Broj: Kž 408/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika A. M. zbog kaznenih djela iz članka 193. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11, dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 20. lipnja 2018. broj Ik-I-506/2018-5, u sjednici održanoj 21. kolovoza 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika A. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 20. lipnja 2018. broj Ik-I-506/2018-5, na temelju članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03 - pročišćeni tekst, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11 i 56/13 i 150/13, dalje u tekstu: ZIKZ) u svezi s člankom 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - ispravak i 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11.), odbijen je prijedlog zatvorenika A. M. za uvjetni otpust.

Protiv tog rješenja žalbu je pravovremeno podnio zatvorenik ne navodeći žalbene osnove, iako iz sadržaja žalbe proizlazi žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08.) i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da „Vrhovni sud u Zagrebu da pozitivno mišljenje“ o prijedlogu za uvjetni otpust.

Spis je, na temelju članka 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. i člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da u pobijanom rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama jer je prvostupanjski sud o svim činjenicama odlučnim za uvjetni otpust, proisteklim iz odredbe članka 59. stavka 2. KZ/11., dao jasne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga nije ostvarena žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Ostalim razlozima koje zatvorenik iznosi u žalbi nisu dovedeni u pitanje zaključci prvostupanjskog suda o odbijanju zatvorenikovog prijedloga za uvjetni otpust.

Imajući u vidu mišljenje Kaznionice u L. iz kojeg proizlazi da je protiv zatvorenika u tijeku kazneni postupak za istovrsno kazneno djelo, da je zatvorenik tijekom izdržavanja kazne pokazivao oscilacije u ponašanju, s obzirom da je 2011. stegovno kažnjavan zbog sukoba s drugim zatvorenikom te je prema njemu primijenjena posebna mjera odvajanja, zbog čega je bio smješten na odjel pojačanog nadzora, da mu nisu odobrene izvankaznioničke pogodnosti jer je mišljenje nadležne policijske uprave bilo negativno zbog visoke vjerojatnosti kriminalnog povrata, da je program „Prevencije recidivizma i kontrole impulzivnog ponašanja“ završio samo s djelomičnim rezultatom, a uvažavajući i dugi ostatak neizdržanog dijela kazne, Vrhovni sud Republike Hrvatske je mišljenja da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne.

Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za uvjetni otpust iz članka 59. KZ/11.

Slijedom iznijetoga i budući da ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede zakona na koje ovaj sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. u svezi s člankom 44. stavka 2. ZIKZ-a, pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.

Zagreb, 21. kolovoza 2018.