Broj: Kž 260/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. K., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 21. svibnja 2018. broj K-15/2017, o ukidanju istražnog zatvora, nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 21. rujna 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, nakon izrečene nepravomoćne presude protiv optuženog D. K., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) protiv optuženog D. K. ukinut je istražni zatvor određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Dubrovniku pod brojem Kir. 463/17 od 15. rujna 2017., te produljen rješenjem ovog suda pod posl. br. Kov. 9/17 od 13. listopada 2017., rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod posl. br. II Kž. 440/2017-4 od 23. studenog 2017., rješenjem Kv I-3/2018 od 22. siječnja 2018. te rješenjem Kv.16/2018 od 16. ožujka 2018. koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj II. Kž.153/2018 od 4. travnja 2018., iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP-a, a koji traje od 14. rujna 2017., te je optuženik pušten na slobodu.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., s prijedlogom da se „temeljem čl. 494. st. 3. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku preinači pobijano rješenje ili pobijano rješenje ukine, i prema potrebi, uputi na ponovno odlučivanje“.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, po ocjeni ovog suda, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za ukidanje istražnog zatvora optuženiku a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi navodi da u prvostupanjskom rješenju ne postoje razlozi o odlučnim činjenicama jer da se ne navodi zbog čega prvostupanjski sud smatra da ne postoji opravdana bojazan da bi optuženik nalazeći se na slobodi činio kaznena djela pa se tako kao razlog za takav zaključak navodi duljina vremena provedenog u istražnom zatvoru koja je po mišljenju prvostupanjskog suda dostatno utjecala na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela te da nije nužno da se i dalje nalazi u istražnom zatvoru.

Naime, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijanog rješenja naveo razloge zbog kojih smatra da više ne postoji opravdana bojazan da će optuženik nalazeći se na slobodi činiti kaznena djela, a to su trajanje istražnog zatvora od gotovo devet mjeseci kao i kazna zatvora od tri godine i šest mjeseci koja mu je izrečena nepravomoćnom presudom. Navedene razloge prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski, te su isti dostatni za ukidanje istražnog zatvora protiv optuženika, a bez obzira na njegovu raniju osuđivanost.

Sukladno navedenom ovaj sud kao drugostupanjski nije našao da bi prvostupanjski sud pobijanim rješenjem počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba državnog je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 21. rujna 2018.