Broj: Rev 1967/13

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. d.d. R., zastupanog po punomoćnici J. V., odvjetnici u R., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja P. d.o.o. M. L., zastupanog po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. H.₁ i M. H.₂ u O., protiv tuženika M. K. iz M. L., zastupanog po punomoćniku B. K., odvjetniku u M. L., radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1002/10 od 7. studenoga 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Malom Lošinju broj P-154/09-39 od 15. listopada 2009., u sjednici održanoj 20. rujna 2016.,

p r e s u d i o   j e

Revizija se prihvaća, preinačuje se presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1002/10 od 7. studenoga 2012. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Malom Lošinju broj P-154/09-39 od 15. listopada 2009. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Općinskog suda u Malom Lošinju broj Z-1339/00 od 15. ožujka 2005. u z.k.ul. 2890 k.o. M. L. koje je donijeto na temelju Ugovora o zajmu i sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva zaključenog 7. studenoga 2000. između tuženika i zemljišnoknjižnog prednika društva N. iz M. L., ..., koji je naknadno ovjeren – solemniziran po javnom bilježniku V. P. iz R. pod brojem .... dana 2. veljače 2001., te se nalaže tuženiku tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu 53.086,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama po važećoj Uredbi o stopi zatezne kamate počev od dana podnošenja prvostupanjske odluke pa do isplate sve u roku od 15 dana, te naknaditi umješaču na ime parničnih troškova iznos 19.065,00 kn.“

Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku na ime parničnih troškova iznos 61.856,25 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Malom Lošinju broj P-154/09-39 od 15. listopada 2009. naloženo je brisanje zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem tog suda broj Z-1339/00 od 15. ožujka 2005. u zemljišnoknjižnom ulošku 2890 k.o. M. L. donijetog na temelju Ugovora o zajmu i sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva sklopljenog 7. studenoga 2000. između tuženika i zemljišnoknjižnog prednika društva N. iz M. L., naknadno ovjerenog kod javnog bilježnika V. P. iz R. 2. veljače 2001., te je naloženo tuženiku na ime parničnih troškova isplatiti tužitelju iznos 53.086,00 kn, a umješaču na strani tužitelja iznos 19.065,00 kn.

Presudom Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1002/10 od 7. studenoga 2012. potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno njezino preinačenje odbijanjem zahtjeva tužitelja.

Tužitelj i umješač na strani tužitelja su odgovorili na reviziju predloživši njezino odbijanje.

Revizija je osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 25/13) i čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženika ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Ispitujući pobijanu presudu u svjetlu revizijskih prigovora bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, ovaj sud smatra da ocjena izvedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, a na kojoj su ti sudovi utemeljili činjenično utvrđenje, a s pravilnosti kojih se revident ne slaže, nemaju značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, već se radi o prigovorima činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka, sve na temelju odredbe čl. 385. ZPP-a.

Tužba o čijem tužbenom zahtjevu je odlučeno pobijanom presudom je brisovna tužba podnesena na temelju odredbe čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08 – dalje: ZZK), a kojom je u odnosu na tuženika traženo brisanje zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Općinskog suda u Malom Lošinju broj Z-1339/00 od 15. ožujka 2005. u zemljišnoknjižnom ulošku 2890 k.o. M. L., donijetog na temelju Ugovora o zajmu i sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva sklopljenog 7. studenoga 2000. između tuženika i zemljišnoknjižnog prednika N. d.o.o.

Prema stanju spisa i činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi:

- da je tužitelj bio zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine čest. zem. 4867 z.k.ul. 2890 k.o. M. L., koju je prodao trgovačkom društvu N. d.o.o. Ugovorom o prodaji od 18. listopada 2000.,

- da se na temelju Ugovora o prodaji od 18. listopada 2000. društvo N. d.o.o. upisalo u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Malom Lošinju kao vlasnik tih nekretnina,

- da je između društva N. d.o.o. i tuženika 7. studenoga 2000. sklopljen Ugovor o zajmu i sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na čest. zem. 4867 z.k.ul. 2890 k.o. M. L., ovjerenog kod javnog bilježnika 2. veljače 2001.,

- da je na temelju rješenja Općinskog suda u Malom Lošinju broj Z-139/00 od 15. ožujka 2005. tuženik upisan u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Malom Lošinju kao vlasnik čest. zem. 4867 z.k.ul. 2890 k.o. M. L.,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Malom Lošinju broj P-149/09 od 10. rujna 2000. raskinut ugovor o prodaji nekretnina sklopljen između tužitelja i N. d.o.o. i naložena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, nakon čega

- da je tužitelj podnio zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Malom Lošinju prijedlog za brisanje prava vlasništva sa imena N. na toj nekretnini.

Prema odredbi čl. 129. st. 1. ZZK nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite tog svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

Polazeći od citirane odredbe, pravo na tužbu za brisanje zemljišnoknjižnog prava, a da bi se njime postigla svrha zbog kojeg je tužba podnesena, ima ona osoba koja je bila upisana u zemljišnim knjigama neposredno prije osporavane promjene u zemljišnim knjigama.

Iz prethodno navedenih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je prije osporavanog upisa tuženika, u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini bio upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik društvo N. d.o.o., a ne tužitelj. To pak znači da bi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja postavljenog u ovoj brisovnoj tužbi i brisanjem zemljišnoknjižnog stanja upisanog na temelju rješenja Z-1339/00 od 15. ožujka 2005. bi se uspostavilo zemljišnoknjižno stanje ako je prethodilo uknjižbi tuženika, dakle da bi kao zemljišnoknjižni vlasnik ostao upisan društvo N. d.o.o., a koji je bio u zemljišnim knjigama vlasnik neposredno prije osporavane promjene u zemljišnim knjigama. To pak znači da se ovako postavljenim tužbenim zahtjevom upravljenim prema tuženiku ne postizava svrha koja je namijenjena brisovnom tužbom iz čl. 129. ZZK u smislu zaštite navodno povrijeđenog zemljišnoknjižnog prava tužitelja.

U ovakvoj situaciji a kada između tužitelja kao bivšeg zemljišnoknjižnog vlasnika i podnositelja brisovne tužbe i tuženika kao uknjiženog zemljišnoknjižnog vlasnika postoji i treća osoba – N. d.o.o. kao zemljišnoknjižni prednik tuženika, brisovna tužba mora biti upravljena prema zemljišnoknjižnom upisanom vlasniku sporne nekretnine ali i njegovom zemljišnoknjižnom pravnom predniku, a sve kako bi se ostvarila svrha pravne zaštite koju brisovna tužba pruža, a što je ovdje propušteno učiniti.

Kako je dakle prihvaćanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pogrešno primijenjeno, reviziju je trebalo prihvatiti te preinačiti nižestupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva, sve na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 20. rujna 2016.