Broj: Kž 319/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i dr. sc. Marina Mrčele, doc. kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. G. J., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 11. srpnja 2018. broj Kv I-46/2018-5 (K-5/18), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 7. kolovoza 2018.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba optuženog N. G. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog N. G. J., zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.).

Protiv tog je rješenja osobnu žalbu podnio optuženi N. G. J., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „preinači rješenje o produljenju ist. zatvora” te da mu odredi „mjere opreza i omogući … obranu sa slobode”.

Žalbu je protiv istog rješenja podnio i optuženik po branitelju, odvjetniku T. V., bez izričitog navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom preinačiti pobijano rješenje „na način što će se mjera istražnog zatvora staviti izvan snage te se ista zamijeniti odgovarajućom mjerom opreza”.

S obzirom da se podnesene žalbe međusobno sadržajno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba.

Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog N. G. J. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika i nemogućnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, osnovana sumnja da je optuženi N. G. J. počinio kazneno djelo ubojstva iz članka 110. KZ/11., proizlazi iz potvrđene optužnice kao i dokaza na kojima se ista temelji, što je u pobijanom rješenju pravilno utvrdio prvostupanjski sud pa je time ispunjen osnovni preduvjet iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora.

Iako su osnovani žalbeni navodi da je optuženik prema izvodu iz kaznene evidencije neosuđivana osoba, kao i to da se u odnosu na izrečenu odgojnu mjeru radi o podatku koji je brisan iz evidencije o izrečenim odgojnim mjerama jer se u skladu s člankom 23. stavkom 2. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine” broj  84/11., 143/12., 148/13. i 56/15.) ti podaci brišu kada evidentirana osoba navrši dvadeset i četiri godine života, što je kod optuženika slučaj, konkretna i razborito predvidiva opasnost od ponavljanja djela na strani optuženog N. G. J. proizlazi prvenstveno iz načina počinjenja na teret mu stavljenog kaznenog djela ubojstva.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud, iako sumarno obrazloženo, pravilno zaključio da okolnosti počinjenja predmetnog kaznenog djela ukazuju na optuženikovu upornost, bezobzirnost i odlučnost u kriminalnom postupanju.

Naime, optuženik je osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo ubojstva na način da je nakon verbalnog sukoba s oštećenim I. M. B., istome oduzeo život zadavši mu nožem ubodnu ranu u području prsa, od koje je oštećenik preminuo unatoč pruženoj hitnoj medicinskoj intervenciji. Prema prikupljenim dokazima i iskazima svjedoka – očevidaca terećenog mu događaja, proizlazi da je tom događaju prethodila verbalna prepirka optuženika i oštećenika vezano za prijašnji sukob između skupina kojima su pripadali, nakon koje je optuženik oštećeniku zadao smrtonosnu ozljedu, ubovši ga u području lijeve strane prsa, što ukazuje na njegovu iznimnu bešćutnost i agresivnost u terećenom mu postupanju.

Osim toga, iz iskaza svjedoka N. H. proizlazi da mu je optuženik tijekom te večeri u kafiću pokazao nož koji je držao u hlačama i rekao mu „nemoj da nitko dolazi blizu mene jer ću nekoga izbosti”, dok su svjedoci M. P. i T. J. naveli kako je, nakon što je ubo oštećenika, optuženik mahao nožem po zraku i vikao „ja sam ubojica, sve ću vas pobiti”, a svjedok M. V. da je također vidio kako optuženik maše nožem i viče „ne znate s kime se igrate, igrate se s ubojicom”, dok je svjedok T. J. u tom događaju ozlijeđen od strane optuženika u pokušaju da zaustavi njegov daljnji napad. Nadalje, iz iskaza svjedoka M. P., A. T. i N. H. proizlazi da je optuženik i prilikom ranijih sukoba imao kod sebe nož, a svjedok N. H. je opisao kako mu je poznat događaj kada je optuženik u S. sa švicarskim nožem ozlijedio mladića po nadimku „B.”.

Imajući u vidu sve navedene okolnosti, naime da optuženik u večernji izlazak sa sobom nosi nož kojim je, kako mu se to stavlja na teret, usmrtio oštećenika i potom prijetio da će sve pobiti, kao i da je prilikom ranijih sukoba imao kod sebe nož, proizlazi je da je isti osoba konfliktnog i neprilagođenog ponašanja koja je, u očitom nedostatku kontrole agresivnih impulsa, a to upućuje na postojanje realne opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.

Slijedom svega navedenog, i nadalje je neophodno produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela utvrđene na njegovoj strani, dok se ista svrha, protivno žalbenim navodima, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti iz kojih proizlazi opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., odnosno mjerama opreza.

Budući da optuženikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 7. kolovoza 2018.