Broj: Kž 303/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Vesne Vrbetić i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene B. N., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 1. u vezi s člankom 21. stavkom 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 9. srpnja 2018. broj Kv I-100/18 (K-36/18), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. srpnja 2018.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba optužene B. N. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, protiv optužene B. N., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 1. u vezi s člankom 21. stavkom 3. KZ/11., pod točkom I. na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08) produljen je istražni zatvor protiv optužene B. N. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. u istražni zatvor optuženici je uračunato vrijeme lišenja slobode od 28. prosinca 2017. pa nadalje.

Protiv tog rješenje žalbu je podnijela optužena B. N. po braniteljici J. S., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „ukine pobijano rješenje i istražni zatvor okrivljenici”, odnosno da joj se isti „zamijeni mjerama opreza i to zabranom napuštanja mjesta boravišta i obvezom javljanja nadležnoj policijskoj postaji, a podredno da ukine pobijano rješenje i vrati spis prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku”.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima optuženice, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optužene B. N. iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao i razloge zbog kojih se ista svrha ne bi mogla postići blažim mjerama.

Naime, osnovana sumnja da je optužena B. N. počinila kazneno djelo teškog ubojstva na okrutan način u prekoračenju granica nužne obrane iz članka 111. točke 1. u vezi s člankom 21. stavkom 3. KZ/11., proizlazi iz potvrđene optužnice kao i dokaza na kojima se ista temelji, što je u pobijanom rješenju pravilno utvrdio prvostupanjski sud pa je time ispunjen osnovni preduvjet iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora. Neosnovani su stoga žalbeni navodi optuženice da je prvostupanjski sud u tom smislu pogrešno utvrdio činjenično stanje, dajući pri tom svoje viđenje inkriminiranog događaja, s obzirom na to da će činjenično stanje utvrđivati raspravno vijeće, dok je za odluku o istražnom zatvoru dovoljan odgovarajući stupanj osnovane sumnje koji u konkretnom slučaju postoji.

Okolnosti koje upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela na strani optužene B. N., i ovaj drugostupanjski sud nalazi u karakteristikama njezine ličnosti, okolnostima počinjena terećenog joj kaznenog djela i činjenici njezine ranije prekršajne kažnjavanosti. Naime, iz rezultata provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja proizlazi da je optuženica osoba s dijagnozom disocijalnog poremećaja ličnosti uz dugogodišnju ovisnost o alkoholu. Iako je od 2002. do 2017. dolazila u bolnicu na liječenje 31 put, nije bila motivirana stvarnim izlječenjem od svoje ovisnosti, već samo za oporavak od akutne intoksikacije nakon čega bi nastavila s uobičajenim načinom života. Kao osoba je emocionalno otuđena, ravnodušna prema tuđim osjećajima, slabe adaptacije na društvene norme, povišenog narcizma, teži trenutnom zadovoljenju svojih potreba, slabo podnosi unutrašnju napetost pa su mogući izljevi bijesa i srdžbe uz sklonost optuživanju drugih i davanje prihvatljivih racionalizacija za nezakonito ponašanje. Ovisnost o alkoholu dovela je do daljnjeg propadanja njezine ličnosti uz progredirajući gubitak kritičnosti i razgradnju i ono malo socijalne odgovornosti koja je postojala. Vještaci su mišljenja kako postoji visoka razina vjerojatnosti da bi optuženica zbog ovisnosti ubuduće mogla počiniti neko teže kazneno djelo te predlažu izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

Nadalje, optuženicu se u ovom postupku tereti da je počinila kazneno djelo teškog ubojstva na okrutan način u prekoračenju granica nužne obrane, na način da je u alkoholiziranom stanju, nakon prethodnog verbalnog i fizičkog sukoba s oštećenim D. P., istoga usmrtila zadavši mu ukupno 76 ubodnih i reznih rana uslijed čega je oštećenik iskrvario i preminuo pateći i trpeći intenzivne bolove. Stoga je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno prvostupanjski sud zaključio da ovakvo bešćutno, agresivno i bezobzirno postupanje optuženice ukazuje na upornost u njezinom protupravnom postupanju i visok stupanj njene kriminalne volje.

Kada se pored navedenog ima u vidu da je optuženica 2016. prekršajno kažnjavana zbog počinjenog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu istog oštećenika, očito je da vođenje sudskog postupka i izrečena kazna nisu poučili optuženicu o neprihvatljivosti takvog ponašanja s obzirom da je njezino ponašanje uznapredovalo i da ju se sada tereti za počinjenje teškog kaznenog djela protiv života i tijela.

Stoga, cijeneći kvalitetu i značaj svih istaknutih okolnosti, naročito činjenicu dugogodišnje ovisnosti optuženice o alkoholu prema čemu je nekritična, njezino agresivno, razdražljivo i nepredvidljivo ponašanje u alkoholiziranom stanju, visoku vjerojatnost od mogućeg daljnjeg činjenja kaznenih djela kao i ranije protupravno nasilno ponašanje, opravdano je prvostupanjski sud produljio istražni zatvor optuženoj B. N. po osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP/08. zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.

Niti načelo razmjernosti, protivno daljnjim žalbenim navodima, nije u konkretnom slučaju povrijeđeno, imajući u vidu težinu kaznenog djela koje se optuženici stavlja na teret, dosadašnje trajanje istražnog zatvora i potrebe za njegovim određivanjem, te kazne koja se prema raspoloživim podacima može očekivati.

Slijedom navedenog, budući da žalbenim navodima optuženice nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 26. srpnja 2018.