Baza je ažurirana 14.02.2026. zaključno sa NN 136/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Kž 289/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. T., zbog kaznenog djela iz članka 111. toč. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog V. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 21. lipnja 2018. broj K-27/17, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 11. srpnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba optuženog V. T. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi V. T. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 110. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 13 godina, produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 3. (pravilno: stavku 2.) Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08).

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi V. T. po branitelju I. K., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom „preinačiti pobijano rješenje na način da se optuženiku ukine mjera istražnog zatvor te da se on pusti da se brani sa slobode“.

 

Žalba nije osnovana.

 

Naime, iako je u pravu žalitelj kada ističe da je izrekom pobijanog rješenja istražni zatvor protiv optuženika V. T. pogrešno produljen po odredbi članka 123. stavka 3. ZKP/08, dok je pravilno trebalo stajati članak 123. stavak 2. ZKP/08, iz pobijenog rješenja u cjelini jasno je da se radi o očitoj pogrešci.

 

Tako prvostupanjski sud pobijanim rješenjem pravilno utvrđuje, a potom valjano obrazlaže da je ispunjen zakonski uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog V. T. po obligatornoj zakonskoj osnovi, budući je u članku 123. stavku 2. ZKP/08 izričito propisano da će se pri izricanju presude uvijek odrediti ili produljiti istražni zatvor protiv optuženika kojem je izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna. Imajući na umu da je u konkretnom postupku nepravomoćnom presudom optuženom V. T. izrečena kazna zatvora u trajanju od 13 godina, sud prvog stupnja bio je obvezan produljiti istražni zatvor protiv optuženika, kako to pravilno i potpuno jasno proizlazi iz pobijanog rješenja prvostupanjskog suda.

 

Kraj takvog stanja stvari, s obzirom na to da se ne radi o povredi zbog koje se pobijano rješenje ne bi moglo ispitati, žalbeni navodi optuženika nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

Slijedom navedenog, a budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08 nije utvrđeno ni da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 11. srpnja 2018.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu