Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Kž 301/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Vesne Vrbetić i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. P., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 9. srpnja 2018. broj Kv I-103/18 (K-30/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. srpnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba optuženog M. P. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. P., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. i drugih KZ/11., pod točkom I. izreke rješenja, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine”, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.  – dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog M. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Pod točkom II. izreke rješenja optuženiku je u trajanje istražnog zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode od 6. veljače 2018. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. P. po branitelju, odvjetniku D. B., zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se „pobijano rješenje ukine i predmet vrati Županijskom sudu u Zagrebu na ponovno odlučivanje te da zbog donošenja odluke o ovoj žalbi pribavi rješenje o izručenju Suda glavnog grada (Budimpešte) broj 33: Beu.91/2018/3 od 29. siječnja 2018. g. i spis Općinskog suda u Rijeci broj K-16/10”.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prvostupanjski je sud u pobijanom rješenju pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. P. i to, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu te mjere propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., a svoju odluku je potom valjano obrazložio.

 

Protivno žalbenim navodima optuženika kojima nastoji osporiti postojanje osnovane sumnje, dajući svoju analizu dokaza izvedenih na raspravi, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako osnovana sumnja da bi optuženik počinio kaznena djela koja mu se u ovom postupku stavljaju na teret, proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se ona temelji. Naime, kod odluke o istražnom zatvoru nije u nadležnosti ni prvostupanjskog niti drugostupanjskog suda ocjenjivati izvedene dokaze, već je to zadatak raspravnog vijeća koje će odlučiti o krivnji optuženika nakon savjesne i brižljive ocjene dokaza. Stoga, kako je za odluku o produljenju mjere istražnog zatvora dostatan odgovarajući stupanj osnovane sumnje, koji u konkretnom slučaju postoji s obzirom na potvrđenu optužnicu, to su neosnovani optuženikovi žalbeni navodi da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u vidu postojanja osnovane sumnje.

 

Prvostupanjski je sud također pravilno utvrdio i postojanje pretpostavki iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., odnosno osobitih okolnosti koje upućuje na opasnost da će optuženik, puštanjem na slobodu, postati nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske i na taj način onemogućiti vođenje kaznenog postupka. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je optuženik bio nedostupan nadležnim tijelima na prijavljenoj adresi prebivališta i adresi svog trgovačkog društva još i prije započinjanja ovog kaznenog postupka, konkretno, bio je nedostupan tijelima inspekcijskog nadzora tijekom 2007. godine, a koji nadzor je doveo do vođenja ovog postupka. Do optuženika pozivanjem na poznatim adresama nije uspio doći ni istražni sudac niti se njegova adresa utvrdila izvršenim terenskim provjerama. Stoga je optuženiku određen istražni zatvor, izdane tuzemna i međunarodna tjeralica te europski uhidbeni nalog 2014. godine na temelju kojeg je optuženik uhićen pri prelasku državne granice u Republici Mađarskoj 28. siječnja 2018.

 

Stoga, imajući u vidu dugogodišnju nedostupnost optuženika, činjenicu da je po službenoj dužnosti odjavljen s adrese dotadašnjeg prebivališta i nema druge prijavljene adrese u Republici Hrvatskoj, nezaposlen je i nema imovine, a uhićen je u Republici Mađarskoj, te povezujući te okolnosti s visinom propisane kazne za kaznena djela za koja je optužen i iznosom ostvarene protupravne imovinske koristi, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako postoji razborita i konkretna bojazan da će optuženik napustiti teritorij Republike Hrvatske i tako ponovno postati nedostupan tijelima kaznenog progona.

 

Prema tome, produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. opravdano je i nužno, kako je to pravilno utvrdio i valjano obrazložio prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, osnovano zaključujući kako kvaliteta i značaj utvrđenih okolnosti ne opravdavaju primjenu neke blaže mjere osiguranja njegove nazočnosti u ovom postupku.

 

Bit žalbe optuženog M. P. svodi se na opširno obrazlaganje o nepostojanju uvjeta za vođenje predmetnog postupka u smislu odredbi Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine”, broj 178/04. – dalje u tekstu: ZOMPO) jer, prema navodima žalitelja, optuženik iz Republike Mađarske nije bio izručen u svrhu vođenja ovog postupka, već onog pred Općinskim sudom u Rijeci broj K-16/1,0 koji je okončan donošenjem oslobađajuće presude. Međutim, iz rješenja suda u Budimpešti (listovi 1269-1270 spisa) koje je žalitelj dostavio uz žalbu, kao i iz dopisa nadležnih tijela Republike Mađarske (list 1029 spisa) jasno proizlazi da je optuženik izručen Republici Hrvatskoj za potrebe postupka pokrenutog od strane Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu („Državnog odvjetništva Republike Hrvatske”) pod brojem K-DO-372/2010 na temelju europskog uhidbenog naloga („europske potjernice”) od 3. studenog 2014., odnosno, da je izručen upravo za potrebe vođenje ovog postupka, tako da su i ti žalbeni navodi u cijelosti neosnovani.

 

Slijedom izloženog, budući da optuženikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je  na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 26. srpnja 2018.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu