Broj: Kž 300/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Vesne Vrbetić i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenih M. F. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi članka 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog M. F. i okrivljenog T. Č. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 15. lipnja 2018. poslovni broj Kov-iz-4/18, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. srpnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbijaju se žalbe okrivljenog M. F. i okrivljenog T. Č. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. F. i okrivljenog  T. Č., zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi članka 34. i drugih KZ/11., na temelju članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv tih okrivljenika.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni M. F. osobno, i putem branitelja S. G., odvjetnika iz S., bez navođenja zakonskih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, a podredno ukine i vrati na ponovno odlučivanje te okrivljeni T. Č. putem branitelja V. G., odvjetnika iz S., također bez navođenja zakonskih osnova, s prijedlogom da se istražni zatvor okrivljeniku ukine, a podredno odredi jedna ili više mjera opreza koje bi zamijenile istražni zatvor.

Žalbe nisu osnovane.

Protivno navodima u žalbama, po ocjeni ovog suda, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog M. F. i okrivljenog  T. Č. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje osnovane sumnje da bi okrivljenici počinili kaznena djela koja im se optužnicom stavljaju na teret, a koja osnovana sumnja proizlazi iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, suglasnih iskaza oštećenika N. V. i I. V. te svjedoka J. Đ., Z. V. i T. B., zapisnika o očevidu, liječničke dokumentacije za oštećenike, nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine Ž. Š. te mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „I. V.“ (listovi spisa 342-362).

Slijedom navedenog, nije u pravu okrivljeni M. F. kada u žalbi osporava da bi se u konkretnom slučaju radilo o počinjenju kaznenog djela ubojstva u pokušaju već da je postupao u nužnoj obrani, kao ni okrivljeni T. Č. koji u žalbi osporava da bi se u konkretnom slučaju radilo o kaznenom djelu teške tjelesne ozljede u pokušaju već samo tjelesne ozljede u pokušaju za što se postupak vodi po privatnoj tužbi.

Što se tiče žalbenih navoda okrivljenog M. F. kojima osporava prikupljene dokaze i to nalaz i mišljenje vještaka psihijatra i toksikologa, isti nisu predmet ovog drugostupanjskog postupka, budući da je preispitivanje činjeničnih utvrđenja i ocjene vjerodostojnosti izvedenih dokaza ovlast raspravnog suda.

Nadalje, također je pravilno prvostupanjski sud utvrdio i da postoje one posebne okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenici puštanjem na slobodu ponoviti kazneno djelo, odnosno dovršiti pokušano.

Naime, okrivljeni M. F. do sada je u više navrata osuđivan i to dva puta zbog kaznenog djela uništenja i oštećenja tuđe stvari, dva puta zbog teške tjelesne ozljede te zbog kaznenih djela teške krađe, napada na službenu osobu i nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari, a osim toga je i prekršajno osuđivan zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira iz čega proizlazi da je njegovo ponašanje progrediralo s obzirom da je osnovano sumnjiv da je u konkretnom slučaju počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju. Kada se uz navedeno uzme u obzir i da iz psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je okrivljeni M. F. osoba kod koje je dijagnosticiran antisocijalni poremećaj ličnosti i sindrom ovisnosti o više psihoaktivnih tvari, da je za vrijeme djela bio smanjeno ubrojiv u manjem stupnju, a da su razlozi takvog stanja nedovoljan unutarnji psihološki kapacitet za adekvatno neutraliziranje frustrirajućih egzogenih čimbenika i kulturološki primjerniji obrazac ponašanja zbog čega postoji vjerojatnost od počinjenja sličnog ili istog kaznenog djela, očito je da postoji opasnost da će okrivljenik puštanjem na slobodu ponoviti kazneno djelo.

I okrivljeni T. Č. do sada je osuđivan i to zbog kaznenih djela teške tjelesne ozljede, krivotvorenja novca, nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari te razbojništva, a osim toga je i prekršajno osuđivan zbog prekršaja iz Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima, Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, Zakona o oružju i Zakona o suzbijanju zloporabe droga iz čega proizlazi njegova sklonost protupravnom ponašanju. Uz navedeno, iz psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je okrivljeni T. Č. osoba kod koje je dijagnosticiran antisocijalni poremećaj ličnosti i štetna zlouporaba psihoaktivnih tvari, tempore criminis bio je smanjeno ubrojiv u manjem stupnju, a razlozi takvog stanja su nedovoljan unutarnji psihološki kapacitet za adekvatno neutraliziranje frustrirajućih egzogenih čimbenika i kulturološki primjerniji obrazac ponašanja zbog čega postoji vjerojatnost od počinjenja sličnog ili istog kaznenog djela. Iz svega navedenog očito je da postoji opasnost da će okrivljenik puštanjem na slobodu ponoviti kazneno djelo.

Slijedom svega navedenog, nije u pravu okrivljeni M. F. kada u žalbi navodi da bi se isti cilj postigao i nekom od mjera opreza, kao ni okrivljeni T. Č. kada u žalbi navodi da nisu ispunjeni uvjeti za produljenje istražnog zatvora iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08. jer unatoč dosadašnjoj kažnjavanosti okrivljenika ne postoje posebne okolnosti koje ukazuju na bojazan da će okrivljenik puštanjem na slobodu ponoviti isto ili teže kazneno djelo, a svrha istražnog zatvora već je postignuta dosadašnjim boravkom okrivljenika u istražnom zatvoru, posebno obzirom na izmijenjenu pravnu kvalifikaciju, pa bi se željena svrha mogla postići i određivanjem adekvatne mjere opreza.

Kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalbe okrivljenika su na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijene kao neosnovane, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 26. srpnja 2018.