Broj: Kž 365/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Ratka Šćekića i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika I. M., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11. i 144/12.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 21. svibnja 2018. godine broj IK I-98/18-12, u sjednici održanoj 25. srpnja 2018. godine,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Sisku od 21. svibnja 2018. godine broj IK I-98/18-12 na temelju članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.) i članka 157. stavka 1. i članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 56/13. i 150/13. - dalje u tekstu: ZIKZ) zatvorenik I. M. se otpušta na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, na koju kaznu je osuđen pravomoćnom i izvršnom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj K-34/13-13 od 10. veljače 2014. godine. Za boravište uvjetno otpuštenog zatvorenika određuje se mjesto D., ... Na temelju članka 163. ZIKZ uvjetno otpušteni se obavezan javiti u Policijsku postaju N. G. odmah po izlasku s izdržavanja kazne zatvora, te potom jednom mjesečno do vremena isteka kazne i Probacijskom uredu P., odmah po uvjetnom otpustu, a dalje prema pojedinačnom programu postupanja koji će probacijski ured izraditi za zatvorenika. Na temelju članka 161. stavka 2. ZIKZ uvjetno otpušteni zatvorenik može promijeniti mjesto prebivališta, odnosno boravišta samo uz suglasnost suca izvršenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu kojemu se treba prijaviti radi nadzora u vezi pomoći tijekom uvjetnog otpusta, sukladno članku 165. ZIKZ.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik ne precizirajući žalbene osnove, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „prihvati ovu žalbu i pobijano rješenje preinači, odnosno predmet vrati na ponovno odlučivanje“.

U skladu s odredbom članka 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Neosnovano žalitelj tvrdi da težina počinjenog kaznenog djela opravdava nužnost da zatvorenik izdrži, ako ne cijelu, onda barem ¾ izrečene kazne.

Naime, navedena okolnost kao takva je doista relevantna za odluku koja se odnosi na proces individualizacije kazne tijekom suđenja u prvom i drugom stupnju, dok nema tako veliki i odlučujući značaj kod donošenja odluke o uvjetnom otpustu. Smisao i svrha uvjetnog otpusta sastoji se u tome da se u odnosu na konkretnog zatvorenika i utvrđene okolnosti koje se odnose isključivo na njega procjeni ima li i nadalje opravdane potrebe za njegovim daljnjim izdržavanjem kazne zatvora, u situaciji kada je njegovo ponašanje u tolikoj mjeri korigirano i poboljšano da se osnovano može očekivati kako ubuduće više neće činiti kaznena djela. Dakle, odluka o uvjetnom otpuštanju zatvorenika ovisi o njegovoj dotadašnjoj resocijalizaciji, dok je činjenica koja se odnosi na težinu počinjenog djela bila od utjecaja na odmjeravanje kazne koju osuđenik izdržava i koja uvjetnim otpustom nije izmijenjena, već se samo mijenja način njezina izvršavanja.

Također nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je nužno da zatvorenik nastavi izdržavati izrečenu kaznu zatvora, budući da iz obrazloženja pobijanog rješenja ne proizlazi je li isti u zatvoru završio program PRIKIP ili je program još u tijeku. Međutim, čak i u situaciji da je to točno, navedena okolnost je samo jedna od činjenica o kojima je sud prvog stupnja dužan voditi računa prilikom odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust i zasigurno nema presudan značaj na tu odluku, a kako to sugerira žalitelj u podnesenoj žalbi.

Pri ocjeni dosadašnjeg ponašanja zatvorenika i procjeni njegovog budućeg ponašanja svakako treba imati u vidu članak 59. stavak 2. KZ/11. koji propisuje okolnosti o kojima će sud voditi računa prilikom donošenja odluke o prijedlogu za uvjetni otpust, a koje u konkretnom slučaju proizlaze iz izvješća Kaznionice u G. te izvješća Probacijskog ureda P.

Iz izvješća Kaznionice u G. proizlazi kako se radi o zatvoreniku koji ima pozitivan osobni stav u odnosu na počinjeno kazneno djelo, shvatio je svoje pogreške i prihvatio činjenicu da mora odgovarati za ono što je počinio, a s kaznom se u cijelosti pomirio. Pri tome valja napomenuti kako iz izvješća proizlazi njegova spremnost da ubuduće promijeni svoje ponašanje, predviđa se da će u budućnosti živjeti u skladu sa zakonskim propisima i općeprihvaćenim normama, a za vrijeme boravka u zatvoru iskazuje korektan odnos prema zatvorenicima i službenicima i zbog toga mu je utvrđena razina uspješnosti „naročito uspješan“. Također, iz navedenog izvješća proizlazi kako se radi o zatvoreniku koji tijekom izdržavanja kazne zatvora nije bio stegovno tretiran, pridržava se odredbi Kućnog reda, a radno je raspoređen na pilani.

Stoga, a kada se uz ovakvu brojnost uzme u obzir i značaj i kvaliteta utvrđenih pozitivnih okolnosti na strani ovog zatvorenika, a koje su odlučne za donošenje odluke o uvjetnom otpustu, pa kada se, s druge strane, uzme u obzir i onaj dio izvješća Kaznionice u G. te izvješće Probacijskog ureda P., a iz kojih proizlazi kako je zatvorenik I. M. tijekom izdržavanja kazne zatvora zadržao podršku svoje obitelji, gdje mu je supruga glavna i najveća podrška, da u obiteljskoj kući u mjestu prebivališta, u odvojenom kućanstvu od svojih roditelja, ima osiguran postpenalni prihvat te da i kod oba roditelja postoji volja i spremnost da svome sinu, po izlasku na slobodu, pruže svekoliku pomoć i podršku, ocjena je i suda drugog stupnja da se, bez obzira na težinu počinjenog djela i program koji eventualno treba završiti, može osnovano i realno očekivati kako navedeni zatvorenik na uvjetnom otpustu neće počiniti novo kazneno djelo.

Pri ovakvoj procjeni osobito treba imati u vidu odredbu iz članka 59. stavka 1. KZ/11. prema kojoj sud može osuđenika otpustiti s izdržavanja kazne zatvora na koju je osuđen ako je do tada izdržao najmanje jednu polovinu kazne na koju je osuđen, ako se osnovano može očekivati da neće počiniti novo kazneno djelo te ako isti na to pristaje, a što je ovdje upravo slučaj, budući da su na strani ovog zatvorenika utvrđene brojne i značajne pozitivne promjene, a i na sjednici vijeća, na kojoj se raspravljalo o prijedlogu zatvorenika za uvjetni otpust, isti je u cijelosti ostao kod svoga prijedloga da ga se uvjetno otpusti i na taj način je direktno izrazio svoj pristanak.

Slijedom navedenog, a kako žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja i nakon što je pobijano rješenje ispitano u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 25. srpnja 2018. godine