Broj: Gž Ovr-433/2016

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja R. A. d.d., Z., OIB 53056966535, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. P., G. G., V. D., V. V. i M. K., iz R., protiv ovršenika 1. I. d.o.o. u likvidaciji, H., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva M. & p., iz R. i 2. T. S. d.o.o. u stečaju, Z., OIB ..., zastupanog po stečajnom upravitelju V. K. iz Z., radi naplate, rješavajući žalbu ovrhovoditelja podnesenu protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-2289/10 od 26. siječnja 2016. godine, dana 20. siječnja 2017. godine,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i   p o t v r đ u j e   rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-2289/10 od 26. siječnja 2016. godine             

Obrazloženje

              Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog ovrhovoditelja za dopunu rješenja o dosudi posl. br. Ovr-2289/10 od 05. studenoga 2015. godine.

Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1.  toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11,25/13 i 89/14, dalje: ZPP), u svezi sa čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08, dalje: OZ), sa prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalbom se poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da nije jasno na koje je rješenje sud mislio kada je naveo „Uvodno citiranim rješenjem dosuđene su nekretnine….“ s obzirom da u  uvodu nije citirano nikakvo rješenje, a ako da je mislio n a rješenje od 05. studenoga 2015. godine tada da je netočno da bi točkom IV. izreke naložio brisanje zabilježbe ovrhe, već rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-2289/10 koje nije niti zabilježeno. Nadalje, ističe da sud ne navodi razloge odbijanja prijedloga za dopunu rješenja o dosudi pa da pobijano rješenje nije moguće ispitati. Stav je ovrhovoditelja da s obzirom je ovrha određena i provedena i protiv drugoovršenika na nekretninama predbilježenog prava vlasništva u njegovu korist, da je sukladno odredbi čl. 101. st. 1. OZ-a trebalo naložiti brisanje prava i tereta na tim nekretninama budući da i one prestaju pravomoćnošću rješenja o dosudi, a s obzirom da nema logike da dosudom nekretnine kupcu prestaje pravo vlasništva, a ne prestaje pravo predbilježenog vlasnika, posebice u situaciji kada je isti ovršenik. Također, ističe da je zbog opstruiranja dražbe od strane uređujućeg suca njegovom izjavom da će odgoditi dražbu na prijedlog prvoovršenika, a  čemu se ovrhovoditelj usprotivio,  te izjavom da u slučaju prodaje neće naložiti brisanje predbilježbe prava vlasništva drugoovršenika, ovrhovoditelj pristao da će u suradnji sa drugoovršenikom ishoditi brisanje predbilježbe prava vlasništva. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Neosnovano se ovrhovoditelj žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u svezi sa čl. 19. st. 1. OZ-a, jer je pobijano rješenje razumljivo s obzirom da je, protivno žalbenim navodima, a imajući u vidu sadržaj izreke tog rješenja u kojoj se decidirano navodi „…rješenje o dosudi posl. br. Ovr-2289/10 od 05. studenoga 2015. godine“, potpuno jasno na što se odnosi obrazloženje pobijanog rješenja u dijelu u kojem se navodi „Uvodno citiranim rješenjem…“, dakle da se odnosi upravo na rješenje o dosudi citirano u izreci. Pri tome, pozivanje suda na rješenje kojim su dosuđene nekretnine i naloženo brisanje zabilježbe ovrhe, dok je tim rješenjem određeno brisanje zabilježbe pokretanja postupka ovrhe i zabilježbe rješenja o ovrsi, ne dovodi do nerazumljivosti pobijanog rješenja, kako to tvrdi u žalbi ovrhovoditelj, jer se pod pojmom ovrhe podrazumijeva ovršni postupak u njegovoj ukupnosti, dakle sve radnje provedene u tom postupku pa se pod pojmom brisanja zabilježene ovrhe podrazumijeva i brisanje prethodno navedenih zabilježbi, slijedom čega nije nejasno na koje se rješenje prvostupanjski sud poziva.

Nadalje, pobijano rješenje, suprotno žalbenim navodima, sadrži razloge odbijanja prijedloga za dopunu rješenja o ovrsi u pogledu brisanja predbilježenog prava vlasništva u korist drugoovršenika pod posl. br. Z-1664/2007, dok je u odnosu na dio prijedloga za brisanje zabilježbe pokretanja ovršnog postupka posl. br. Ovr-1149/09 na predbilježenom  pravu vlasništva drugoovršenika očito da je taj dio prijedloga prvostupanjski sud odbio kao neosnovan iz razloga jer se ne radi o zabilježbi predmetnog, već nekog drugog ovršnom postupka.

Pazeći po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi sa čl. 19. st. 1. OZ-a na postojanje ostalih bitnih povreda odredaba postupka propisanih čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijanog rješenja bila ostvarena neka od tih procesnih povreda.

Prvostupanjski sud je stajališta da brisanje predbilježbe prava vlasništva može tražiti drugoovršenik ili vlasnik nekretnine te da predbilježba djeluje dok ne bude opravdana ili brisana pa da je sud ne može brisati. Osim toga, ovrhovoditelj da se, a nakon što je upoznat sa činjenicom da sud neće naložiti brisanje predmetne predbilježbe, obvezao u dogovoru sa drugoovršenikom ishoditi njezino brisanje. Stoga, odbija prijedlog za dopunu rješenja o dosudi kao neosnovan.

Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog ovrhovoditelja za dopunu rješenja o dosudi.

Naime, u odnosu na prijedlog ovrhovoditelja za dopunu rješenja o dosudi brisanjem predbilježenog prava vlasništva drugoovršenika, valja istaknuti da se u smislu odredbe čl. 101. st. 1. OZ-a rješenjem o dosudi određuje upis prava vlasništva na dosuđenoj nekretnini u korist kupca te brisanje prava i tereta na nekretnini koji prestaju njezinom prodajom. U smislu odredbe čl. 30. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, dalje: ZZK)  predbilježba je zemljišnoknjižni upis kojim se knjižna prava stječu, prenose, ograničavaju ili prestaju samo pod uvjetom naknadnog opravdanja i u opsegu u kojem budu naknadno opravdana. Dakle, pravni učinci predbilježbe sastoje se u stjecanju, gubitku, ograničavanju ili prijenosu knjižnih prava, ali pod uvjetom naknadnog opravdanja. Dok se predbilježba ne opravda, knjižna se prava stječu, prenose, ograničavaju ili prestaju samo uvjetno, jer njihovo stjecanje, prijenos, ograničenje ili prestanak ovisi o tome hoće li i u kojem opsegu predbilježba biti naknadno opravdana. S obzirom na takav učinak predbilježbe, predbilježeno pravo vlasništva stječe se samo uvjetno pa kao takvo niti ne predstavlja pravo iz odredbe čl. 101. st.1. OZ-a u odnosu na koje se rješenjem o dosudi nekretnine određuje brisanje. Stoga nema mjesta određivanju brisanja predbilježenog prava vlasništva u rješenju o dosudi nekretnine pa je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je u tom dijelu odbio prijedlog za dopunu rješenja o dosudi kao neosnovan.

Glede prijedloga za dopunu rješenja o dosudi određivanjem brisanja zabilježbe pokretanja ovršnog postupka posl. br. Ovr-1141/09, pravilno je u tom dijelu prijedlog odbijen, to iz razloga jer se radi o drugom ovršnom postupku koji je pravomoćno okončan donošenjem rješenja o odbacivanju prijedloga za osiguranje 29. svibnja 2009. godine, dakle prije pokretanja predmetnog ovršnog postupka, a podredno se ističe da je u međuvremenu zemljišnoknjižni sud dana 07. prosinca 2015. godine pod posl. br. Z-16026/15 brisao navedenu zabilježbu.

Žalbeni navodi ovrhovoditelja o navodnom opstruiranju dražbe od strane suda, s obzirom na  sadržaj zapisnika sa ročišta za javnu dražbu od 05. studenoga 2015. godine, na koji sadržaj ovrhovoditelj u smislu odredbe čl. 126. st. 2. ZPP-a u svezi sa čl. 19. st. 1. OZ-a nije stavio prigovora, ukazuju se neosnovanima, a podredno i neodlučnima s obzirom neispunjenost uvjeta iz odredbe čl. 101. st. 1. OZ-a za određivanje brisanja predbilježbe prava vlasništva drugoovršenika.

Iz navedenih razloga, valjalo je odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i rješenje prvostupanjskog  suda potvrditi na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi sa čl. 19. st. 1. OZ-a, kao u izreci.

U Rijeci 20. siječnja 2017. godine