Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679
Broj: Kž 361/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. Š., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br.125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog M. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 31. kolovoza 2018. broj KOV-6/18 o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 19. rujna 2018.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog M. Š. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. Š. zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog M. Š. iz osnove u članku 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republika Hrvatska, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08).
Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni M. Š. po braniteljici M. M., odvjetnici iz V., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i okrivljenika pusti na slobodu, podredno da se istražni zatvor zamijeni nekom od mjera opreza iz članka 98. ZKP/08.
Žalba nije osnovana.
Iz sadržaja žalbe proizlazi da se žalitelj ne slaže s razlozima koje je iznio prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, upirući tako na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Okrivljenik osporava i da na njegovoj strani postoje one osobite okolnosti koje opravdavaju produljenje istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja kaznenih djela. Smatra, nadalje, da se svrha istražnog zatvora može ispuniti i nekom od mjera opreza iz članka 98. ZKP/08. Daljnjim produljenjem istražnog zatvora, drži žalitelj, povrijeđeno je i načelo razmjernosti.
Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog M. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
Naime, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenih djela na strani okrivljenika prvostupanjski sud pravilno temelji na okrivljenikovoj dosadašnjoj osuđivanosti te na njegovim osobinama ličnosti. On je do sada u više navrata osuđivan za različita kaznena djela, pa i za kaznena djela protiv imovine i za kaznena djela s elementima nasilja, a kombinaciju tih vrsta kaznenih djela čini obilježja terećenog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11. Unatoč tome što je osuđivan i na kazne zatvora, kazneno djelo za koje je ovdje osnovano sumnjiv da ga je počinio, izvršio je samo tri mjeseca nakon izdržane kazne zatvora od jedne godine i šest mjeseci zbog kaznenog djela napada na službenu osobu iz članka 315. stavak 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. Te okolnosti ukazuju, ne samo na neusklađenost okrivljenikovog ranijeg života sa zakonom, već i na zaključak da dosadašnje osude nisu ostvarile svoju svrhu i utjecale na okrivljenika da se kloni daljnjeg protupravnog postupanja. Nadalje, imajući u vidu činjenice vezane uz okrivljenikovu ovisnost o alkoholu te njegove karakteristike ličnosti, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da bi okrivljenikovim puštanjem na slobodu postojao realni rizik da on u alkoholiziranom stanju počini i neko teže kazneno djelo.
Svi razlozi koje pravilno navodi i obrazlaže prvostupanjski sud, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud jer su dostatni i odgovarajući, upućuju na neophodnost produljenja istražnog zatvora protiv okrivljenika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08.
Cijeneći sve izloženo, u pravu je prvostupanjski sud i kad je otklonio mogućnost zamjene istražnog zatvora nekom od mjera opreza iz članka 98. ZKP/08.
Konačno, nije u pravu okrivljenik ni kada upire na povredu načela razmjernosti, s obzirom da dosadašnje trajanje mjere istražnog zatvora od 7. lipnja 2018. ne upućuje na eventualnu povredu ovoga načela. Naime, prilikom procjene povrede načela razmjernosti treba uzeti u obzir razmjer između težine počinjenog kaznenog dijela i kazne koje se prema raspoloživim podacima može očekivati u slučaju osuđujuće presude te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.
Slijedom izloženog, a budući da okrivljenikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točka 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 19. rujna 2018.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.