Broj: Kž 69/2016

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. K. i B. K., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog B. K. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 26. studenog 2015. broj K-64/2012-81, u sjednici održanoj 22. kolovoza 2018.,

p r e s u d i o   j e

I. Prihvaća se žalba optuženog B. K., a u povodu te žalbe i u odnosu na optuženu M. K. preinačuje se prvostupanjska presuda te se izriče:

Na temelju članka 453. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. –  Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08.)

optužena M. K. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi) i

optuženi B. K. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE

da bi:

u razdoblju od 2. studenog 2004. do 23. prosinca 2004. u V. i S., zajednički i dogovorno, optužena M. K. u svojstvu direktorice trgovačkog društva „K. C.“ d.o.o. S., a optuženi B. K. kao ovlašteni potpisnik dokumentacije platnog prometa istog društva i njegov zastupnik, u tom svojstvu temeljem članka 430. Zakona o trgovačkim društvima dužni voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, postupajući suprotno citiranom propisu i koristeći svoje ovlasti s ciljem da pribave optuženom B. K. i trgovačkom društvu „K. C.“ nepripadnu materijalnu dobit, nakon što je optužena M. K. dana 2. studenoga 2004. zaključila u ime svojeg društva ugovor o leasingu pokretnina s "H. S. K. und M.“ u njihovoj poslovnici u V. radi kreditiranja kupnje klima-komore „A.-K.“ u iznosu 193.999,52 eura, protuvrijednosti 1.465.460,73 kune, pa je optuženi B. K. dogovorio s T. J., direktorom trgovačkog društva „V. M.“ d.o.o. Z. i I. J., direktorom trgovačkog društva „D. “ d.o.o. Z. da se navedeni iznos  uplati najprije trgovačkom društvu „V. M.“ kao dobavljaču komore, a da to društvo isti iznos, umanjen za njihovu proviziju, uplati trgovačkom društvu „D. “ kao svojem dobavljaču, a da potom trgovačko društvo D. g. taj iznos, umanjen za njihovu proviziju, uplati na osobni račun optuženog B. K. u P. b., odustali su od kupnje klime-komore, pa ona nije bila niti uvezena u Republiku Hrvatsku, ali unatoč tome nisu vratili novac davatelju leasinga, već je optuženi B. K. u razdoblju od 17. studenog 2004. do 23. prosinca 2004. s računa podigao i nepripadno zadržao za sebe iznos od 841.478,75 kuna, dok je iznos od 475.000,00 kn uplatio na račun trgovačkog društva K. C. i time pribavio društvu nepripadnu korist, jer je taj novac utrošen na plaćanje dugova društva, na koji način su oštetili "H. S. K. und M.“ za ukupni iznos od 1.316.478,75 kuna,

dakle, da bi u gospodarskom poslovanju povrijedili dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i na taj način pribavili sebi i drugoj osobi znatnu protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim su imovinskim interesima dužni brinuti prouzročili znatnu štetu,

pa da bi time počinili kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano u čanku 246. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., a kažnjivo po članku 246. stavku 2. KZ/11.

Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08. oštećenik H. S. K.- und M. G. se upućuje da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. tog Zakona te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

II. Uslijed odluke pod točkom I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda optuženici M. K. i B. K. proglašeni su krivima za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. Na temelju članka 246. stavka 2. KZ/11. optužena M. K. osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja kazna je, na temelju članka 55. stavaka 1. i 2. KZ/11., zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada. Na temelju članka 55. stavaka 4. do 7. KZ/11. optužena M. K. je upozorena da će, ako se u roku od osam dana od dana za koji je pozvana ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili joj poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dala sudu ili ne da pristanak za rad za opće dobro, početi postupak izvršenja kazne na koju je osuđena te da će, ako svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u određenom roku, sud donijeti odluku kojom se određuje izvršenje kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu. Na temelju članka 246. stavka 2. KZ/11. optuženi B. K. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci.

Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje: ZKP/08.14.) naloženo je optuženom B. K. da društvu H. S. K.- und M. G. na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati iznos od 841.478,75 kuna te je optuženicima M. K. i B. K. naloženo da solidarno isplate iznos od 475.000,00 kuna, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Oštećeno društvo H. S. K.- und M. G. upućeno je da u preostalom dijelu imovinskopravni zahtjev ostvaruje u parnici.

Na temelju članka 148. stavaka 1. i 3. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1., 6. i 8. ZKP/08.14. obvezani su optuženici M. K. i B. K. da naknade troškove kaznenog postupka i to troškove vještačenja, paušalnu svotu, nužne izdatke oštećenika te nužne izdatke njegovog opunomoćenika u iznosu koji će biti naknadno određen posebnim rješenjem.

Na temelju članka 452. točke 3. ZKP/08.14. odbijena je optužba protiv optuženog trgovačkog društva K. C. d.o.o. S. za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. u vezi s člankom 3. stavkom 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela te je, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08.14., odlučeno da u odnosu na optuženo trgovačko društvo K. C. d.o.o. S. troškovi postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08.14. te nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude u osuđujućem dijelu žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje“.

Protiv osuđujućeg dijela te presude žalbu je podnio optuženi B. K. osobno, „zbog svih žalbenih razloga“, predlažući Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijanu presudu ukine i uputi  predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili da presudu preinači na način da ga blaže kazni.

Protiv osuđujućeg dijela presude žali se optuženi B. K. i po branitelju, odvjetniku D. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima postupka, predlažući da Vrhovni sud Republike Hrvatske „usvoji predmetnu žalbu II optuženika, u cijelosti ukine pobijanu presudu Županijskog suda u Varaždinu, broj: K-64/14-81 od dana 02. prosinca 2015. godine te da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje“.

S obzirom na to da se sadržajno nadopunjuju, obje žalbe optuženog B. K. razmatrane su kao jedna žalba.

Na žalbu državnog odvjetnika odgovorio je optuženi B. K., po branitelju, odvjetniku D. K., predlažući njezino odbijanje.

Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08.14. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba optuženog B. K. je osnovana, a Vrhovni sud Republike Hrvatske je, u povodu te žalbe, u skladu s člankom 479. ZKP/08.) koji se sada primjenjuje, utvrdio da su razlozi zbog kojih je osnovana žalba optuženog B. K. od koristi i za optuženu M. K., uslijed čega je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

Optuženi B. K. u žalbi između ostalog tvrdi da, kao zastupnik i ovlašteni potpisnik dokumentacije platnog prometa društva K. C. d.o.o. S., u ime kojeg je optužena M. K. kao direktorica 2. studenog 2004. zaključila ugovor o leasingu pokretnina s oštećenim društvom H. S. K.- und M. G., nije bio dužan štititi imovinske interese druge ugovorne strane, to jest društva H. S. K.- und M. G.. Iznijetim navodima optuženik zapravo ukazuje da opis kaznenog djela za koje je proglašen krivim ne sadrži obilježja kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., čime s pravom upire na povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. ZKP/08.

Naime, iz zakonskog opisa kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. KZ/11. proizlazi da to djelo čini onaj tko u gospodarskom poslovanju povrijedi dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu, odluci upravne ili sudbene vlasti, pravnom poslu ili odnosu povjerenja i na taj način pribavi sebi ili drugoj osobi protupravnu imovinsku korist te time ili na drugi način onome o čijim se interesima dužan brinuti prouzroči štetu. Dakle, inkriminira se nedopušteno postupanje počinitelja koji je, na temelju zakona, pravnog posla, odlukom nadležnog tijela ili odnosa povjerenja, dužan štititi imovinske interese druge osobe, a takvim postupanjem je prouzročena šteta upravo onoj osobi čije interese je dužan štititi.

Podneskom od 2. listopada 2015. (list 693 spisa) državni odvjetnik je izmijenio činjenični opis, pravni opis i pravnu kvalifikaciju kaznenih djela koja su optuženicima bila prvobitno stavljena na teret, tereteći sada optuženike M. K. i B. K. kao supočinitelje za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te optuženo trgovačko društvo K. C. d.o.o. da je ostvarenjem nepripadne imovinske koristi u iznosu od 475.000,00 kuna u smislu članka 3. stavka 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela („Narodne novine“ broj 151/03., 110/07., 45/11. i 143/12.) odgovorno za počinjenje kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

Prvostupanjski sud je u bitnome prihvatio pravnu oznaku postupanja optuženika kao počinjenje kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., navodeći u prvostupanjskoj presudi da su optuženici M. K. i B. K. u gospodarskom poslovanju povrijedili dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koji se temelje na pravnom poslu (dok je prema izmijenjenoj optužnici dužnost zaštite imovinskih interesa oštećenika proizlazila iz zakona) te na taj način pribavili sebi i drugoj osobi znatnu protupravnu imovinsku korist i time onome o čijim su se imovinskim interesima dužni brinuti prouzročili znatnu štetu. Iz činjeničnog opisa kaznenog djela za koje su optuženici M. K. i B. K. proglašeni krivima proizlazi da je tim djelom oštećeno društvo H. S. K.- und M. G..

Međutim, niti pravni posao, kako je to utvrdio prvostupanjski sud, niti odredba članka 430. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93., 34/99., 121/99., 50/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12., 68/13., 110/15., dalje: ZTD) kako tvrdi državni odvjetnik, ne predstavljaju pravni temelj po kojem bi optuženici M. K. i B. K. bili dužni štititi imovinske interese društva H. S. K.- und M. G..

Naime, ovlaštenim osobama društva K. C. d.o.o. S., optuženoj M. K. je kao direktorici na temelju zakona, a optuženom B. K. kao zastupniku i osobi ovlaštenoj za potpisivanje dokumentacije platnog prometa na temelju odnosa povjerenja, povjerena briga o imovinskim interesima trgovačkog društva K. C. d.o.o. S.. Prema činjeničnom opisu izmijenjene optužnice optuženici su inkriminirane radnje poduzeli s ciljem da upravo društvu K. C. d.o.o. S., a i sebi (odnosno optuženom B. K.), pribave imovinsku korist. Dakle, optuženicima nije stavljeno na teret da su pravnoj osobi o čijim su interesima bili dužni brinuti se prouzročili štetu, već upravo suprotno, u optužnici je navedeno da su (i) toj osobi pribavili korist, a takvo postupanje nije ostvarenje obilježja kaznenog djela iz članka 246. KZ/11.

Zbog toga je u pravu optuženi B. K. kada tvrdi da djelo koje mu je stavljeno na teret nema obilježja kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., pa je prvostupanjski sud, proglasivši optuženika krivim za to kazneno djelo, počinio povredu kaznenog zakona na štetu optuženog B. K. iz članka 469. točke 1. ZKP/08.

Iako optužena M. K. nije podnijela žalbu protiv presude, ovaj sud nalazi da su razlozi zbog kojih je osnovana žalba optuženog B. K. od koristi i za tu optuženicu, slijedom čega je, u skladu s člankom 479. ZKP/08., utvrđeno da je ista povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. ZKP/08. počinjena i na štetu optužene M. K..

Pritom se napominje da dokazano postupanje optuženika M. K. i B. K. moglo bi eventualno sadržavati obilježja nekog drugog kaznenog djela (primjerice, onog iz članka 247. stavka 2. KZ/11., odnosno članka 293. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03. i 190/03.), ali bi oni za to drugo kazneno djelo mogli biti proglašeni krivima samo pod pretpostavkom da su obilježja tog djela opisana u činjeničnom dijelu optužnice. Međutim, u činjeničnom opisu kaznenog djela, prema podnesku državnog odvjetnika od 2. listopada 2015. kojim je izmijenjena optužnica, nisu sadržana obilježja ne samo kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., nego niti nekog drugog kaznenog djela (tako za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju nedostaje opis njihove prijevarne namjere te dovođenja drugog u zabludu, odnosno održavanja u zabludi). Stoga, budući da je sud vezan činjeničnim opisom djela iz optužnice i nije ovlašten utvrđivati kaznenu odgovornost optuženika izvan zadanog činjeničnog opisa, a postupanje optuženika kako ga je opisao državni odvjetnik u podnesku kojim je izmijenjena optužnica ne sadrži obilježja kaznenog djela za koje su optuženi, to je, prihvaćanjem žalbe optuženog B. K., a u povodu te žalbe i u odnosu na optuženu M. K., trebalo, u skladu s člankom 486. stavkom 1. ZKP/08., preinačiti pobijanu presudu na način da se, na temelju članka 453. točke 1. ZKP/08. optuženici M. K. i B. K. oslobađaju optužbe za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11.

Zbog iznesenog, žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

S obzirom na ovakvu odluku, na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08., oštećeno društvo H. S. K.- und M. G. upućeno je da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 149. stavku 1. ZKP/08., prema kojem kad se donese presuda kojom se optuženik oslobađa optužbe, tada troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08., nužni izdaci optuženika te nagrada i nužni izdaci branitelja padaju na teret proračuna.

Zagreb, 22. kolovoza 2018.