Broj: Kž 363/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. H., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavkom 5. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br.125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog M. H. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 22. kolovoza 2018. broj Kzd-2/18-28 o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 19. rujna 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog M. H. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. H. zbog kaznenog djela iz članka 166. stavaka 2. u vezi s člankom 158. stavkom 5. KZ/11., je na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 -odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) produljen istražni zatvor protiv optuženog M. H. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. H. po braniteljici K. B.-P., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine te uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno podredno da se pobijano rješenje preinači te da se istražni zatvor ukine.

Žalba nije osnovana.

Iz sadržaja žalbe proizlazi da se žalitelj ne slaže s razlozima koje je iznio prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, upirući tako na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Osporava se, naime, da bi iz provedenih dokaza proizlazio zaključak da na strani optuženika postoji osnovana sumnja da bi počinio kazneno djelo za koje se tereti. Nadalje, smatra se da na strani optuženika ne postoje one osobite okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost na njegovoj strani. Jednako tako, u žalbi se smatra da je dosadašnje trajanje istražnog zatvora na optuženika djelovalo u dovoljnoj mjeri da ga odvrati od činjenja kaznenih djela.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne, kako za postojanje osnovane sumnje za počinjenje terećenog kaznenog djela, tako i za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. H. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Naime, osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08, protiv optuženika proizlazi iz potvrđene optužnice, prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji, a i iz dokaza koji su provedeni u tijeku rasprave, kako pravilno navodi i obrazlaže prvostupanjski sud. Iznesene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud jer su dostatni i odgovarajući. Optuženik ne dovodi u pitanje da ga žrtva E. H. te svjedoci A. H. i N. H. u svojim iskazima terete, no ocjenjuje da su ti iskazi iskonstruirani, nelogični i u međusobnom nesuglasju. U ovom stadiju postupaka, međutim, sud nije ovlašten procjenjivati vjerodostojnost i relevantnost provedenih dokaza, osim u onom obimu koji je neophodan za ocjenu postojanja osnovane sumnje.

Nadalje, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika, prvostupanjski sud pravilno temelji prvenstveno na optuženikovoj ranijoj višekratnoj osuđivanosti. Naime, optuženik kontinuirano čini kaznena djela od 2004., mahom, doduše, protiv imovine, no, čini i kaznena djela s elementima nasilja (razbojništvo i prijetnja), a kazneno djelo s elementima nasilja mu se i ovdje stavlja na teret. Optuženik je osuđivan i na kazne zatvora pa i ta okolnost ukazuje, ne samo na neusklađenost okrivljenikovog ranijeg života sa zakonom, već i na zaključak da dosadašnje osude nisu ostvarile svoju svrhu i utjecale na optuženika da se kloni daljnjeg protupravnog postupanja. Dapače, kazneno djelo za koje je ovdje osnovano sumnjiv da ga je počinio, počinjeno je za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta s izdržavanja kazne zatvora od šest godina i šest mjeseci. Iz istih razloga ne može se s uvjerenjem očekivati ni da je dosadašnje trajanje istražnog zatvora od 2. siječnja 2018. djelovalo na optuženika da ga odvrati od ponovnog činjenja kaznenih djela.

Slijedom izloženog, a budući da optuženikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 19. rujna 2018.