Broj: Kž 336/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Marina Mrčele, doc., predsjednika vijeća, te Ratka Šćekića i Dražena Tripala, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. P. i dr., zbog kaznenih djela iz članka 166. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona i dr. („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenih A. P. i K. Š. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 8. kolovoza 2018. broj Kov-12/2018-291 o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbijaju se žalbe okrivljenih A. P. i K. Š. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog A. P., zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. KZ/11., teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točaka 1. i 2. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11., kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz članka 158. stavaka 2. i 6. KZ/11., dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavaka 1. i 2. KZ/11. i dva kaznena djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. KZ/11., a protiv okrivljene K. Š. zbog počinjenja teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavcima 1. i 5. KZ/11., teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točaka 1. i 2. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11., tri kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavaka 1. i 2. KZ/11. i dva kaznena djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv oboje okrivljenika iz osnove u članku 123. stavka 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, Republike Hrvatske 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni A. P. po branitelju, odvjetniku Ž. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine te okrivljenika pusti na slobodu, a podredno da se pobijano rješenje preinači te istražni zatvor zamijeni nekom od predloženih mjera opreza.

Žalbu je podnijela i okrivljena K. Š. po braniteljici, odvjetnici H. H., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalbe nisu osnovane.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud razmotrio sve činjenice koje su odlučne za postojanje osnovane sumnje na počinjenje terećenih kaznenih djela i za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog A. P. i okrivljene K. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točci 3. ZKP/08. Prvostupanjski je sud za svoju odluku dao jasne i dostatne razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. protiv okrivljenika, proizlazi iz podignute optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji. To pravilno navodi prvostupanjski sud, a u cijelosti ih prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajući. Okrivljeni A. P. ne dovodi u pitanje činjenicu da ga žrtva M. Š. svojim iskazom tereti, ali problematizira iskaz žrtve zbog njenih smanjenih intelektualnih sposobnosti. U ovom stadiju postupka sud, međutim, nije ovlašten utvrđivati vjerodostojnost iskaza svjedoka. Žalbeni navod okrivljenog A. P. da protiv njega stoji jedino dvojbeni iskaz žrtve, nije prihvatljiv. Naime, postoje i drugi dokazi koji ga terete, barem u dovoljnoj mjeri potrebnoj za zaključak da na njegovoj strani postoji osnovana sumnja da je počinio kaznena djela za koja se tereti optužnicom.

Nadalje, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenih djela na strani oboje okrivljenika prvostupanjski sud pravilno temelji na okolnostima koje je utvrdio. Naime, kaznena djela za koja su osnovano sumnjivi da bi ih počinili odvijala su se od početka 2015. pa sve do veljače 2018., i to prema čak tri žrtve – njihove djece i pastorke okrivljenog A. P. koja je osoba s intelektualnim poteškoćama.

Okrivljeni A. P. se optužnicom tereti da je višestruko, vršio spolne odnose s pastorkom protivno njezinoj volji, znajući za njezinu dob te da je riječ o djetetu s intelektualnim poteškoćama. Okrivljena K. Š. tereti se da je svojoj kćeri, djetetu s intelektualnim poteškoćama, govorila da mora imati spolne odnose sa očuhom. Okrivljeni A. P. tereti se i za počinjenje kaznenih djela bludnih radnji u odnosu na kćer G. P., koja ima 11 godina. Sve to odvija se u obiteljskom domu u kojem bi djeca trebala biti sigurna, a unatoč provođenju nadzora od strane socijalne službe, okrivljenici nisu provodili odluke za zaštitu dobrobiti djece te su grubo zanemarili odgoj kćerke G. i sina J. P.. Tako opisan način počinjenja kaznenih djela, za koja su oboje okrivljenih osnovano sumnjivi upućuju na bezobzirnost i bezosjećajnost te visok stupanj kriminalne volje i izrazitu upornost u protupravnom postupanju. Osim toga, iako prvostupanjski sud u pobijanom rješenju ne spominje raniju osuđivanost okrivljenog A. P., činjenica je da je ranije tri puta osuđivan za kaznena djela s elementima nasilja. Jednom zbog kaznenih djela na štetu iste žrtve, kćerke G. P.. Tada mu je izrečena kazna zatvora dvije godine i šest mjeseci koju je izdržao. Ta okolnost također upućuje na neusklađenost okrivljenikovog ranijeg života sa zakonom i na zaključak da dosadašnje osude nisu ostvarile svoju svrhu i utjecale na okrivljenika da se kloni daljnjeg protupravnog postupanja za koje je sada osnovano sumnjiv.

Nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima se upire na to da daljnja primjena istražnog zatvora protiv okrivljenika nije opravdana i da ne postoji opasnost od ponavljanja kaznenih djela jer da se žrtve - njihova zajednička maloljetna djeca nalaze kod udomitelja, a kćer ( tj. pastorka) kod oca. Okrivljenici, prema dostupnoj dokumentaciji, nisu lišeni roditeljske skrbi niti su im djeca oduzeta. Zato postoji realna bojazan da će puštanjem na slobodu ponovo počiniti kaznena djela na štetu djece. Osobito zato što ni ranija nastojanja socijalne službe nisu uspjela spriječiti povredu dječjih prava. Iz svih gore navedenih razloga, u odnosu na oboje okrivljenika, ne dolazi u obzir niti  primjena nekih od mjera opreza koje u žalbama predlažu okrivljenici.

Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 24. kolovoza 2018.