Broj: Gž Zk-475/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Dubravki Vinceković kao sucu pojedincu u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice J. H. iz Z., radi upisa zabilježbe spora i zabilježbe privremene mjere, a povodom prigovora predlagateljice izjavljenog protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel od 30. siječnja 2012. g. br. Z-27503/11, dana 05. prosinca 2016. g.

r i j e š i o   j e

              Prigovor predlagateljice odbija se kao neosnovan i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel br. Z-27503/11 od 30. siječnja 2012. g.

              Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe (prigovora) upisane pod br. Z-35769/13.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem u toč. 1. izreke odbijen je prijedlog predlagateljice, dok je u toč. 2. izreke određeno brisanje plombe upisane pod br. Z-27503/11 u z.k.ul. 2113 k.o. G. Z.

              Pravodobno izjavljenom žalbom predlagateljica pobija navedeno rješenje zbog netočno navedenih činjenica i krive i nepotpune primjene zakonskih odredbi (pravilno: pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primjene materijalnog prava), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i dopusti upis zabilježbe spora.

              Žalba predlagateljice nije osnovana.

              Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud polazi od slijedećih činjenica:

-          da je u z.k.ul. 21113 k.o. G. Z. upisana zk.č. 1068/1 u suvlasništvu slijedećih osoba: Z. H. u 8/16 dijela, J. H. u 4/16 dijela, B. H. u 1/16 dijela, J. H. u 1/16 dijela, M. H. u 1/16 dijela i Z. H. u 1/16 dijela,

-          da se po tužbi predlagateljice (kao tužiteljice) od 31. prosinca 2009. g. kod istog suda pod br. P-12201/09 vodi parnica radi utvrđenja ništetnim ugovora o darovanju sklopljenog između tuženice A. H. kao darovateljice i Z. H. kao daroprimatelja u odnosu na suvlasnički dio darovateljice od 8/16 dijela nekretnine upisane u z.k.ul. 21113 k.o. G. Z., radi utvrđenja da ista nekretnina predstavlja imovinu predlagateljice u još 2/16 dijela i da je tuženica taj dio dužna vratiti predlagateljici uz nalog zemljišnoknjižnom odjelu istog suda za uknjižbu prava vlasništva za korist predlagateljice,

-          da je u istoj parnici podneskom predanim sudu 26. svibnja 2011. g. predlagateljica podnijela prijedlog za određivanje privremene mjere zabranom otuđenja nekretnine upisane u z.k.ul. 21113 k.o. G. Z.,

-          da je predlagateljica 27. lipnja 2011. g. u ovom predmetu dostavila dopunu prijedloga za upis zabilježbe spora od 26. svibnja 2011. g. u kojoj navodi da je 11. lipnja 2011. g. preinačila tužbu u parnici koja se vodi pod br. P-12201/09 na način da je pored dotadašnje tuženice A. H. kao tuženika naznačila i Z. H.

Obzirom na navedene činjenice prvostupanjski sud ističe da odredbe čl. 40. i čl. 41. Zakona o zemljišnim knjigama (NN.91/96; 68/98; 137/99, 114/01; 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 – dalje: ZZK) sadrže pravilo  o knjižnom predniku koje predstavlja uvjet za svaki zemljišnoknjižni upis, pa tako i upis zabilježbe spora, a budući da tuženica A. H. iz parnice br. P-12201/09 nije upisana kao vlasnica niti korisnica nekretnine upisane u z.k.ul. 21113 k.o. G. Z. nije moguće udovoljiti prijedlogu i dopustiti upis zabilježbe tog spora, pri čemu prvostupanjski sud navodi da dopunu prijedloga za upis zabilježbe spora, kao niti isprave dostavljene u prilogu tog podneska nije mogao uzeti u obzir prilikom odlučivanja o osnovanosti prijedloga predlagateljice iz razloga jer je za odlučivanje o prijedlogu mjerodavno stanje u trenutku kad je prijedlog stigao zemljišnoknjižnom sudu, sukladno odredbi čl. 107. ZZK, zbog čega u zemljišnoknjižnom postupku nisu moguće preinake niti dopune prijedloga za razliku od nekih drugih postupaka.

              Što se tiče prijedloga za upis zabilježbe privremene mjere zabranom otuđenja nekretnine prvostupanjski sud navodi da se rješenje o određivanju privremene mjere ne može donijeti u zemljišnoknjižnom postupku jer je institut privremene mjere reguliran odredbama Glave trideset prve (čl. 292 – čl. 307) Ovršnog zakona (NN. 57/96; 29/99; 42/00-odluka US RH; 173/03; 194/03 – ispr., 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 – dalje: OZ), pa je za odlučivanje o privremenoj mjeri nadležan sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu, odnosno sud pred kojim je pokrenut postupak, a u konkretnom slučaju rješenje o određivanju privremene mjere može se donijeti u parnici koja se vodi pod br. P-12201/09, dok zemljišnoknjižni sud tek može provesti takvo rješenje. Kako predlagateljica nije dostavila sudsko rješenje o određivanju privremene mjere upis takve zabilježbe ne bi bilo moguće dopustiti niti uz ispunjenu pretpostavku knjižnog prednika.

              Iz navedenih razloga prvostupanjski sud je primjenom odredbi čl. 109. st. 1. i 4. i čl. 111. st. 1. ZZK donio pobijano rješenje.

              Pobijajući prvostupanjsko rješenje predlagateljica u žalbi osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da A. H. nije vlasnica niti korisnica nekretnine upisane u z.k.ul. 21113 k.o. G. Z. jer je upisana u list C (teretovnicu) kao doživotni korisnik predmetne nekretnine, a u posjedovnom listu (rješenju Odsjeka za katastar Z. od 29. prosinca 1993. g.) upisana je kao suposjednik.

              U pogledu primjene odredbe čl. 108. st. 1. ZZK predlagateljica ističe da su osobe protiv kojih zahtijeva zabilježbu spora sposobne pravno raspolagati predmetom (Z. H. upisan je kao suvlasnik u zemljišnim knjigama), a predlagateljica je ovlaštena podnijeti prijedlog za zabilježbu spora koji je 2011. g. proširen na Z. H., a započeo je 2009. g. protiv A. H.

              U odnosu na odluku o zabilježbi privremene mjere predlagateljica se poziva na odredbu čl. 109. st. 3. ZZK, a obzirom na činjenicu da je predmet rješavao sudski savjetnik, a rješenje nije potpisano od suca predlaže provjeru da li ta osoba udovoljava uvjetima iz čl. 109.b i čl. 109.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama od 14. srpnja 2004. g. i da li je bila ovlaštena rješavati ovaj predmet.

              Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda predlagateljice  valja ukazati da prema odredbi čl. 123.a st. 1. ZZK, koja odredba je dodana čl. 19. Zakona o izmjenama i dopunama ZZK (NN.55/13; dalje: ZID ZZK), protiv rješenja ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta i sudskog savjetnika nezadovoljna stranka može podnijeti prigovor, a protiv rješenja kojim je odlučeno o prigovoru može podnijeti žalbu.

              Prema odredbi čl. 124. st. 1. ZZK (čl. 29. ZID ZZK) ako je rješenje povodom prijedloga za upis donio zemljišnoknjižni sudac, on može povodom izjavljenog prigovora preinačiti svoje rješenje ili ga ukinuti i ponovno odlučiti o stvari, a protiv takvog rješenja dopuštena je žalba o kojoj odlučuje žalbeni sud (st. 2.). Na odluke povodom prigovora protiv odluke zemljišnoknjižnog suca o prijedlogu za upis na odgovarajući način se primjenjuju odredbe čl. 123. st. 3. – 5. istog Zakona (st. 3. iste odredbe).

              Prema odredbi čl. 83. st. 1. ZID ZZK u žalbenim postupcima protiv odluka ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta, sudskog savjetnika ili suca u kojima zemljišnoknjižni sud nije odlučio, odnosno predmet nije ustupio drugostupanjskom sudu na odlučivanje do dana stupanja na snagu toga Zakona, primjenjivat će se pravila o prigovoru sukladno odredbama toga Zakona.

              U konkretnom slučaju prvostupanjsko rješenje je doneseno 30. siječnja 2012. g., a predmet je povodom žalbe predlagateljice dostavljen na odlučivanje nadležnom Županijskom sudu u Zagrebu 03. lipnja 2015. g., dakle, nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama (koji je stupio na snagu 16. svibnja 2013. g.), pa se u smislu odredbe čl. 83. st. 1. ZID ZZK primjenjuju pravila o prigovoru sukladno odredbama toga Zakona.

              Temeljem rješenja Predsjednika Vrhovnog suda RH br. Su-IV-423/16-2 od 12. listopada 2016. g. predmet je 02. studenog 2016. g. dostavljen na odlučivanje ovom sudu.

              Obzirom na sadržaj citiranih odredbi Zakona o zemljišnim knjigama žalba predlagateljice smatra se prigovorom izjavljenim protiv rješenja zemljišnoknjižnog suca prvostupanjskog suda.

              U odnosu na navode iz prigovora predlagateljice valja prije svega reći da je zabilježba spora u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZK upis kojim se čini vidljivim da se glede knjižnog prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje toga prava. Predlagateljica je protiv A. H. pokrenula parnicu koja se vodi kod istog suda pod br. P-12201/09 radi utvrđenja ništetnim ugovora o darovanju suvlasničkog dijela od 8/16 nekretnine upisane u z.k.ul. 21113 k.o. G. Z. sklopljenog između A. H. kao darovateljice i Z. H. kao daroprimatelja, radi utvrđenja da ista nekretnina predstavlja imovinu predlagateljice u još 2/16 dijela i da je tuženica taj dio dužna vratiti predlagateljici uz nalog zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda za provedbu uknjižbe prava vlasništva predlagateljice u još 2/16 dijela iste nekretnine.

              Iz sadržaja tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva razvidno je da se u parnici br. P-12201/09 vodi spor o knjižnom pravu (pravu vlasništva), međutim, A. H. (tuženica u toj parnici) nije upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnica, odnosno suvlasnica nekretnine upisane u z.k.ul. 21113 k.o. G. Z., a zabilježba spora može se dopustiti jedino ako se upis zahtijeva protiv osobe koja je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisana kao nositelj knjižnog prava glede kojeg se zahtijeva upis ili bude istovremeno uknjižena ili predbilježena, sukladno odredbi čl. 40. ZZK. Točno je, kako to predlagateljica navodi u žalbi, da je u teretovnici ( list C) temeljem darovnog ugovora od 16. listopada 2001. g. u korist A. H. upisano pravo doživotnog korištenja na nekretninama Z. H., međutim, radi se o osobnoj služnosti, a služnost je ograničeno stvarno pravo na tuđoj stvari u smislu odredbe čl. 174. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN.91/96; 68/98; 137/99; 22/00; 73/00; 114/01; 79/06; 141/06; 146/08; 38/09; 153/09; 143/12 – dalje: ZV) i osobne služnosti se upisuju u teretovnicu zemljišnoknjižnog uloška u koji je upisana opterećena nekretnina sukladno odredbi čl. 25. st. 1. ZZK. Prema tome, A. H. kao ovlaštenik prava osobne služnosti nije nositelj knjižnog prava na predmetnoj nekretnini u smislu odredbe čl. 31. st. 1. ZZK, dakle, prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava ili obveznih prava koja se upisuju u zemljišnu knjigu – prava nazadkupa, prvokupa, najma, zakupa, koncesije (uz preduvjet da je predmet obveznih prava nekretnina, odnosno da se radi o obveznim pravima koja su vezana uz nekretninu), pa je prvostupanjski sud osnovano odbio prijedlog predlagateljice za zabilježbu spora zbog nedostatka temeljnog uvjeta koji se odnosi na knjižnog prednika u smislu odredbe čl. 40. ZZK. Iz navedenih razloga za ocjenu pravilnosti pobijanog rješenja potpuno je nebitna činjenica da je A. H. upisana kao suposjednica predmetne nekretnine (ne radi se o knjižnom pravu).

              Što se tiče žalbenih navoda predlagateljice da je tužbu u parnici br. P-12201/09 proširila na knjižnog vlasnika Z. H. 2011. g. valja reći da prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o prijedlogu predlagateljice osnovano nije uzeo u obzir dopunu prijedloga za upis zabilježbe spora zaprimljenu 27. lipnja 2011. g., niti isprave dostavljene u prilogu. Naime, zemljišnoknjižni sud postupa po pravilima izvanparničnog postupka, a podredno parničnog postupka, sukladno odredbi čl. 91. st. 1. ZZK. Iako niti Zakon o zemljišnim knjigama, a niti pravila izvanparničnog postupka ne sadrže izričitu odredbu prema kojoj preinaka (dopuna) prijedloga za upis ne bi bila dopuštena, preinaka (dopuna) prijedloga nespojiva je s načelom reda prvenstva u smislu odredbe čl. 45. ZZK jer se prvenstveni red upisa u zemljišnu knjigu određuje prema času u kojem je zemljišnoknjižnom sudu stigao prijedlog za upis zbog čega se upis smatra provedenim već od tog trenutka neovisno o tome kada je doista proveden. Stoga svako knjižno pravo stječe svoj prvenstveni red u trenutku zaprimanja prijedloga, a zemljišnoknjižni sud odlučuje na temelju činjeničnog i pravnog stanja koje postoji u tom trenutku, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno odlučivao o prvobitno podnesenom prijedlogu. Stoga okolnost da je Z. H. upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine nema poseban značaj jer je tužba proširena podneskom od 11. lipnja 2011. g. priloženim uz dopunu prijedloga kojeg prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o osnovanosti prijedloga predlagateljice nije mogao uzeti u obzir.

              U pogledu ocjene neosnovanosti prijedloga za upis zabilježbe privremene mjere zabranom otuđenja nekretnine predlagateljica se u žalbi poziva na odredbu čl. 109. st. 3. ZZK kojom je određeno da će sud, ako prijedlogu nije moguće udovoljiti u cijelom opsegu, ali mu se ipak može udovoljiti djelomično, narediti upis u dijelu u kojem je dopušten, a odbiti onaj dio prijedloga u kojem upis nije dopušten, koja odredba u konkretnoj situaciji ne nalazi svoju primjenu jer određivanje privremene mjere nije u nadležnosti zemljišnoknjižnog suda budući da se privremene mjere kao sredstva osiguranja mogu odrediti u parničnom ili kojem drugom sudskom postupku u kojem slučaju je nadležan sud pred kojim je postupak pokrenut, a prije pokretanja parničnog ili kojeg drugog sudskog postupka o tražbini koja se osigurava za odlučivanje o prijedlogu nadležan je sud koji je nadležan za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu, sukladno odredbi čl. 292. st. 1. OZ-a (važećeg u vrijeme podnošenja prijedloga u ovom postupku). Prema tome, o prijedlogu predlagateljice za određivanje privremene mjere zabranom otuđenja nekretnine može jedino odlučivati sud u parničnom postupku koji se vodi pod br. P-12201/09 (radi se o privremenoj mjeri radi osiguranja nenovčane tražbine iz čl. 299. st. 1. toč. 4. OZ-a) uz zabilježbu zabrane u zemljišnu knjigu koja se prema st. 3. iste odredbe smatra provedenom dostavom zemljišnoknjižnom odjelu suda. Dakle, zemljišnoknjižni sud provodi upis zabilježbe zabrane, a nije ovlašten odlučivati o prijedlogu za donošenje privremene mjere, niti rješenjem odrediti privremenu mjeru, pa je iz navedenih razloga pozivanje predlagateljice na odredbu čl. 109. st. 3. ZZK potpuno promašeno jer odlučivanje o prijedlogu predlagateljice nije u nadležnosti prvostupanjskog suda, pa takvom prijedlogu nije moguće niti djelomično udovoljiti.

              U odnosu na žalbeno osporavanje ovlaštenja sudskog savjetnika za rješavanje ovog predmeta valja ukazati da u smislu odredbe čl. 110. st. 1. Zakona o sudovima (NN.28/13, 33/15 i 82/15) sudski savjetnici i viši sudski savjetnici sudjeluju u suđenju i ovlašteni su samostalno provoditi određene sudske postupke, ocjenjivati dokaze i utvrđivati činjenice, a na temelju tako provedenog postupka sudski savjetnik i viši sudski savjetnik podnosi sucu, kojeg na to ovlasti predsjednik suda, nacrt na temelju kojeg sudac donosi odluku, time da po ovlaštenju suca sudski savjetnik, odnosno viši sudski savjetnik objavljuje tako donesenu odluku (st. 2. iste odredbe), a ako sudac ne prihvati nacrt koji mu je podnio sudski savjetnik ili viši sudski savjetnik, sam provodi postupak (st. 3. iste odredbe).

              Prema odredbi čl. 110. st. 4. toč. 6. Zakona o sudovima sudski savjetnici odnosno viši sudski savjetnici ovlašteni su na provođenje postupka i predlaganje nacrta odluka u smislu st. 1. i 2. iste odredbe u zemljišnoknjižnim postupcima.

              Odredbom čl. 109.a st. 1. ZZK propisano je da rješenje u zemljišnoknjižnom postupku donosi ovlašteni zemljišnoknjižni referent, sudski savjetnik i zemljišnoknjižni sudac kada je to određeno tim zakonom, a rješenje iz čl. 109. istog Zakona (povodom prijedloga za upis) donosi ovlašteni zemljišnoknjižni referent ili sudski savjetnik (st. 2. iste odredbe) i prema st. 3. iste odredbe oni mogu provoditi i sve radnje u posebnim zemljišnoknjižnim postupcima do donošenja odluke ako tim Zakonom nije drugačije određeno.

              Pritom valja ukazati da sudski savjetnik u smislu odredbe čl. 109. st. 2. Zakona o sudovima može biti osoba koja ima završen diplomski sveučilišni studij prava i položen pravosudni ispit.

              Imajući u vidu sadržaj citiranih odredbi Zakona o sudovima i Zakona o zemljišnim knjigama nema nikakve dileme da je sudski savjetnik bio ovlašten izraditi prijedlog, odnosno nacrt na temelju kojeg je sudac prvostupanjskog suda donio pobijanu odluku. Predlagateljica se u žalbi pogrešno poziva na odredbe čl. 109.b i čl. 109.c ZID ZZK (NN.100/04) jer su tim odredbama propisani uvjeti koji su potrebni da se službenika imenuje za ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta, kao i način dodjele predmeta ovlaštenim zemljišnoknjižnim referentima, dok je u konkretnom slučaju sudac prvostupanjskog suda donio pobijano rješenje temeljem nacrta sudskog savjetnika, pa primjena zakonskih odredaba na koje predlagateljica ukazuje u žalbi ne dolazi u obzir.

              Kako je u ovom postupku povodom prijedloga za upis odluku donio zemljišnoknjižni sudac koji prema odredbi čl. 124. st. 1. ZZK može povodom prigovora preinačiti svoje rješenje ili ga ukinuti i ponovno odlučiti o stvari, a u protivnom spis dostavlja drugostupanjskom sudu na odlučivanje jer nije ovlašten odbiti prigovor, proizlazi da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbi čl. 124. st. 1. ZZK jer je spis dostavljen drugostupanjskom sudu na odlučivanje, pa je ovaj sud s prigovorom postupao kao sa žalbom i analognom primjenom odredbe čl. 128. st. 3. ZZK prigovor predlagateljice je kao neosnovan odbio i potvrdio rješenje prvostupanjskog suda, te ujedno naložio brisanje zabilježbe žalbe (prigovora).

U Varaždinu, 05. prosinca 2016. godine