Broj: Gž Zk-674/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu Mihi Mratoviću, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja V. B. iz O., ..., OIB: ..., protiv protivnice upisa J. B. iz O., ..., OIB: ..., odlučujući o žalbi zainteresirane osobe Republike Hrvatske, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradišci od 17. kolovoza 2016. godine pod poslovnim brojem 13 Z-7292/16-6, 6. veljače 2017. godine,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zainteresirane osobe Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradišci od 17. kolovoza 2016. godine pod poslovnim brojem 13 Z-7292/16-6.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor te je u cijelosti potvrđeno rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradišci, koje je donio ovlašteni zemljišnoknjižni referent pod poslovnim brojem Z-7292/16 od 30. lipnja 2016. godine.

Protiv prvostupanjskog rješenja pravovremeno se žali Republika Hrvatska, kao zainteresirana osoba osporavajući rješenje u cijelosti bez izrijekom navođenja žalbenih razloga, ali je jasno kako se žalba izjavljuje zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji žalbeni razlog je propisan odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, dalje: ZPP), a koja odredba se primjenjuje na temelju odredbe članka 91. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13 – dalje: ZZK) s prijedlogom da se rješenje ukine i odbije provedba ugovora o darovanju.

Žalba nije osnovana.

Rješenjem ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta na temelju ugovora o darovanju nekretnina dopuštena je uknjižba prava vlasništva na suvlasničkim dijelovima darovateljice J. B. s njenog imena u korist predlagatelja V. B..

Republika Hrvatska, s obzirom da je bila upisana zabilježba zabrane otuđenja nekretnina podnijela je prigovor, koji prigovor je odbio prvostupanjski sudac u smislu odredbe članka 123a. stavak 5. ZZK-a

S obzirom na žalbene navode valja istaći da je zaista sukladno odredbi članka 14. Zakona o područjima posebne državne skrbi („Narodne novine“ broj 86/08, 57/11, 51/13, 148/13, 76/14, 147/14 i 18/15) zabilježena zabrana otuđenja, a ovo sve s obzirom da je tako i propisano bilo odredbom članka 5. Ugovora o darovanju kojeg su ranije zaključile Republika Hrvatska kao darovateljica, te I. i J. (protivnica upisa), B., V. (predlagatelja upisa) i I. B.

Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako zabilježba zabrane otuđenja ne sprječava u apsolutnom smislu otuđenje nekretnine, već zabilježba ima tzv. publicitetni učinak, te se nitko ne može pozvati na načelo povjerenja u zemljišne knjige prilikom stjecanja određenih prava, jer je jasno iz stanja zemljišnih knjiga kako je Republika Hrvatska raniji darovatelj svoje pravo zaštitila.

Sama činjenica da je došlo do pravnog prometa na nekretnini koja je bila obuhvaćena zabilježbom otuđenja sukladno odredbi članka 14. Zakona o područjima posebne državne skrbi ne čini pravni posao ništetnim. Naime, Zakon o područjima posebne državne skrbi ne predviđa ništetnost pravnog posla ukoliko bi se nekretnina otuđila unutar roka od 10 godina od dana sklapanja ugovora bez suglasnosti Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, odnosno unatoč zabrani otuđenja odnosno opterećenja nekretnine. Posebno valja ukazati zainteresiranoj osobi kako je odredbom članka 21. Zakona o područjima posebne državne skrbi propisano da porez na promet nekretnina ne plaćaju građani koji stječu nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske u svrhu stambenog zbrinjavanja, a koje se nalaze na području posebne državne skrbi ako imaju prebivalište na adresi nekretnine koju stječu. No porez se naknadno plaća ako se u roku od 10 godina od dana stjecanja nekretnine, nekretnina otuđi, ili ako porezni obveznik promijeni prebivalište, ali iznimno ako građanin koji je ostvario pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina otuđuje nekretninu za koju je ostvario oslobođenje u roku od 10 godina u vlasništvu osobe nasljednika prvog nasljednog reda koji ima prebivalište na području posebne državne skrbi naknadno se ne plaća porez, a u tom slučaju novi stjecatelj stupa u položaj pravnog sljednika, te se rok za eventualnu naplatu poreza, odnosno rok od 10 godina u kojem se ne bi smjela otuđivati nekretnina računa od dana kada je prednik stekao nekretninu.

Dakle, Zakon o područjima posebne državne skrbi ne propisuje da bi otuđenje nekretnine bilo ništetno, no Republika Hrvatska može ukoliko to želi štititi svoja prava u nekom drugom postupku, a ne s uspjehom u ovom zemljišnoknjižnom postupku.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 128. stavak 3. ZZK-a odbiti žalbu i potvrditi rješenje zemljišnoknjižnog suca.

U Splitu 6. veljače 2017.