Broj: Gž Zk-345/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu Mihi Mratoviću, u zemljišnoknjižnoj stvari predlagatelja O. K. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici T. D., odvjetnici u S., protiv protustranaka Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po zakonskom zastupniku općinskom državnom odvjetniku u Virovitici i Ž. K. iz V., OIB: ..., zastupane po punomoćniku B. J., odvjetniku u S., radi pojedinačnog zemljišnoknjižnog postupka, odlučujući o žalbi predlagateljevoj protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini od 8. ožujka 2016. godine pod poslovnim brojem Z-1718/16, 27. rujna 2016. godine,

r i j e š i o   j e

Odbija se predlagateljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini od 8. ožujka 2016. godine pod poslovnim brojem Z-1718/16.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbačena je kao nedopuštena predlagateljeva žalba protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini od 1. veljače 2016. godine pod poslovnim brojem Z-1192/15.

Protiv prvostupanjskog rješenja pravovremeno se žali predlagatelj osporavajući isto zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji žalbeni razlog je propisan odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, dalje: ZPP), a koja odredba se primjenjuje na temelju odredbe članka 91. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13 – dalje: ZZK) s prijedlogom da se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Žalba nije osnovana.

U ovom konkretnom slučaju prvostupanjski sud je otvorio i pokrenuo pojedinačni ispravni postupak, no na raspravi je donio rješenje 1. veljače 2016. godine pod poslovnim brojem Z-1192/15 kojim je odbio prijedlog predlagatelja da ga utvrdi vlasnikom pojedinih nekretnina, te je predlagatelj upućen da se protiv odluke zemljišnoknjižnog suda u pojedinačnom ispravnom postupku ne može uložiti žalba, ali da predlagatelj može ostvariti pravo u parnici pred sudom ili u postupku pred drugim nadležnim tijelom.

Unatoč ispravnoj pouci o pravnom lijeku predlagatelj je podnio žalbu koju je prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 194. stavak 3. ZZK-a, a u svezi odredbe članka 200. ZZK-a odbacio kao nedopuštenu.

Zaključak prvostupanjskog suda u cijelosti je ispravan.

Odredbom članka 200. stavak 2. ZZK-a propisano je kako se na pojedinačni ispravni postupak na odgovarajući način primjenjuju odredbe o sastavljanju uložaka i ispravnom postupku.

Ispravni postupak ili opći ispravni postupak u odredbi članka 194. stavak 3. ZZK-a propisuje kako se protiv odluke zemljišnoknjižnoga suda donesene na raspravi za ispravak ne može uložiti žalba, ali ona ne sprječava ostvarivanje prava u parnici pred sudom ili u postupku pred drugim nadležnim tijelom.

Posebno je odredbom članka 114. Pravilnika o unutarnjem ustroju, vođenju zemljišnih knjiga i obavljanju drugih poslova u zemljišnoknjižnim odjelima sudova (dalje: Zemljišnoknjižni poslovnik – „Narodne novine“ broj 81/97, 123/02, 153/02, 14/05 i 60/10) propisano kako se na raspravu za ispravak, odlučivanje o prijavama i prigovorima, na provedbu upisa u pojedinačnom ispravnom postupku, te na tužbu za ispravak primjenjuju pravila iz članaka 191. do 197. ZZK-a.

Stoga, suprotno od žalbenih navoda pravo je pravilno prvostupanjski sud zaključio kako nije dopuštena posebna žalba, jer je to izrijekom i propisano.

Pozivanje predlagatelja na Ustav, odnosno na ustavno pravo za podnošenje pravnog lijeka je bezpredmetno, jer predlagatelj nije uskraćen u pravnom lijeku, samo njegov pravni lijek nije žalba kao redovni pravni lijek, već tužba koju pokreće u parničnom postupku, ili zahtjev pred nekim drugim nadležnim tijelom, te koji u sebi sadržava i veće mogućnosti nego što to ima redovni pravni lijek.

Posebno je za ukazati predlagatelju kako isti u eventualnoj tužbi ili zahtjevu pred drugim nadležnim tijelom, a u smislu odredbe članka 194. stavak 3. ZZK-a ne osporava rješenje zemljišnoknjižnog suda, koje u biti nema značenje presuđene stvari, već isti podnosi klasični vlasničkopravni zahtjev.

Ako su kao vlasnici predmetnih nekretnina upisane osobe koje su preminule, a nemaju nasljednika, onda se radi o tzv. ošasnoj imovini, te je jasno tko bi bio pasivno legitimiran u potencionalnom sporu.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u svezi odredbe članka 91. ZZK-a odbiti predlagateljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

U Splitu, 27. rujna 2016. godine