Broj: Kž 313/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. T., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog J. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 13. srpnja 2018. broj Kv I-170/2018 (K-1/2018-113), o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 2. kolovoza 2018.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba optuženog J. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem vijeća za mladež Županijskog suda u Puli-Pola, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog J. T., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11. i kaznenog djela bludnih radnji iz članka 193. stavka 2. u vezi s člankom 192. stavkom 3. i člankom 191. stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje u tekstu: KZ/97.), pod točkom 1. izreke na temelju članka 98. stavaka 5. i 6. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) protiv optuženika je produljena primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. redovitog javljanja državnom tijelu i to dežurnom službeniku Policijske postaje P.-P. svaki drugi ponedjeljak u mjesecu, kao i mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP/08. zabrane približavanja maloljetnim oštećenicama L. Š. i R. T. na udaljenosti manjoj od 100 metara i mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 5. ZKP/08. zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s tim oštećenicama, time da je Policijska postaja P. – P. dužna svakih 30 dana dostaviti pisano izvješće sudu. Pod točkom 2. izreke odlučeno je da će primijenjene mjere opreza trajati sve dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude. Pod točkom 3. izreke na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08 optuženik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja primijenjenih mjera opreza iste zamijeniti istražnim zatvorom.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi J. T. po branitelju, odvjetniku P. P., zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se protiv optuženika ukine primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

              Žalba nije osnovana.

Obrazlažući istaknutu žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj smatra da pobijano rješenje ne sadrži razloge o svrhovitosti primjene mjere opreza obveze redovitog javljanja državnom tijelu iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., čime sadržajno upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Međutim, nasuprot takvim prigovorima žalitelja, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za primjenu te mjere protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Potom je pravilno zaključio te valjano i dostatno obrazložio da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji može ostvariti primjenom blažih mjera i to upravo primijenjenim, odnosno produljenim mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3., 4. i 5. ZKP/08. Prema tomu, a kako je pobijano rješenje u cijelosti sastavljeno sukladno odredbi članka 124. stavka 3. ZKP/08., to nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Prvostupanjski sud je za svoje zaključke dao valjane i dovoljne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, žalitelj ispušta iz vida da je prvostupanjski sud, prilikom ocjene funkcionalnosti pojedine mjere opreza, pa tako i mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. koju optuženik osporava, uzeo u obzir okolnosti i način počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv, a osim toga i težinu inkriminiranih mu kaznenih djela te iskazanu upornost i brojnost poduzetih protupravnih radnji na štetu maloljetnih oštećenica. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da će se uz mjere opreza zabrane približavanja maloljetnim oštećenicama i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s istima, produljenjem i mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., odnosno obveze redovitog javljanja dežurnom službeniku nadležne policijske postaje svaki drugi ponedjeljak u mjesecu, doista dodatno utjecati na optuženika da ne počini novo kazneno djelo. Nasuprot stavu žalitelja, prvostupanjski sud je vodeći računa o optuženikovoj dosadašnjoj neosuđivanosti, kao i o činjenici da optuženik do sada nije prekršio određene mu mjere opreza, opravdano zaključio i dostatno obrazložio potrebu daljnje primjene, među ostalim, i mjere opreza redovitog javljanja.

Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su sve primijenjene mjere opreza, pa tako i ona iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., u konkretnoj situaciji učinkovite za otklanjanje postojeće iteracijske opasnosti na strani optuženika. Upravo će se primijenjenim mjerama onemogućiti neposredan kontakt između optuženika i maloljetnih oštećenica, kao i bilo kakva veza između njih, a tako i spriječiti optuženika u daljnjem protupravnom postupanju, pri čemu je nametanje obveze redovitog javljanja dežurnom službeniku nadležne policijske postaje potrebno sagledati u kontekstu otklanjanja mogućnosti optuženikovog ponavljanja djela. Naime, svaki optuženikov dolazak pred policijske službenike predstavlja dodatnu garanciju podsjećanja optuženika na upozorenje u smislu članka 98. stavka 1. ZKP/08., odnosno da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mu mjera one zamijeniti istražnim zatvorom. Stoga i ta mjera u konačnici ima jamstvenu ulogu usmjerenu ostvarenju osnovnog cilja – otklanjanje iteracijske opasnosti na strani optuženika. Pritom, okolnost da optuženik određene mu mjere opreza do sada nije prekršio (kako proizlazi iz izvješća Policijske postaje P. – P. na listovima 364., 371., 381., 406. i 424. spisa) potvrđuje da one ostvaruju svrhu koja bi se ostvarila i istražnozatvorskom mjerom iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Stoga je zakonito i pravilno protiv optuženika produljena daljnja primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3., 4. i 5. ZKP/08.

Slijedom navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 2. kolovoza 2018.