Broj: Rev 2723/13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u zemljišnoknjižnoj stvari predlagateljice A. T. iz S., koju zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u S., radi uknjiže prava vlasništva, odlučujući o reviziji predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gžzk-1005/11 od 15. svibnja 2012., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu broj Z-1460/08 od 10. srpnja 2009., u sjednici održanoj 21. prosinca 2016.,
r i j e š i o j e
Revizija predlagateljice odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba predlagateljice kao neosnovana i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja kojim je odbijen prijedlog za uknjižbu prava vlasništva čest. zem. 90/1 u dijelu od 378/55292 k.o. D. (točka I. izreke), odredio da nema mjesta zabilježbi odbijanja zemljišnoknjižnog prijedloga (točka II. izreke) i na temelju čl. 73. Zemljišnoknjižnog poslovnika odredio izbris plombe spisa Z-1460/08 u z.u. 117 k.o. D.
Protiv drugostupanjskog rješenja predlagateljica je podnijela reviziju zbog razloga propisanih čl. 385.a Zakona o parničnom postupku i predložila reviziju prihvatiti, preinačiti pobijano rješenje i naložiti provedbu predloženog upisa prava vlasništva.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije dopuštena.
Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP koje se u ovom postupku primjenjuju na temelju čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 i 126/10 – dalje: ZZK) propisano je da u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako je to primjerice naveden u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.
Stranka u izvanrednoj reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP, sukladno odredbi čl. 382. st. 3. ZPP, treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Iz sadržaja citiranih odredbi ZPP, koje su mjerodavne kod odlučivanja o dopuštenosti izvanredne revizije, proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te s tim u vezi dopuštenosti izvanredne revizije, potrebno da izvanredna revizija kumulativno ispunjava sljedeće pretpostavke: u reviziji mora biti određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, mora se raditi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te revident u reviziji mora određeno navesti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje u izvanrednoj reviziji važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih pretpostavki nisu ispunjeni uvjeti za odlučivanje revizijskog suda o osnovanosti izvanredne revizije.
Revidentica u podnesenoj reviziji protiv drugostupanjskog rješenja navodi da reviziju podnosi zbog revizijskih razloga iz čl. 385.a ZPP, čime ujedno određuje da protiv drugostupanjskog rješenja podnosi izvanrednu reviziju.
Odlučujući o dopuštenosti podnesene revizije protiv drugostupanjskog rješenja vijeće ovoga suda je ocijenilo da revizija nije dopuštena.
Naime, u zemljišnoknjižnim postupcima protiv drugostupanjskih rješenja dopušteno je podnijeti samo izvanrednu reviziju na temelju čl. 382. st. 2. ZPP u vezi s čl. 91. st. 1. ZZK. Prema ocjeni ovoga suda revidentica u reviziji nije određeno navela pravno pitanje (materijalnopravno niti postupovnopravno) zbog kojeg je podnijela izvanrednu reviziju uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose pa podnesena izvanredna revizija nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP.
Ovdje također treba navesti da sud u revizijskom postupku, u kojem odlučuje o izvanrednoj reviziji sukladno odredbama čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP, nije ovlašten ispitivati jesu li sudovi pravilno primijenili materijalno pravo ili nisu, u slučaju kad nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije, odnosno kad revident u reviziji propusti određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose i/ili ne izloži razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Prema tome, u ovom predmetu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije pa je na temelju odredbe čl. 392.b. st. 2. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP i čl. 91. st. 1. ZZK odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 21. prosinca 2016.
