Broj: Kž 406/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika Ž. A., zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 21. svibnja 2018. broj IkI-152/18-12, u sjednici održanoj 12. srpnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11) u vezi čl. 157. st. 2. (pravilno bi bilo: st. 1.) Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ br. 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13 – dalje u tekstu: ZIKZ) zatvorenik Ž. A. otpušten je na uvjetni otpust s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od osam godina i četiri mjeseca koju izdržava po presudi Općinskog suda u Bjelovaru broj Kv-48/17 od 24. travnja 2017., te je određeno da uvjetni otpust traje do isteka kazne tj. do 4. travnja 2020.

Ujedno je odlučeno da se zatvorenik, sukladno čl. 161. st. 2. i čl. 163. ZIKZ-a, po izlasku iz zatvora, obavezan javiti PU sisačko-moslavačkoj, PP G. te potom jednom mjesečno do isteka kazne, da bez suglasnosti suca izvršenja ne može promijeniti mjesto prebivališta odnosno boravišta, te da se dužan javiti Probacijskom uredu S. odmah po izlasku na slobodu i dalje prema pojedinačnom programu postupanja koji će se izraditi.

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik, bez posebno istaknutih žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen na uvid Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Prije svega, nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je prijedlog zatvorenika trebalo odbaciti s obzirom da je podnesen prije isteka roka od godine dana, a okolnosti na koje se zatvorenik poziva u svojem prijedlogu nisu nove jer je sudovima bilo poznato obiteljsko stanje zatvorenika pa iste ne opravdavaju podnošenje novog prijedloga prije isteka zakonskog roka u smislu čl. 158. st. 3. ZIKZ-a.

Nasuprot tome, prvostupanjski je sud osnovano ocijenio da činjenice što je zatvorenik u međuvremenu sklopio brak, njegovo dijete P. ima zdravstvenih tegoba zbog čega joj predstoji operativni zahvat na tonzilama (kako je vidljivo iz svježe liječničke dokumentacije), dok njegova supruga K. A. vodi postupak zbog skrbništva nad djetetom iz ranijeg braka, pa bi zatvorenikov izlazak na slobodu bitno olakšao održavanje obitelji na okupu, predstavljaju nove okolnosti koje sudovima prilikom odlučivanja o ranijem prijedlogu zatvorenika nisu bile poznate.

Stoga je, suprotno tvrdnji žalbe, prijedlog zatvorenika trebalo uzeti u razmatranje, neovisno o tome što je podnesen prije isteka roka od jedne godine od pravomoćnosti prethodne odluke.

Suprotno tvrdnji žalbe, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su sada tj. nakon izdržane 3/4 kazne, ispunjene zakonske pretpostavke za uvjetni otpust zatvorenika.

Naime, prethodni zatvorenikov prijedlog odbijen je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. siječnja 2018. broj I Kž-628/2017, uz zaključak da je taj prijedlog preuranjen s obzirom na dulji ostatak kazne i činjenicu da je zatvorenik višekratno osuđivan.

Međutim, s obzirom na protek vremena i činjenicu da je osuđenik zadržao uredno ponašanje tako da je sada ocijenjen kao "naročito uspješan" i nije stegovno tretiran, koristi izvankaznioničke pogodnosti te ima osiguran  postpenalni prihvat, to neovisno o negativnom mišljenju Kaznionice u G., ovaj žalbeni sud prihvaća razloge prvostupanjskog suda da su sada ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 59. KZ/11.

Kod takvog stanja stvari, a imajući u vidu korektno ponašanje zatvorenika tijekom izdržavanja kazne i njegovu složenu obiteljsku situaciju te duljinu preostalog dijela kazne, u žalbi isticana zatvorenikova ranija osuđivanost i činjenica da je u tijeku protiv njega kazneni postupak pred Općinskim sudom u Sisku broj K-521/16 (u kojem rasprava nije započela), u konkretnom slučaju ne isključuje zaključak da je dosadašnje izdržavanje kazne polučilo svoju zakonsku svrhu. Naime, ranija osuđivanost zatvorenika koji je primjerenog ponašanja, uspješan u izdržavanju kaznu i ima osiguran  postpenalni prihvat te uživa podršku obitelji kojoj je nužna njegova pomoć, ovdje nema odlučujući značaj, tim više jer su ranije pravomoćno izrečene kazne sada objedinjene u jedinstvenoj kazni zatvora koju zatvorenik izdržava.

Kako time navodi žalbe državnog odvjetnika nisu osnovani, dok ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 12. srpnja 2018.