Broj: Kž 327/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, doc. i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Kornelije Kallay Blažeković kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. J. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog Z. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 18. srpnja 2018. broj Kv I-Us-25/18-3. (K-Us-16/2016.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 13. kolovoza 2018.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog Z. K. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. J. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog Z. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Z. K. po branitelju, odvjetniku B. M., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku ukine istražni zatvor, odnosno da se odredi neka od mjera opreza.
Žalba nije osnovana.
Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da protiv optuženog Z. K. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora. Za svoju odluku prvostupanjski je sud dao jasne, određene i dostatne razloge i to kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te nemogućnost primjene blažih mjera. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire u žalbi optuženik.
Pobijajući prvostupanjsko rješenje optuženik navodi da je utvrđenje postojanja osnovane sumnje na razini lakonskog utvrđenja i nabrajanja sadržaja spisa. Međutim, odgovarajući stupanj osnovane sumnje proizlazi iz potvrđene optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj K-Us-96/14. kojom se optuženi Z. K. tereti za počinjenje kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. KZ/11., kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 329. KZ/11., potvrđene optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-292/17. kojom se tereti za kazneno djelo iz članka 228. stavka 1. KZ/11. i potvrđene optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-1410/17. kojom se tereti za počinjenje kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11., a za koja kaznena djela je u tijeku jedinstveni postupak protiv tog optuženika. Sukladno tome, a protivno istaknutim žalbenim prigovorima optuženika, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., odnosno postojanje odgovarajućeg stupnja osnovane sumnje o počinjenju terećenih mu kaznenih djela.
Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio utemeljenost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i za svoju je odluku, suprotno navodima žalbe, dao dovoljno određene i jasne razloge. Naime, uz okolnost da je protiv optuženika u tijeku jedinstveni postupak za pet kaznenih djela, on je prema izvodu iz kaznene evidencije pravomoćno osuđivan u dva navrata, a od toga i na zatvorsku kaznu sedam godina za istovrsno kazneno djelo iz članka 173. stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08.). Dakle, niti ranija osuđivanost na bezuvjetnu kaznu zatvora nije na optuženika utjecala da svoje ponašanje uskladi sa zakonom i pozitivnim pravnim propisima. Osim toga, optuženik je nezaposlen i bez vrjednije imovine, a to proizlazi iz podataka koje je optuženik dao sudu. Stoga prvostupanjski sud pravilno utvrđuje postojanje iteracijske opasnosti na strani optuženika.
Imajući na umu sve navedeno, svrha istražnog zatvora za sada se ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08. Pritom treba cijeniti i da je optuženom Z. K. u ranijem tijeku ovog postupka bila određena blaža mjera i to jamstvo. No, optuženik je na temelju potvrđene optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu od 11. rujna 2017. broj K-DO-1410/2017. osnovano sumnjiv da je kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ11. počinio tijekom 2017. pa sve do 20. srpnja 2017., odnosno za vrijeme dok se nalazio na slobodi nakon ukidanja istražnog zatvora i kada se trebao pridržavati uvjeta jamstva, odnosno danog obećanja da neće počiniti novo kazneno djelo. To sve upućuje na okolnost da kod optuženika postoji opasnost za činjenje kaznenih djela, na koju se prvostupanjski sud pravilno poziva.
Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 13. kolovoza 2018.
