Broj: Rev 526/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja Grada Z., Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica E. R., dipl. iur., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-5390/14-2 od 9. prosinca 2015., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela, poslovni broj Z-13572/12 od 4. prosinca 2012., u sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2016.

r i j e š i o   j e

              Prihvaća se revizija predlagatelja Grada Z., OIB: …, glede pravnog pitanja:

              Je li osnovana uknjižba prava vlasništva za korist predlagatelja Grada Z. na dotadašnjoj općenarodnoj imovini s upisanim korisnikom – nositeljem prava upravljanja Narodnim odborom Grada Z. i preinačuju se rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-5390/14-2 od 9. prosinca 2015. i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela, poslovni broj Z-13572/12 od 4. prosinca 2012. i rješava:

              Na temelju prijedloga Grada Z., OIB: …, od 8. ožujka 2012. i čl. 362. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u zemljišnoknjižnom ulošku broj 1207 k.o. G. Z., z.k.č. 503/3 vinograd i put u I. površine 383,5 čhv ili 1379 m2 dopušta se uknjižba prava vlasništva u 8/24 dijela u korist Grada Z.

              Provedba rješenja nalaže se Općinskom građanskom sudu u Zagrebu – Zemljišnoknjižnom odjelu.

              Odbacuje se revizija predlagatelja Grada Z. kao nedopuštena glede postavljenog pravnog pitanja:

              Je li Grad Z. pravni sljednik NO Grada Z.?

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog Grada Z. radi uknjižbe prava vlasništva u z.k.ul.br. 1207 k.o. G. Z., određena je zabilježba odbijenog prijedloga iz točke I. izreke u z.k. ul. 1207. k.o. G. Z.

              Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba predlagatelja kao neosnovana i potvrđeno je rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela.

              Određeno je brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga pod brojem Z-13572/12.

              Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) izjavio je predlagatelj Grad Z., u kojoj je u suštini postavio dva pravna pitanja:

              Prvo pitanje odnosi se na pretvorbu nekadašnjeg prava upravljanja kada je ono upisano u zemljišnoj knjizi, ako je upis proveden za korist odgovarajućeg narodnog odbora općine, odnosno Grada Z., dok je drugo pitanje vezano uz postojanje univerzalnog pravnog sljedništva Grada Z. u odnosu na odgovarajući narodni odbor općine odnosno Grada Z.

              Predložio je da se pobijanu odluku preinači i dopusti upis.

              Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pa tako primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U takvoj tzv. izvanrednoj reviziji stranka treba ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, već je dužna i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Pritom posebno ovdje valja napomenuti da se u prilog postojanja važnosti, podnositelj revizije pozvao na čitav niz odluka županijskih sudova u kojima je u identičnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji prihvaćen upis prava vlasništva za korist Grada Z.

Drugostupanjski sud u razlozima svoje odluke nije odbio prijedlog za upis zbog nepostojanja pravnog sljedništva Grada Z. u odnosu na Narodni odbor Grada Z. pa utoliko ishod predmetnog postupka ne ovisi o odgovoru na drugopostavljeno pravno pitanje.

Zbog toga to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pa je na temelju odredbe čl. 392.a st. 3. ZPP valjalo glede tog pitanja reviziju predlagatelja odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao u izreci.

Međutim, u odnosu na prvopostavljeno pravno pitanje drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen upis uz sljedeće razloge:

"…Zakon o građevinskom zemljištu („Narodne novine” broj 16/90 – pročišćeni tekst i 53/90 – dalje: ZGZ) koji je prestao važiti stupanjem na snagu ZV-a 1. siječnja 1997. propisivao je da građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu upravlja općina na čijem se području nalazi to zemljište, zbog čega je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da pravo upravljanja zemljištem u društvenom vlasništvu koje imaju općine u smislu čl. 9. ZGZ nije jedno od prava koje čine društveno vlasništvo već se radi samo o pravu na gospodarenje tim zemljištem do rješavanja pitanja titulara prava vlasništva (npr. VSRH Rev 671/09, Rev 1084/11, Rev 1085/11). Naime, u zemljišnoj knjizi nije na spornom dijelu nekretnine upisan nositelj prava društvenog vlasništva niti nositelj prava korištenja, dok se upisano pravo upravljanja ne može poistovjetiti s pravom korištenja iz čl. 362. ZV-a."

Izloženo pravno shvaćanje je pogrešno.

U ovom predmetu je riječ o pravu upravljanja koje je upisano u zemljišnoj knjizi u korist pravnog prednika predlagatelja i to još na osnovu prijedloga za upis od 20. studenoga 1953. (br. Z-4507/55) pa je riječ o pravu kakvo je postojalo punih 37 godina prije stupanja na snagu čl. 9. ZID ZGZ ("Narodne novine" broj 53/90), a na koji pravni izvor se pozivaju nižestupanjske odluke kao zakonski temelj odbijanja zahtjeva.

Da bi se mogao razumjeti sadržaj prava upravljanja, treba imati na umu da je ono imalo više različitih značenja te da je prema prvotnoj, imovinskopravnoj koncepciji pravo upravljanja predstavljalo stvarno pravo koje je u sebi sadržavalo sva osnovna vlasnička ovlaštenja.

U pravnoj znanosti se tvrdilo "… da je pravo upravljanja oblik u kojem se izvršava sadržaj prava vlasništva na stvarima iz općenarodne imovine". (tako Rajačić, Stvarno pravo, Zgb, 1956., I. skripta, str. 103).

Napuštanjem tzv. administrativnog socijalizma u bivšoj državi prevladale su neimovinske koncepcije prava upravljanja koje je prestalo biti pravo i time je ono izgubilo svoj samostalni sadržaj, a nastavila su se u tom razdoblju razvijati nova prava (pravo korištenja i pravo raspolaganja).

Iz toga slijedi zaključak da ono "upravljanje" koje se spominje u čl. 9. ZID-a ZGZ-a po svom sadržaju ne može imati obilježja stvarnog prava na društvenom vlasništvu, to tim više što je ta izmjena ZGZ-a stupila na snagu 22. prosinca 1990., upravo onog dana kada je donesena Odluka o proglašenju Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90), kojim je ukinuto društveno vlasništvo.

Upravo u tome i leži smisao odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se pozvao drugostupanjski sud, a koje se i nisu bavile s upisanim pravom upravljanja iz vremena kada je ono imalo stvarnopravna obilježja.

Nadalje, treba imati na umu i to da je zemljišnoknjižni postupak strogo formalan postupak u kojem prema načelu legaliteta o postojanju zakonskih pretpostavki za upis sud odlučuje ispitivanjem prijedloga za upis i njihovih priloga prema mjerodavnom zemljišnoknjižnom stanju u trenutku kada je prijedlog stigao sudu (čl. 107. i 108.  Zakona o zemljišnim knjigama - "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, i 126/10 - dalje: ZZK).

Iz priloga dostavljenog uz prijedlog za upis slijedi da se predmetno zemljište na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 34/91) i Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 52/90 i dr.) nalazilo unutar granica građevinskog područja Grada Z.

Uređujući pitanje pretvorbe nekadašnjih prava upravljanja, korištenja i raspolaganja prema Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 – dalje: ZVDSP) za društveno vlasništvo odnosno općenarodnu imovinu s upisanim pravom upravljanja u zemljišnim knjigama, odnosno korištenja i raspolaganja, uzima se, a riječ je o oborivoj zakonskoj predmnjevi, da su isti upisi prava vlasništva (čl. 362. st. 1. i 2. ZVDSP), a tko tvrdi suprotno treba to (u kognicijskom postupku) i dokazati.

Pritom se ovdje ne dira u pretvorbu uređenu drugim propisima (npr. u odnosu na društvene organizacije, na stvarima koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe i sl.).

Na osnovu svega izloženog revizijski sud nalazi da je u postupku koji je prethodio reviziji materijalno pravo iz čl. 362. st. 1. i 2. ZVDSP pogrešno primijenjeno pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP valjalo preinačiti obje odluke u postupku koji je prethodio reviziji i u odnosu na prvopostavljeno pravno pitanje prihvatiti prijedlog za upis.

Zagreb, 21. rujna 2016.