Broj: Kž 323/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i dr. sc. Marina Mrčele, doc. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Kornelije Kallay Blažeković kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. P.-K., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 18. srpnja 2018. broj K-6/2018-41, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 9. kolovoza 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog P. P.-K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi P. P.-K. proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. K./11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, u koju kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. rujna 2017. pa nadalje, produljen je protiv optuženika istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj :152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi P. P.-K. po branitelju B. K., odvjetniku iz O., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom „da se istražni zatvor optuženiku ukine i da se zamijeni jednom od mjera opreza“.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim prigovorima optuženika, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da i nadalje egzistira posebna pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a nakon što je izrečena nepravomoćna presuda kojom je isti proglašen krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11.

Naime, ispravno sud prvog stupnja zaključuje da na strani optuženika postoji iteracijska opasnost, s obzirom na to da je isti prema priloženom izvatku iz kaznene evidencije ranije višestruko osuđivana osoba i to, između ostalog i za istovrsno kazneno djelo protiv života i tijela, tjelesne ozljede, a što upućuje na zaključak da dosadašnje kazne nisu na njega utjecale da svoje ponašanje uskladi sa zakonom i pozitivnim društvenim propisima.

Također, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je optuženi P. P.-K. osoba s primarnim disocijalnim poremećajem ličnosti i crtama impulzivnosti i agresivnosti koje osobito dolaze do izražaja u alkoholiziranom stanju, ovisnik o alkoholu koji ne može kontrolirati količinu popijenog pića kada počne piti, pije do pijanog stanja. Kada se navedeno poveže s načinom počinjenja inkriminiranog djela, pri čemu je optuženik usred noći napao oštećenika zadavši mu nožem ubodnu ranu u predjelu trbuha i napustio mjesto događaja, te je oštećeni T. T. potom pomoć zatražio u susjedstvu, istaknute okolnosti upućuju na zaključak da i nadalje postoji konkretna i realno predvidiva opasnost da će boravkom na slobodi optuženik nastaviti činiti nova ista ili slična kaznena djela ili dovršiti pokušano kazneno djelo zbog koje je nužna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Imajući u vidu sve navedeno, žalbeni navodi optuženika da se mjera istražnog zatvora može zamijeniti jednom od mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP-08., te da je oštećenik na zapisniku sa rasprave održane 16. srpnja 2018. iskazao da trenutno radi i boravi kao građevinski radnik u T., dok optuženik ima prijavljeno prebivalište na udaljenosti od 500 km u mjestu S., ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog  rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 9. kolovoza 2018.