Broj: Kž 317/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i dr. sc. Marina Mrčele, doc. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Ž. L., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 3. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog Ž. L. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 24. srpnja 2018. broj Kov-8/2018-8, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 7. kolovoza 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog Ž. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog Ž. L., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 3. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog Ž. L. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Ž. L. po branitelju, odvjetniku P. L., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i istražni zatvor ukine ili da se okrivljeniku izreknu odgovarajuće mjere opreza, odnosno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati optužnom vijeću na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene blažim mjerama, odnosno mjerama opreza, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

Nije u pravu žalitelj kada, osporavajući postojanje iteracijske opasnosti na strani okrivljenika, navodi da ne postoje osobite okolnosti koje bi ukazivale na konkretnu opasnost da okrivljenik prema bilo kome drugome počini kazneno djelo, budući da je predmetno djelo počinjeno prema supruzi, a okrivljenik je samo prema njoj imao usmjerenu negativnu energiju, pa ne postoji opasnost da bi okrivljenik prema djeci počinio isto ili neko drugo teže kazneno djelo. Naime, žalitelj ispušta iz vida da iz svjedočenja okrivljenikove djece J. L., Đ. L., A. M. L., Ž. L., D. L. i M. L., na koja se pravilno poziva i prvostupanjski sud, proizlazi da je dugogodišnje okrivljenikovo fizičko nasilje i zlostavljanje bilo usmjereno ne samo prema supruzi, već i prema njima, a bilo je uzrokovano prekomjernim konzumiranjem alkohola.

Okrivljenik također smatra da alkoholizam nije uzrok počinjenju djela jer ga do sada nikada nije doveo do nekog kaznenog djela te zaključuje da se ga zadržava u istražnom zatvoru isključivo zbog težine samog djela jer se apstraktna opasnost pogrešno tumači kao konkretna opasnost od ponovnog počinjenja djela. No, nasuprot takvom stavu žalitelja, prvostupanjski je sud, utvrđujući postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani okrivljenika, pravilno uzeo u obzir prethodno navedene personalne dokaze te ih pravilno doveo u vezu sa sadržajem nalaza i mišljenja sudske vještakinje prim. dr. sc. M. K.-S. nakon provedenog psihijatrijskog vještačenja okrivljenika, koji se u pobijanom rješenju iscrpno citira. Naime, sudska je vještakinja, među ostalim, navela da je okrivljenik ovisnik o alkoholu s posljedičnim psihoorganskim oštećenjima ličnosti i ponašanja u komorbiditetu s primarno disocijalnim karakternim osobinama. Sudska vještakinja je ujedno zaključila da je okrivljenikova ovisnost o alkoholu imala odlučujući utjecaj na dinamiku cjelokupnog zbivanja te da postoji visoka vjerojatnost počinjenja novog kaznenog djela ako okrivljenik ne uspostavi apsolutnu apstinenciju od konzumiranja alkohola i ne nastavi psihijatrijsko liječenje, zbog čega je preporučeno izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u kontroliranima penalnim uvjetima.

Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, protivno žalbenim navodima i unatoč činjenici da je okrivljenik do sada neosuđivan, upućuju na postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da će on boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Kraj tako utvrđenog stanja stvari, pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju niti žaliteljevim isticanjem činjenice da neka okrivljenikova djeca ne žive s okrivljenikom, nego se nalaze u Saveznoj Republici Njemačkoj ili „na moru“.

Stoga i ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da će se isključivo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog Ž. L. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao najstrože mjere osiguranja njegove prisutnosti, ostvariti svrha istražnog zatvora i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja djela. Naime, imajući na umu kvalitetu i karakteristike okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, očito je da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji za sada ne bi učinkovito mogla ostvariti njegovom zamjenom niti jednom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., odnosno mjerama opreza kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 7. kolovoza 2018.