Broj: Kž 305/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslava Šovanja, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Žarka Dundovića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika B. K., zbog kaznenih djela iz članka 110. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 26. ožujka 2018. broj Kv I-24/2018. (K-117/13.), u sjednici održanoj 28. kolovoza 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba osuđenika B. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 26. ožujka 2018. broj Kv I-24/2018. (K-117/13.), odbijen je zahtjev osuđenika B. K. za obnovu kaznenog postupka dovršenog pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu broj K-117/2013. od 27. siječnja 2014. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 380/2014. od 17. ožujka 2015., kojom je osuđenik proglašen krivim zbog kaznenih djela iz članka 110. KZ/11. i članka 215. KZ/11. te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju osam godina i šest mjeseci.

Protiv tog rješenja žalbu je pravovremeno podnio osuđenik B. K. iz svih žalbenih razloga, iako sadržajno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu osuđenika, ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Postupajući u skladu s odredbom članka 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Osuđenik u žalbi u bitnom ponavlja navode iz zahtjeva za obnovu kaznenog postupka navodeći da je nakon izricanja presude došlo do teškog narušavanja njegovog zdravlja u smislu teške kontrakture nogu povezane s nizom drugim zdravstvenih tegoba i to zbog nemogućnosti provođenja fizikalne terapije u penalnoj ustanovi, a zdravstveno stanje se ne može poboljšati kirurškim liječenjem već isključivo fizioterapeutskim vježbama uz stručni nadzor.

Međutim, treba reći da je okolnost zdravstvenog stanja osuđenika sudovima bila poznata i prilikom donošenja prvostupanjske i drugostupanjske presude, s obzirom da su sudovi prilikom odmjeravanja kazne kao olakotnu okolnost već cijenili činjenicu da je osuđenik osoba ozbiljno narušenog zdravlja, 100 % invalid u invalidskim kolicima, koja invalidnost je povezana s njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu, a zdravstvene tegobe na koje je ukazano u zahtjevu (teška kontraktura nogu popraćena bolovima i s time povezane druge zdravstvene tegobe) u uzročno-posljedičnoj su vezi s optuženikovom primarnom dijagnozom paraplegije, što uostalom u žalbi potvrđuje i žalitelj. Stoga ta okolnost ne predstavlja novonastalu okolnost u smislu odredbe članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08.

Slijedom iznijetoga, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za tzv. nepravu obnovu kaznenog postupka iz citirane zakonske osnove.

Vezano na žalbeni navod koji se odnosi na nemogućnost primjene adekvatnog medicinskog tretmana u penalnoj ustanovi u kojoj osuđenik izdržava kaznu zatvora, treba reći da ta okolnost nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja, već može biti od značaja u postupku izvršavanja kazne zatvora kroz ostvarivanje prava osuđenika na adekvatnu zdravstvenu skrb sukladno odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora.

Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08., Vrhovni sud Republike Hrvatske nije utvrdio da bi bila počinjena povreda zakona na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Slijedom iznijetoga, trebalo je odbiti žalbu osuđenika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.

Zagreb, 28. kolovoza 2018.