Broj: Kž 315/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i dr. sc. Marina Mrčele, doc. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. I. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 10/17. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog M. I. i optužene A. I. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 17. srpnja 2018. broj Kv I-48/18-6 (K-17/18), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 7. kolovoza 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbijaju se žalbe optuženog M. I. i optužene A. I. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. I. i optužene A. I., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. (pravilno bi bilo članka 131. stavka 3.) Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog M. I. i protiv optužene A. I. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. I. po branitelju, odvjetniku B. P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku ukine istražni zatvor.

Protiv navedenog rješenja žali se i optužena A. I. po branitelju, odvjetniku P. C., „iz svih zakonom dopuštenih razloga“, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalbe nisu osnovane.

U odnosu na žalbu optuženog M. I.

Upirući na ostvarenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, optuženi M. I. istu niti obrazlaže niti specificira, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da žalitelj iznosi neslaganje sa zaključcima prvostupanjskog suda, a time u biti isključivo osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

Naime, optuženi M. I. smatra da je pobijano rješenje nezakonito u odnosu na zakonsku osnovu na koju se poziva jer bi izdržavanjem zatvorske kazne (na koju je optuženi M. I. prethodno osuđen u drugom predmetu) bio eliminiran razlog zbog kojeg mu se ovdje produljuje istražni zatvor.

No, nasuprot takvim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na strani optuženog M. I., neovisno o pravomoćnom rješenju sutkinje izvršenja Županijskog suda u Varaždinu o upućivanju optuženika na izdržavanje kazne zatvora od 29. ožujka 2018. broj Ik I-152/18-12., postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu iteracijsku opasnost na strani optuženika, čime je ispunjena posebna pretpostavka za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Naime, prvostupanjski je sud zaključak o postojanju iteracijske opasnosti na strani optuženika pravilno utemeljio, u prvom redu, na optuženikovoj dosadašnjoj osuđivanosti. Optuženik je, prema izvatku iz kaznene evidencije, presudom Općinskog suda u Čakovcu od 4. listopada 2017. broj K-318/16., koja je pravomoćna 9. siječnja 2018., osuđen zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11. te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju jedne godine i tri mjeseca. Osim toga, u spis predmeta je priložena presuda Općinskog suda u Čakovcu od 28. ožujka 2017. broj Kmp-47/16-19. (listovi 34. do 38. spisa), koja je pravomoćna 6. srpnja 2017., kojom je optuženik proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela teške krađe u pokušaju iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. i s člankom 34. KZ/11. Ujedno je vidljivo da je protiv optuženika u tijeku i kazneni postupak pred Općinskim sudom u Čakovcu u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu od 31. ožujka 2016. broj K-DO-1/16., koja je potvrđena rješenjem Općinskog suda u Čakovcu od 14. listopada 2016. broj Kov-58/16-11. (Kov-261/15-15.), kojom mu se stavlja na teret počinjenje kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11. (listovi 303. i 304. spisa). Vidljivo je, dakle, da se radi o istim i istovrsnim kaznenim djelima, kojima je svima isti zaštitni objekt – imovina, pa je osnovano prvostupanjski sud zaključio da je optuženik specijalni povratnik na kojeg ni dosadašnje osude nisu utjecale na način da uskladi svoje ponašanje sa zakonom i suzdrži se od daljnjeg protupravnog postupanja. Prvostupanjski je sud tu okolnost pravilno povezao s činjenicom da je optuženik nezaposlen, bez imovine i bez ikakvih stalnih prihoda, kao i s činjenicom da je u konkretnom slučaju optuženik osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela razbojništva u pokušaju. Ukupnost i uzajamna povezanost svih tih okolnosti, kako je ispravno prvostupanjski sud zaključio, upućuje na neposrednu i razborito predvidivu bojazan da će optuženik, boravkom na slobodi, počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo.

Kraj takvog stanja stvari, neosnovano žalitelj ističe da bi se upućivanjem optuženika na izdržavanje kazne zatvora otklonila iteracijska opasnost na njegovoj strani. S tim u vezi treba napomenuti da mjera istražnog zatvora primijenjena u kaznenom postupku koji je u tijeku ima prednost pred izdržavanjem kazne zatvora po pravomoćnoj presudi, koje stajalište je izraženo u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (II Kž-133/17. od 7. travnja 2017., II Kž-121/16. od 13. travnja 2016.). To proizlazi iz odredbe članka 49. stavka 4. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. – dalje u tekstu: ZIKZ) prema kojoj će sudac izvršenja osuđenika odmah uputiti na izvršavanje kazne zatvora, što je konkretno i slučaj, ali će osuđenik tu kaznu započeti izdržavati nakon ukidanja istražnog zatvora koji mu je određen ili produljen u drugom kaznenom postupku. Iz podataka u spisu proizlazi da je optuženik upućen na izdržavanje kazne zatvora u trajanju jedne godine i tri mjeseca pravomoćnim rješenjem sutkinje izvršenja Županijskog suda u Varaždinu od 29. ožujka 2018. broj Ik I-152/18-12. (list 305. spisa), i to nakon ukidanja istražnog zatvora, što je u skladu s citiranom odredbom članka 49. stavka 4. ZIKZ.

Nadalje, žalitelj tvrdi da je trajanje „dosada određenog (i izdržanog) istražnog zatvora 1.-opt.“ protivno načelu razmjernosti. No, ističe se žalitelju da prilikom ocjenjivanja povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

U odnosu na žalbu optužene A. I.

Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i protiv optužene A. I. te je potom pravilno zaključio da se svrha istražnog zatvora produljenog po navedenoj osnovi za sada ne može ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu ove mjere protiv optuženice i nemogućnost njezine zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Iako optužena A. I. žalbu podnosi „iz svih zakonom dopuštenih razloga“, iz sadržaja žalbe vidljivo je da optuženica osporava isključivo urednost pozivanja branitelja na sjednicu izvanraspravnog vijeća 17. srpnja 2018. na kojoj se odlučivalo o produljenju primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženice, a čime u biti upire na relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

Protivno takvim žalbenim tvrdnjama, pobijanim rješenjem nije ostvarena istaknuta bitna postupovna povreda. Naime, odredbom članka 129. stavka 2. ZKP/08. propisana je obveza obavještavanja državnog odvjetnika, okrivljenika te branitelja okrivljenika o održavanju ročišta za odlučivanje o istražnom zatvoru u primjerenom roku. Iz priložene elektroničke prepiske između službenice Županijskog suda u Varaždinu i branitelja optuženice koja se odnosi na dane 16. i 17. srpnja 2018. (listovi 371. i 372. spisa) proizlazi da je službenica suda poziv za sjednicu određenu za 17. srpnja 2018. u 13:30 sati branitelju uputila 16. srpnja 2018. u 8:28 sati, a na tu je poruku branitelj odgovorio istog dana u 15:03 sati. Iz navedenog je vidljivo da je poziv branitelju optuženice dostavljen više od jednog dana prije termina održavanja sjednice. Prema tome, očito je da je poziv za navedenu sjednicu branitelju optuženika uručen pravovremeno i u primjerenom roku, slijedom čega se ima smatrati urednim. Točno je da je u upućenom pozivu pogrešno navedena godina 2017., umjesto 2018. Međutim, takva slučajna pogreška u pisanju upućeni poziv ne čini nerazumljivim do te mjere da se ne bi logično dalo zaključiti da se ne odnosi na datum u protekloj već u tekućoj godini. Stoga ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u konkretnom slučaju u skladu s odredbom članka 129. stavka 2. ZKP/08. bili ispunjeni uvjeti za održavanje sjednice bez nazočnosti branitelja te da nije u pravu žalitelj kada tvrdi da se radi o propustu koji predstavlja kršenje ljudskih prava optuženice.

Sagledavajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te za svoje zaključke izložio valjane razloge, pa je i prema ocjeni ovog suda nužna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv oboje optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dok se ista svrha za sada ne bi mogla postići nekom od blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., kako je to također pravilno isključio prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim prigovorima optuženog M. I. i optužene A. I. nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 7. kolovoza 2018.