Broj: Kž–166/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Serđa Ferenčića kao predsjednika vijeća te Zdravka Garića i mr. sc. Svetislava Vujića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. L. zbog kaznenog djela iz članka 314. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 71/06. i 110/07 te 152/08, 57/11 i 77/11 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu od 26. siječnja 2018., broj: K-795/13, u sjednici održanoj 4. rujna 2018.,

p r e s u d i o   j e

I. Povodom žalbe optuženika J. L., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela, te se utvrđuje da je optuženik radnjama za koje je proglašen krivim počinio kazneno djelo protiv javnog reda, prisilom prema službenoj osobi u pokušaju, opisano u članku 314. stavku 2. u svezi stavka 1. i u svezi članka 34. stavka 1. KZ/11.

II. Uslijed odluke pod toč. I., a i prihvaćanjem žalbe optuženog J. L., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kaznenoj sankciji pa se optuženi J. L. za kazneno djelo iz članka 314. stavka 2. u svezi stavka 1. i u svezi članka 34. stavka 1. KZ/11, na temelju članka 314. stavka 2. u svezi članka 34. stavka 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 9 (devet) mjeseci, dok se uvjetna osuda primijenjena prema tom optuženiku pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj K-480/13 od 14. travnja 2014., pravomoćna 1. lipnja 2014., neće opozvati.

III. U ostalom dijelu žalba optuženika J. L. odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivim optuženika J. L. zbog kaznenog djela protiv javnog reda, prisilom prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 1. i 2. KZ/11, te mu je na temelju članka 314. stavka 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, pa mu na temelju članka 58. stavka 2. KZ/11 opozvao uvjetnu osudu izrečenu presudom Općinskog suda u Splitu broj K-480/13 od 14. travnja 2014., pravomoćna 1. lipnja 2014., kojom je optuženik J. L. osuđen na uvjetnu osudu s izrečenom kaznom zatvora u trajanju od osam mjeseci i rokom provjeravanja od dvije godine zbog kaznenog djela protiv imovine, utajom iz članka 220. stavka 1. i 4. KZ/97 te mu je tu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci uzeo kao utvrđenu te ga uz primjenu članka 51. i članka 58 KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (čest) mjeseci. Potom je na temelju članka 57. KZ/11, izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da će se dio kazne na koji je optuženik J. L. osuđen u trajanju od 9 (devet)  mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 9  (devet) mjeseca neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini neko novo kazneno djelo.

Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12 , 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08), dužan je optuženik J. L. podmiriti troškova kaznenog postupka, i to iznos od 1.875,00 kuna na ime provedenog sudskomedicinskog vještačenja, iznos od 40,00 kuna na ime podvoznog troška oštećenika D. A. i iznos od 1.000,00 kuna na ime paušalne svote, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Protiv te presude žali se optuženik J. L. po branitelju N. J., odvjetniku iz S., zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom „usvojiti ova žalba te pobijanu presudu preinačiti odnosno istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.“

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku  474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli - Pola te je isti vraćen uz popratni dopis broj: KŽ-DO-177/2018 od 25. travnja 2018., bez očitovanja o osnovanosti žalbe.

Žalba optuženika J. L. djelomično je osnovana pa je prvostupanjsku presudu trebalo preinačiti po službenoj dužnosti i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog J. L..

Prije svega, iako optuženik u obrazloženju žalbe ističe žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 9. i 11. ZKP/08, žalitelj zapravo ne obrazlaže taj žalbeni osnov nego žalbeni osnov povrede kaznenog zakona smatrajući da prvostupanjski sud nije mogao opozvati uvjetnu osudu izrečenu presudom Općinskog suda u Splitu broj K-480/13, o čemu će biti riječi u nastavku. Stoga je pobijana presuda u tom dijelu ispitana po službenoj dužnosti i nije utvrđeno da bi bila ostvarena navedena postupovna povreda, kao niti koja od onih na koje drugostupanjski sud pazi na temelju članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08.

Iako optuženik J. L. u uvodu žalbe navodi da se žali i zbog pogrešno te nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, on tu žalbenu osnovu  ne obrazlaže obzirom da se iz navoda žalbe ne razabire koju je to činjenicu prvostupanjski sud pogrešno utvrdio, a niti se razabire koju to činjenicu taj sud nije utvrdio, a trebao je, a niti se predlaže izvođenje drugih dokaza kojima bi se eventualno mogla dovesti u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda.

U stvari, kada je prvostupanjski sud u postupku proveo sve dokaze i raspravio sva sporna pitanja uključujući i pomnu analizu obrane optuženika kojom on poriče djelo i koju je s pravom prvostupanjski sud odbacio, za što je u obrazloženju presude iznio valjane i sveobuhvatne razloge, koje prihvaća i ovaj sud, onda se žalbenim navodima, u kojima se ne navodi ništa više od onoga što već nije bilo predmetom ocjene prvostupanjskog suda, takovo utvrđenje tog suda i ne može uspješno dovesti u sumnju.

Naime, kada iz iskaza oštećenika D. A. i svjedoka M. K., kojima prvostupanjski sud opravdano vjeruje jer su njihovi iskazi međusobno komplementarni te u suglasju sa zakljčcima sudskomedicinskog vještaka dr. Š. A. u pogledu dinamike tjelesnog ozljeđivanja i sudskomedicinske kvalifikacije ozljeda uzrokovanih inkriminiranim radnjama optuženika oštećeniku D. A., proizlazi, da je oštećenik kao policijski službenik započeo s uredovanjem u odnosu na optuženika iz konkretnog razloga, a u okviru svojih ovlasti, koji je upravo radi toga prema oštećeniku primijenio silu kako bi ga spriječio u privođenju u policijsku postaju i kako bi pobjegao, pritom ga lako tjelesno ozlijedivši, u čemu ipak nije uspio jer ga je oštećenik D. A. uspio primjenom tehnike svladavanja sile onesposobiti u daljnjoj primjeni sile do dolaska drugih policijskih službenika uz pomoć kojih je dovršio službenu radnju u odnosu na optuženika, onda je time dokazano da su se u radnjama optuženika J. L. ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 314. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11 koje je ostalo u pokušaju.

Slijedom iznesenog, nije osnovana žalbe optuženog J. L. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Međutim, u pravu je optuženik J. L. kada u suštini navodi da nije bilo mjesta opozivu uvjetne osude, iako ne iz razloga koje on navodi u žalbi, već zbog povrede kaznenog zakona na njegovu štetu, a to je posljedično dovelo do preinačenja pobijane presude u odluci o kazni u odnosu na ovog optuženika, s time da mu je ta kazna, uslijed preinake pobijane presude u pravnoj oznaci djela i po službenoj dužnosti,  izrečena za kazneno djelo iz članka 314. stavak 2. u svezi stavka 1. i u svezi članka 34. KZ/11.

Naime, prvostupanjski sud je optuženiku pozivom na odredbu članka 58. stavka 2. KZ/11, opozvao uvjetnu osudu izrečenu presudom Općinskog suda u Splitu broj K-480/13 od 14. travnja 2014., pravomoćna 1. lipnja 2014., kojom je optuženik J. L. osuđen na uvjetnu osudu s izrečenom kaznom zatvora u trajanju od osam mjeseci i rokom provjeravanja od dvije godine zbog kaznenog djela protiv imovine, utajom iz članka 220. stavka 1. i 4. KZ/97 te je tu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci uzeo kao utvrđenu. Međutim, sukladno odredbi članka 58. stavka 2. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja pravomoćnom presudom izrekne kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili novčanu kaznu. U konkretnom slučaju kazneno djelo protiv javnog reda, prisilom prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 1. i 2. KZ/11,  za koje je optuženik J. L. proglašen krivim, počinjeno je 17. travnja 2013., dakle, znatno prije pravomoćnosti presude kojom je prema tom optuženiku primijenjena uvjetna osuda, što znači i prije nego što je rok provjeravanja određen presudom Općinskog suda u Splitu broj K-480/13 počeo teći. Stoga za opoziv uvjetne osude iz te zakonske osnove nije bilo uvjeta, čime je na štetu optuženika J. L. povrijeđen kazneni zakon u odredbi članka 469. točka 5. ZKP/11, jer je prvostupanjski sud odlukom o kazni, opozivom uvjetne osude prekoračio ovlast koju ima po zakonu. Uz to valja istači i da je odredbom članka 58. stavka 7. KZ/11 propisano da se u slučaju članka 58. stavka 1., 2. i 6. KZ/11 uvjetna osuda ne može opozvati nakon što su protekle dvije godine od isteka vremena provjeravanja, pa kako je rok provjeravanja određen presudom Općinskog suda u Splitu broj K-480/13 počeo teći 1. lipnja 2014., kada je ta presuda postala pravomoćna, to je rok za opoziv uvjetne osude istekao 1. lipnja 2016. godine.

Nadalje, ispitivanjem pobijane presude i po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavka 1. točka 2. ZKP/11, ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da je na štetu optuženika J. L. povrijeđen kazneni zakon kada je prvostupanjski sud radnje za koje ga je proglasio krivim pravno označio kao kazneno djelo iz članka 314. stavka 1. i 2. KZ/11.

Naime, da bi se ostvarila sva obilježja kaznenog djela iz članka 314. stavka 1. KZ/11, potrebno je da počinitelj uporabom sile ili prijetnje uspije u svojoj namjeri sprječavanja službene osobe u obavljanju službene radnje koju je u okviru njezinih ovlasti poduzela ili je prisili na obavljanje službene radnje u okviru ili izvan njezinih ovlasti. Ukoliko počinitelj silom ili prijetnjom nije uspio realizirati svoju namjeru, dakle ukoliko nije spriječio službenu osobu u obavljanju službene radnje, onda se radi o pokušaju kaznenog djela iz članka 314. stavka 1. KZ/11, a ne o dovršenom djelu. To stoga što je cilj ovog kaznenog djela zaštitom službene osobe osigurati neometano obavljanje službene radnje koju počinitelj sprječava uporabom sile ili prijetnje.

Optuženik J. L. proglašen je krivim da je, nakon što mu je policijski službenik D. A., imajući saznanja da je za njim raspisana potraga, izdao usmenu zapovijed da se u njegovoj pratnji uputi u policijske prostorije, prethodno se legitimiravši svojom službenom značkom i iskaznicom, u nakani da policijskog službenika D. A. onemogući u toj radnji i pobjegne primijenio silu kojom je prilikom ga je tjelesno ozlijedio, ali ga je imenovani policijski službenik primjenom zahvata – ključ na laktu desne ruke, uspio svladati i zadržati do dolaska policijske ophodnje policije. Iz navedenog proizlazi da optuženik nije uspio u svojoj namjeri i policijskog službenika D. A. nije uspio primjenom sile spriječiti u obavljanju službene radnje koju je poduzimao jer je ovaj tu radnju, doduše otežano i uz pomoć drugih policijskih službenika, obavio. Stoga se optuženik za konkretno poduzete radnje može osuditi za kazneno djelo iz članka 314. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11 koje je ostalo u pokušaju, a ne za dovršeno kazneno djelo kako je to učinjeno pobijanom presudom.

Stoga je zbog povrede kaznenog zakona na štetu optuženika ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti, povodom optuženikove žalbe preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela na način kao što je učinjeno pod toč. I. izreke presude.

S obzirom da je djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika ovaj drugostupanjski sud odredio da se uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Splitu broj K-480/13 optuženiku neće opozvati, a da je po službenoj dužnosti povodom optuženikove žalbe preinačio presudu u pravnoj oznaci djela na način opisan pod toč. I. izreke, sud je uslijed toga preinačio pobijanu presudu i u odluci o kazneno pravnoj sankciji, tako da je optuženiku za kazneno djelo pokušaja prisile prema službenoj osobi opisano u članku 314. stavku 2. u svezi stavka 1. i u svezi članka 34. stavka 1. KZ/11, a vodeći računa o svim okolnostima koje je sud prvog stupnja utvrdio tijekom postupka, a koje u smislu članka 41. KZ/11 utječu na izbor vrste i visine kaznene sankcije, izrekao kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, pri čemu je ovaj sud imao u vidu da optuženikova žalba zbog povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sukladno odredbi članka 478. ZKP/08 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni koju inače u uvodu žalbe optuženik ističe, ali ju ne obrazlaže.

Prvostupanjski sud je optuženiku olakotnim cijenio uredne osobne prilike i činjenicu da oštećenik nije zainteresiran za kazneni progon optuženika. S druge strane, otegotnim je cijenio pravomoćnu osuđivanost optuženika, pa je ovaj sud prihvativši po prvostupanjskom sudu utvrđene olakotne i otegotne okolnosti te činjenicu da je djelo ostalo u pokušaju optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci. Ovako izrečena kazna odgovara okolnostima konkretnog slučaja i ličnosti samog optuženika te će se njome u potrebnoj mjeri ostvariti predviđena svrha.

Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, preinačiti pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela za koje je optuženik proglašen krivim na način kao što je učinjene pod toč. I. izreke ove presude, te u svezi s tim, a i prihvaćanjem žalbe optuženika preinačiti ju i u odluci o kazneno pravnoj sankciji, na način kao što je učinjeno pod toč. II. izreke ove presude.

U Puli – Pola 4. rujna 2018.