Broj: Kž 332/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Marina Mrčele, doc. i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Š., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa om 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 3. kolovoza 2018. broj K-10/2018., o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 17. kolovoza 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, nakon izrečene nepravomoćne presude, produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) te je dalje određeno da može trajati do pravomoćnosti presude, odnosno rješenja o upućivanju na izdržavanje jedinstvene kazne zatvora i da njegovo ukupno trajanje ne može biti dulje od dvije godine i šest mjeseci, a da žalba protiv rješenja na zadržava njegovo izvršenje. Optuženi D. Š. je nepravomoćnom presudom proglašen krivim zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te su mu opozvane dvije uvjetne osude - uvjetna osuda iz presude Općinskog suda u Zadru broj Kmp-51/2013. na način da mu je uzeta kao utvrđena kazna zatvora od jedne godine i uvjetna osuda iz presude Općinskog suda u Zadru broj Kmp-7/2015. od 22. svibnja 2017. godine na način da mu je uzeta kao utvrđena kazna zatvora od sedam mjeseci nakon čega je optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od tri godine i deset mjeseci.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. Š. po braniteljici, odvjetnici D. K. Š. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja time da se kao žalbena osnova navodi i bitna povreda odredaba kaznenog postupka, no, bez obrazloženja u tom pravcu. U žalbi se predlaže ukidanje rješenja o produljenju istražnog zatvora i puštanje optuženika da se brani sa slobode.

Žalba nije osnovana.

Naime, optuženi D. Š. u žalbi osporava postojanje osnovnog preduvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora i to osnovane sumnje, navodeći da izvedeni dokazi nisu dostatni za osuđujuću presudu. Dalje ističe da optuženik nije počinitelj kaznenog djela koje je predmet ovog postupka jer njegovu kaznenu odgovornost opovrgavaju rezultati biološkog vještačenja. Suprotno tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo proizlazi iz činjenice da je u ovom kaznenom predmetu proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. za koje djelo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju tri godine. Time je, i prema ocjeni ovog suda, ostvarena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. pa su neosnovani žalbeni prigovori kojima optuženik nastoji osporiti pravilnost takvog zaključka.

Dalje žalba traži uzimanje u obzir okolnosti na koje se obrana pozivala u tijeku postupka kao argumente protiv mjere istražnog zatvora te potom preocjenu svih odlučnih okolnosti smatrajući da iste u svojoj ukupnosti ne opravdavaju zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. U tom pravcu se ističe da optuženika kod kuće čekaju roditelji starije životne dobi kojima je neophodna njegova pomoć, da je optuženik od 1. travnja 2018. imao osiguran sezonski posao, a da ima emocionalnu, financijsku i stambenu podršku članova svoje obitelji.

Međutim, protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da na strani optuženika i nakon izricanja nepravomoćne presude postoje razlozi za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Naime, optuženik je do sada dolazio u sukob sa zakonom jer je, prema podacima s lista 49. spisa, osuđivan u dva navrata. Kazneno djelo koje je predmet ovog postupka je počinjeno tijekom rokova provjeravanja iz ranijih presuda (zbog čega su uvjetne osude opozvane u nepravomoćnoj presudi u ovom predmetu). Nadalje, da se radi o osobi koja ne poštuje pravni poredak i koja je sklona primjeni sile, upućuje i njegova višestruka prekršajna kažnjavanost (listovi 50.-52. spisa), pored ostalog, i zbog kršenja Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima. Povrh svega, optuženik je, prema vlastitom navodu (list 46. spisa), bez redovitog zaposlenja i prihoda te nije vlasnik vrijednije imovine. Takve materijalne prilike mogu predstavljati motivaciju za činjenje imovinskih kaznenih djela. Sve navedene okolnosti u svojoj logičnoj povezanosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja sličnog ili istovrsnog kaznenog djela na strani optuženog D. Š.

Kraj takvog stanja stvari, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti produljenja mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. nije dovedena u sumnju žalbenim navodima optuženika jer okolnosti istaknute u žalbi nisu takve da bi svojim značajem i karakterom nadvladale taj zaključak.

Slijedom navedenog, a s obzirom na to da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 17. kolovoza 2018.