Broj: Kž 322/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Melite Božičević-Grbić i dr. sc. Marina Mrčele, doc. kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog N. C., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 13. srpnja 2018. broj Ov Kovm-14/18-8, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 9. kolovoza 2018.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba okrivljenog N. C. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog N. C., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv tog okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.).

Protiv tog je rješenja žalbu podnio okrivljeni N. C. po branitelju N. B., odvjetniku iz N. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine. Protiv istog rješenja, okrivljenik je po branitelju N. B., odvjetniku iz N. M. podnio i žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine. S obzirom na to da se obje žalbe sadržajno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba okrivljenika.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog N. C. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na osnovanu sumnju kao opću pretpostavku za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i onih iz kojih proizlazi realna i opravdana bojazan da će boravkom na slobodi okrivljenik ponovno počiniti isto ili istovrsno kazneno djelo.

Iako je nespretna formulacija iz obrazloženja pobijanog rješenja da je prvostupanjski sud opasnost od ponavljanja djela utvrdio „na razini osnovane sumnje“, iz tog je obrazloženja jasno da je pravilno i s dostatnom kvalitetom utvrdio sve odlučujuće okolnosti koje opravdavaju daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Stoga su neosnovani žalbeni navodi kojima se upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer su razlozi pobijanog rješenja jasni i ono se može ispitati.

U odnosu na žalbene navode koji su ustvari primjedbe u svezi sa sadržajem zapisnika sa sjednice optužnog vijeća od 13. srpnja 2018. (list 305-306 spisa), iz spisa je vidljivo da je prvostupanjski sud postupio u skladu s člankom 84. ZKP/08. i ispravio pogreške iz zapisnika na koje je ukazivao okrivljenik po branitelju, te potom dostavio branitelju ispravljeni zapisnik. Na opisani su način u cijelosti otklonjeni navedeni žalbeni navodi.

Okrivljeni N. C. osnovano je sumnjiv da je počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., a ta osnovana sumnja proizlazi iz podignute optužnice te prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji, na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, iznoseći bitan sadržaj pojedinih dokaza. Stoga je ispunjen osnovni uvjet iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za produljenje istražnog zatvora protiv okrivljenika.

Iz činjeničnog opisa podignute optužnice proizlazi da je okrivljenik najprije snažno ošamario oštećenika otvorenim dlanom po obrazu, uslijed čega je oštećenik pao na pod, a okrivljenik ga je nastavio snažno udarati rukama i nogama po glavi, da bi ga potom uhvatio za kosu i njegovom glavom udarao u pod, zadavši mu opsežne, osobito teške i po život opasne tjelesne ozljede. Iz iskaza svjedoka Z. B. proizlazi da je okrivljenik čak imao namjeru nastaviti s udaranjem oštećenika i nakon što ga je potpuno krvavog podigao s poda te je vikao da će ga ubiti, u čemu ga je svjedok spriječio, a u međusobnom naguravanju, okrivljenik je svjedoka ugrizao za prst. Takvim postupanjem okrivljenik je pokazao posebnu brutalnost, agresivnost i bezobzirnost, a time i visok stupanj kriminalne volje. Iz spisa nadalje proizlazi da je uslijed zadobivenih ozljeda oštećenik ostao nepokretan i trenutno je na rehabilitaciji, potpuno je ovisan o pomoći druge osobe i smješten u udomiteljsku obitelj.

Okolnosti koje također upućuju na postojanje iteracijske opasnosti kod okrivljenog N. C. i ovaj drugostupanjski sud nalazi u činjenici da je okrivljenik već ranije osuđivan i to zbog kaznenog djela krađe te kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11. počinjenog na štetu izvanbračne supruge, kao i iz njegove višekratne prekršajne kažnjavanosti, između ostalog u dva navrata zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te u dva navrata zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Navedeno ukazuje na okrivljenikovu sklonost činjenju protupravnih djela s elementima nasilja, kao i to da ga vođenje sudskih postupaka i kažnjavanje za ta djela nije poučilo o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela niti na to da svoje ponašanje uskladi s pravnim poretkom, već je, naprotiv, njegovo kriminalno ponašanje progrediralo, s obzirom na to da se sada tereti za počinjenje težeg kaznenog djela.

Osim toga, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je okrivljenik emocionalno nezrela osoba koja ne može osjetiti kako se drugi osjećaju i nema osjećaj krivnje, ne prilagođava se društvenim normama i obavezama, već živi nestrukturirano i druži se s osobama sličnog ponašanja, za opuštanje treba alkohol ili druga sredstva ovisnosti, pod čijim utjecajem postaje impulzivan i agresivan. U vrijeme počinjenja djela bio je u teže pijanom stanju i bitno smanjeno ubrojiv, predloženo je izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, a vještakinja je mišljenja da postoji visoki rizik za ponovno počinjenje istog ili težeg kaznenog djela.

Dovodeći u vezu sve navedene okolnosti, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da iste predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju konkretnu i razborito predvidivu bojazan da će okrivljenik boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem novih, istih ili sličnih kaznenih djela. Zbog toga je osnovano protiv njega produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a svrha istražnog zatvora produljenog po navedenoj osnovi, imajući na umu brojnost, značaj i karakter izloženih okolnosti iz kojih proizlazi opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika, za sada, se ne bi mogla uspješno ostvariti blažim mjerama predviđenim u ZKP/08.

Budući da okrivljenikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 9. kolovoza 2018.