posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv oboje optuženika. Također, sud je pravilno ocijenio da je u konkretnom slučaju jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženog N. L. i optužene V. B. i do sada primjenjivan, odnosno zašto smatra da nije svrhovito zamijeniti mjeru istražnog zatvora blažom mjerom, koje razloge, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Dakle, prvostupanjskim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalbom upiru optuženici, dok razmatranjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Istovremeno je za istaknuti da optuženici žalbom niti ne osporavaju postojanje opće pretpostavke za produljenje mjere istražnog zatvora iz osnova u članku 123. stavku 1. ZKP/08, a koji uvjet je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u cijelosti ispunjen, budući odgovarajući stupanj osnovane sumnje da su optuženici počinili terećeno im djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11 proizlazi iz potvrđene optužnice, dokaza na kojima se ona temelji, kao i tijekom dosadašnjeg postupka provedenih dokaza.

Također, osnovano prvostupanjski sud osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženici ponoviti djelo ili dovršiti pokušano djelo nalazi u prvom redu u okolnostima inkriminiranog kaznenog djela. Naime, potvrđenom optužnicom optuženici se terete da su zajedno i po prethodnom dogovoru, u cilju da usmrte supruga optužene V. B., oštećenog H. B., čekali njegov dolazak s posla, pri tome optuženi N. L. skrivajući se u blizini obiteljske kuće, a optužena V. B. nalazeći se u sobi kuće u kojoj je živjela s oštećenikom, pa kada je uočila suprugov dolazak, o tome da je SMS porukom obavijestila optuženog N. L., koji da je potom aktivirao ručnu bombu te je bacio prema oštećeniku, koji je nakon eksplozije bombe samo pukim slučajem izbjegao smrtnu posljedicu i pri tome zadobio teške tjelesne ozljede. Inkriminirani im način postupanja predmetne zgode, uz činjenicu da su se u to vrijeme u kući nalazila maloljetna djeca optuženice i oštećenog, koja su mogla, što su uobičajeno činili, izaći na dvorište kako bi dočekali oca, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, upućuje na iznimnu bezobzirnost, ustrajnost optuženika te visok stupanj kriminalne volje za počinjenje terećenog im kaznenog djela, što ukazuje da kod njih postoji realno predvidiva opasnost od ponavljanja djela.

Protivno stavu oboje optuženika, žalbeni navodi kojima u bitnome ističu da ranije nisu osuđivani, da su se za vrijeme trajanja ovog postupka u dva navrata nalazili na slobodi, a nisu činili kaznena djela, kao i da je brak optuženice i oštećenog, koji je iselio iz zajedničkog kućanstva, razveden, nisu takve naravi i jačine da bi doveli u pitanje zaključak prvostupanjskog suda o postojanju onih osobitih okolnosti koje, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, opravdano upućuju na postojanje realne i konkretno predvidive opasnosti da će optuženi N. L. i optužena V. B. boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo, odnosno dovršiti djelo koje je ostalo u pokušaju.

Stoga je, i prema ocjeni ovog suda, daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog N. L. i optužene V. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, radi otklanjanja utvrđene iteracijske opasnosti, za sada jedina prikladna mjera za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan, pa je ocjena i ovog suda da se ista svrha ne bi mogla ostvariti blažim mjerama, konkretno mjerama opreza.

Nadalje, protivno daljnjim tvrdnjama žalitelja, imajući u vidu sve naprijed navedene okolnosti, bez obzira na činjenicu dosadašnje duljine trajanja istražnog zatvora, načelo razmjernosti nije povrijeđeno. Naime, u svakom je pojedinom slučaju, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08, nužno voditi računa ne samo o duljini trajanja istražnog zatvora u razmjeru s težinom inkriminiranog kaznenog djela i kaznom koja se prema podacima kojima sud raspolaže može očekivati, nego i o razmjeru, odnosno uravnoteženosti i nužnosti potrebe primjene istražnog zatvora za ostvarenje njegove svrhe.

Slijedom navedenog, s obzirom na to da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 11. srpnja 2018.