Broj: Kž 343/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. Š., zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi s člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog M. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 11. srpnja 2018., broj Kov-8/2017-49 o određivanju primjene mjera opreza nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. rujna 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog M. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. Š., zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11. istom je zamijenjen istražni zatvor mjerom opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) zabranom približavanja oštećenom S. V. na manje od 100 metara. Na temelju članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. okrivljeniku je izrečena mjera opreza obveze redovitog javljanja predsjedniku vijeća svakog drugog ponedjeljka u mjesecu u 8,00 sati. Okrivljenik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera one zamijeniti istražnim zatvorom.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni M. Š., po branitelju,  odvjetniku K. A., bez navođenja zakonskih osnova, s prijedlogom da se „prihvati žalba okrivljenika i donese rješenje kojim ukida određene mu mjere opreza“.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni ovog suda, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjera opreza protiv okrivljenog M. Š..

Prvenstveno se ističe da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i detaljno obrazložio iz kojih dokaza proizlazi osnovana sumnja da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, a to obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Slijedom navedenog, nije u pravu okrivljenik kada u žalbi osporava postojanje osnovane sumnje da bi počinio kazneno djelo za koje se tereti optužnicom.

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da postoje one posebne okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik ponoviti kazneno djelo ili da će dovršiti pokušano kazneno djelo, a to su okolnosti da se okrivljenik i oštećenik poznaju preko deset godina, da žive u susjedstvu, da zajedno konzumiraju alkohol te u alkoholiziranom stanju dolazi do sukoba među njima te da je u takvoj situaciji i došlo do inkriminiranog događaja kao i da iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja proizlazi mogućnost da bi okrivljenik zbog svoje ovisnosti o alkoholu mogao počiniti slično ili teže kazneno djelo.

Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da se, s obzirom na sve okolnosti, svrha istražnog zatvora može ostvariti i izrečenim mjerama opreza okrivljeniku. Naime, okrivljenik se od puštanja na slobodu 14. prosinca 2018. redovno javlja psihijatru vezano za svoju ovisnost o alkoholu, do sada nije kršio izrečene mu mjere opreza, a osim toga i dosadašnji boravak okrivljenika u istražnom zatvoru preventivno je djelovao na njega te je stav i ovog drugostupanjskog suda da se opasnost od ponavljanja i dovršenja kaznenog djela može otkloniti izrečenim mjerama opreza zabrane približavanja oštećeniku i obveze redovitog javljanja predsjedniku vijeća.

Slijedom navedenog, nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da nema opasnosti da će ponoviti kazneno djelo, s obzirom na to da u periodu od 7,5 mjeseci koliko je na slobodi nije napao oštećenika već da se, naprotiv, on boji oštećenika, da ga izbjegava i da se do danas uopće nisu sreli.

Kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba optuženika je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 5. rujna 2018.