Broj: Gž Zk-53/2015

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Alenu Perhatu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja H-A. d. o. o. iz Z., zastupanog po punomoćniku L. R., odvjetniku u odvjetničkom društvu M., P., R. i R. iz Z., protiv protustranke H. A. A. B. iz Z., radi uknjižbe prijenosa prava zaloga, odlučujući o žalbi založnog dužnika M. D. iz R., zastupanog po punomoćniku M. S., odvjetniku iz R. izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Z-14597/14 od 08. travnja 2015. godine, dana 08. svibnja 2017. godine,

r i j e š i o   j e

Uvaženjem žalbe založnog dužnika M. D. u k i d a se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Z-14597/14 od 08. travnja 2015. godine, te se predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

              Rješenjem prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbačen je kao nedopušten prigovor M. D. iz R. na rješenje tog suda poslovni broj Z-10319/14 od 16. rujna 2014. godine.

              U točki II. izreke određeno je brisanje zabilježbe prigovora izjavljenog na rješenje poslovni broj Z-10319/15/14 od 16. rujna 2014. godine.

              Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi založni dužnik M. D., pri čemu se izrijekom ne poziva na neki od žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, u nastavku teksta: ZPP), u vezi s odredbom članka 91. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama («Narodne novine» br. 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 55/13 i 60/13, u nastavku teksta: ZZK), niti predlaže način rješenja predmetne žalbe.

              U žalbi navodi da se u konkretnom slučaju radi o prijenosu prava zaloga kod kojeg je protustranka dosadašnji vjerovnik, koji je s predlagateljem kao trećom osobom sklopio ugovor kojim prenosi na istoga svoje potraživanje, pa da je o takvoj promjeni ustupitelj potraživanja dužan obavijestiti dužnika, u skladu s odredbom članka 82. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05 i 41/08, u nastavku teksta: ZOO).

              Stoga navodi kako se protivi da se u zemljišnim knjigama izvrši prijenos prava vlasništva na temelju ugovora o ustupu tražbine, jer da je isti protivan gornjoj odredbi ZOO-a.

              Predlagatelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane, te predlaže da se žalba odbaci kao nedopuštena, a podredno odbije kao neosnovana i potvrdi pobijano rješenje.

              Žalba je osnovana.

              Sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem tog suda poslovni broj Z-10319/14 od 16. rujna 2014. godine na nekretnini založnog dužnika M. D. koja se sastoji od kat. čest. br. 640, šuma površine 3877 m², iz zk. ul. br. 510, k. o. H., dopuštena temeljem prijedloga i ugovora o ustupu tražbine od 15. svibnja 2014. godine (u nastavku teksta: Ugovor), ovjerenog kod javnog bilježnika M. J. iz Z. pod poslovnim brojem OV-1151/14, uknjižba prijenosa prava zaloga upisanog pod poslovnim brojem Z-16710/06 u korist Banke d. d. Z., temeljem sporazuma o osiguranju od 07. studenoga 2006. godine u iznosu od 1.145.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti uz pripadajuće kamate, naknade i troškove, upisanog pod rednim brojem C 1.1, za korist predlagatelja kao cesionara.

              Nadalje utvrđuje da je protiv tog rješenja prigovor izjavio navedeni založni dužnik, kojem je navedeno rješenje dostavljeno samo radi obavijesti, u skladu s odredbom članka 123. stavak 2. ZZK, pa da se radi o osobi koja u smislu odredbe članka 123. stavak 1. ZZK nije stranka u postupku.

              Pri tome utvrđuje da je gornjim Ugovorom, zaključenim između predlagatelja kao cesionara i protustranke kao cedenta, utvrđeno da protustranka ima nepodmirena potraživanja prema vlasniku predmetne nekretnine M. D., i to temeljem ugovora o izdavanju devizne garancije broj 301-29/2006, te je isti neopozivo i bezuvjetno prenio na predlagatelja sve tražbine, a isti je neopozivo i bezuvjetno prihvatio taj prijenos, pri čemu je protustranka dozvolila predlagatelju da bez ikakve daljnje suglasnosti ishodi upis prijenosa svih založnih prava u zemljišnim knjigama, pa utvrđuje da je pravilno zemljišnoknjižni sud odlučio na način opisan u rješenju tog suda poslovni broj Z-10319/14 od 16. rujna 2014. godine.

              Stoga pozivom i na odredbe članaka 120. i 121. stavak 1. ZZK, kao i odredbu članka 358. stavak 3. ZPP-a, odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

              Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba zemljišnoknjižnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 91. stavak 1. ZZK, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena neka od tih povreda, kao niti povreda opisana u članku 129. stavak 1. točka f) ZZK.

              Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 123. stavak 1. i 2. ZZK kada je o prigovoru navedenog žalitelja odlučio na opisani način.

              Naime, nije pravilno utvrđenje suda da je rješenje tog suda poslovni broj Z-10319/14 od 16. rujna 2014. godine trebalo biti dostavljeno žalitelju M. D. kao vlasniku predmetne nekretnine, označene kao kat. čest. br. 640, šuma površine 3877 m², iz zk. ul. br. 510, k. o. H., samo radi obavijesti, pa da se stoga isti ne smatra strankom u smislu članka 123. stavak 1. ZZK, te da je posljedično tome njegov prigovor protiv potonjeg rješenja nedopušten.

              To stoga jer je odredbom članka 120. stavak 1. ZZK propisano da će se rješenje u zemljišnoknjižnom postupku dostaviti predlagatelju, odnosno njegovu opunomoćeniku i osobama na čijoj se nekretnini stječe knjižno pravo i čija se knjižna prava prenose, opterećuju, ograničavaju ili ukidaju, kao i osobi protiv koje je provedena zabilježba, dok je odredbom članka 121. stavak 2. istog Zakona određeno da se rješenje o uknjižbi ili predbilježbi kojima se zalažu ili ustupaju već upisana prava trećih osoba dostavlja i vlasniku nekretnine.

              Budući da u konkretnom slučaju predlagatelj traži promjenu postojećeg stanja upisa založnog prava (hipoteke) na opisanoj nekretnini koja je u vlasništvu žalitelja, na način da se izvrši prijenos tog prava u korist istoga, dakle stjecanje navedenog knjižnog prava, to rješenje kojim se prihvaća takav prijedlog ne može u smislu gore citiranih odredaba ZZK imati samo učinak obavijesti vlasniku navedene nekretnine o tom upisu, jer se njime utječe na postojeća knjižna prava na njegovoj nekretnini, zbog čega isti mora imati pravnu mogućnost da osporava taj upis, i to prigovorom protiv rješenja tog suda poslovni broj Z-10319/14 od 16. rujna 2014. godine.

Stoga je pogrešno sud prvog stupnja postupio kada je prigovor žalitelja izjavljen protiv gornjeg rješenja odbacio kao nedopušten, jer je s obzirom na gore navedeno o istome trebalo meritorno odlučiti, a posljedično tome nije zakonita niti odluka opisana u točki II. izreke pobijanog rješenja, budući je donesena protivno odredbi članka 127. stavak 1. ZZK.

Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe založnog dužnika M. D. i primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 91. stavak 1. ZZK, ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet istom sudu na ponovan postupak, ne upuštajući se zbog gornjeg u ocjenu preostalih žalbenih navoda, jer se istima pobija zakonitost i pravilnost rješenja tog suda poslovni broj Z-10319/14 od 16. rujna 2014. godine, pa je o (ne)osnovanosti takvih tvrdnji dužan odlučiti prvostupanjski sud u povodu prigovora žalitelja izjavljenog protiv potonjeg rješenja.

U Rijeci, 08. svibnja 2017. godine.