Broj: Gž-3594/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vicka Prančića, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Zorana Kežića i Denis Pancirov Parcen, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. U. pok. S. iz Z., ..., zastupanog po punomoćniku M. Z., odvjetniku u Z., …, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko-upravni odjel, …, radi ispravka pogrešnog zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Zadru broj P-2190/2015 od 30. rujna 2016., u sjednici održanoj dana 31. svibnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2190/2015 od 30. rujna 2016. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Ispravlja se pogrešan upis određen Rješenjem ovoga Suda, broj Z-6462/2008/46 od 9. listopada 2008., na način da se, u Zemljišnoj knjizi ovoga Suda za Katastarsku općinu P., vlasnikom nekretnine oznake čest. zem. … naziva „G.“ oznake zemljišta šuma ukupne površine 23 681 m² upisane u zk. ul. … k.o. Ž., upisuje tužitelj V. U., za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava sa imena/naziva tuženice, kao aktualno upisane zemljišnoknjižne vlasnice iste.

 

Odlukom o troškovima naloženo je tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.556,25 kn, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu do zatraženog iznosa od 10.737,50 kn, odnosno za iznos od 1.181,25 kn, tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan ( točka II. izreke).

 

Protiv navedene presude tužena je podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/08, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 i 89/14 – dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijanu presudu i odbije zahtjev tužitelja.

 

U odgovoru na žalbu, tužitelj ističe kako je žalba neosnovana, jer je činjenično stanje u potpunosti pravilno utvrđeno i na isto je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo. Prije svega da ne postoji zakonska odredba koja bi ograničavala tužitelja na podnošenje iste tužbe, a u smislu odredbe članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13, dalje: ZZK). Nadalje, da je tužitelj uz zakonitost posjedovanja predmetne nekretnine, temeljem pravnog posla (kupoprodajnog ugovora od 27. studenog 1905.) kojom je njegov prednik G. U. pok. J. kupio istu nekretninu, dokazao i ostale odrednice kvalificiranog posjedovanja dakle istinitost i poštenje te vremenski period posjedovanja, sve sukladno odredbama §1493. u svezi § 1463. Općeg građanskog zakonika, odnosno Načelnog mišljenja sa proširene opće sjednice tadašnjeg Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960., koji propisuje rok od 20 godina za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

 

Žalba je osnovana.

 

Iako tužena u žalbi ističe žalbeni osnov nastale bitne povrede odredaba parničnog postupka, ne precizira u čemu bi se ista sastojala. Stoga, ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama određenih člankom 365. stavkom 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud nalazi, da je u postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju ovaj sud, uz one iz točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14., pazi  po službenoj dužnosti,zbog čega je valjalo presudu ukinuti.

 

Naime, presuda ima nedostataka zbog kojih se za sada ne može ispitati, jer u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Naime, iz presude nije razvidno, temeljem kojih činjenica i izvedenih dokaza je sud prvog stupnja, u odnosu na tužitelja V. U., koji je u postupku prigovora radi ispravke zemljišnoknjižnog upisa bio aktivno legitimiran za podnošenje prijedloga, kao suvlasnik predmetne čest. zem. … k.o. Ž. za 2/8 dijela, nalazeći njegov zahtjev osnovanim, ispravio pogrešan upis određen rješenjem toga suda broj Z-6462/2008 od 8. listopada 2008. i u zemljišnoj knjizi toga suda za k.o. P., vlasnikom nekretnine oznake čest. zem. …, zk. ul. … k.o. Ž., površine 23.681 m² upisao tužitelja za cijelo. Ovo poglavito iz razloga,jer  su prigovor protiv upisa prava vlasništva R. H. na predmetnoj čestici podnijeli, osim tužitelja i B. U., J. U., V. M. U. i A. M. U., te je tužitelj upisu prigovarao za 2/8 dijela za koji dio u odnosu na nekretnine je naslijedio svoga oca S. U., prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju O-855/2010 od 26. srpnja 2010 (list 8 spisa).

 

Pri tome valja kazati, kako proizlazi iz iskaza svjedoka zk. referenta Općinskog suda u Z. M. M. (list 29 spisa) da čest. zem. …, zk.ul. … k.o. Ž., šuma, u površini 23.681 m² odgovara dijelu čest. zem. …, zk. ul. … k.o. P. u vlasništvu R. H., čija je površina 1.373.881 m², a koja čest. zem. … je upisana temeljem rješenja zk. odjela prvostupanjskog suda broj Z-6462/2008 dana 9. listopada 2008. u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. Ž. kao vlasništvo tužene. Inače čest. zem. …, od 2003. je u vlasništvu tužene za cijelo,te je prethodno bila uknjižena kao društveno vlasništvo, odnosno još ranije kao Općenarodna imovina, a kao organ upravljanja bio je upisan Mjesni narodni odbor P.

 

Međutim, iz presude nije razvidno da je sud prvog stupnja dao odlučne razloge: a) koji realni, točno određeni dio, ranije nekretnine čest. zem. … k.o. P. se sada odnosi na čest. zem. …, zk.ul. … k.o. Ž., poglavito u odnosu na kvalitetu posjedovanja tužitelja i njegovih prednika s obzirom na pravni osnov stjecanja – dosjelošću, u smislu kvalificiranog  posjeda, b) koji je realni dio kupio prednik tužitelja G. U., kupoprodajnim ugovorom od 27. studenog 1905. u kojem je navedeno da je isti kupio "dio parcele čest. zem. … i točno cijeli potez prostora pomenute parcele položene na sjeveroistok parcele, do ceste", c) koji je realni dio  diobenim ugovorom između I., S. i M. U. svi pok. J., bez datuma (list 10 spisa) pripao predniku tužitelja S. U., budući su čest. zem. zv. G. (bez oznake čestice) isti zajedno dijelili na način da su I. U. pripala 2/5 (istok), S. U. 2/5 (zapad) i M. U. 1/5 (sredina), zaključno, dakle koji realni dio bivše čest. zem. … k.o. P., sada čest. zem. … k.o. Ž. su tužitelj i njegovi prednici posjedovali na način i za vrijeme za koje je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj stekao pravni osnov stjecanja vlasništva dosjelošću nekretnine oznake čest. zem. … k.o. Ž.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa izvršenog u postupku osnivanja zemljišne knjige za k.o. Ž. u odnosu na čest. zem. … zk. ul. … k.o. Ž. površine 23 681 m² i zahtjev za brisanjem upisa prava vlasništva sa imena Republike Hrvatske uz istodobni upis tužitelja kao vlasnika predmetne nekretnine za cijelo.

 

Temeljem neprijepornih i u postupku utvrđenih činjenica, prvostupanjski sud utvrđuje:

 

- da je čest. zem. …, zk. ul. … k.o. Ž., površine 23 681 m², formirana od dijela „stare“ katastarske čestice (prema ranijoj katastarskoj izmjeri za k.o. P. – dok K. općina Ž. još nije postojala) oznake čest. zem. …, koja je bila upisana u zk. ul. …, ukupne površine 1 373 881 m², uknjiženog prava vlasništva u korist R. H., za cijelo,

 

- da podaci o tome proizlaze iz Zapisnika i Rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Z. donesenog u predmetu poslovnog broja Z-6462/2008/46 dana 9. listopada 2008., kao i iskaza zk. referenta toga suda M. M.,

 

- da je Zapisnik sastavljen (i Rješenje doneseno) u postupku preoblikovanja Zemljišne knjige toga suda za Katastarsku općinu Ž., a da identično proizlazi iz sadržaja spisa predmeta Zemljišnoknjižnog odjela toga suda poslovnog broja Z-15250/2013 u ispravnom postupku (odlučivanje o Prigovoru podnesenom 11. studenoga 2013. protiv gornjeg upisa u odnosu na čest. zem. … k.o. Ž. u postupku preoblikovanja zemljišne knjige toga suda za k.o. Ž.), a navedena površina „stare“ (matične) čest. zem. 8… k.o. P. (1 373 881 m²) utvrđena je uvidom u Prikaz posjedovnog stanja – Posjedovni list broj … k.o. P., prema podacima Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, Područnog ureda za katastar Z., sa stanjem na dan 9. listopada 2008.,

 

- da je pred prvostupanjskim sudom u postupku Z-15250/2013 i pred Komisijom za ispravni postupak za k.o. Ž. vođen postupak po prigovoru B. U., V. U., J. U., V. M. U. i A. M. U. na upis prava vlasništva Republike Hrvatske na čest. zem. …, zk. ul. …, k.o. Ž., koji je zemljišnoknjižni sud nakon rasprave povodom prigovora odbio kao neosnovan, te da je tužitelj u rokovima propisanim odredbom čl. 195. st. 6. ZZK-a podnio tužbu protiv tužene u čiju korist je proveden zemljišnoknjižni upis,

 

- da je jedino tužitelj V. U. podnio tužbu za ispravak,

 

- da je prednik tužitelja G. U. temeljem kupoprodajnog ugovora od 27. studenog 1905. kupio" dio parcele oznake čest. zem. … k.o. P., tadašnjeg zk.ul. … i točno cijeli potez prostora pomenute parcele položene na sjeveroistok parcele, do ceste" od prodavatelja J. V. pok. P., P. V. pok. P., J. S. pok. I., F. S. pok. I., M. R. rođ. S. žene M., A. S. pok. Š., B. S. pok. Š., I. S. pok. M., B. S. sina B. (kao predstavnika B. S. pok. Š.), Š. S. sina B. (kao predstavnika B. S. pok. Š.), Š. D. pok. Š. i B. D. pok. Š.,

 

- da je tužiteljev prednik G. U. pok. J. po zaključenju ugovora stupio u posjed predmetne nekretnine sadašnje oznake čest. zem. … k.o. Ž. kao dijela tadašnje čest. zem. … k.o. P.,

 

- da je predmetna nekretnina evidentirana kao posjed prednika tužitelja S. U. za 1/1 dijela, a kojeg su temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-855/2010 od 26. srpnja 2010. naslijedili sinovi B. U. za 2/8 dijela i V. U. (tužitelj) za 2/8 dijela, kći J. U. za 2/8 dijela i unuci V. M. U. i A. M. U. svaki za 1/8 dijela

 

- da iz iskaza saslušanih svjedoka Š. P., M. U., M. B. i Š. P., kojima je sud prvog stupnja povjerovao, proizlazi da je predmetna čest. zem. kao dio kupljene parcele, prije 1901. bila u privatnom vlasništvu fizičkih osoba od kojih je istu kupio tužiteljev prednik G. U.,

 

- da je vrijeme potrebno za dosjelost iz članka 159. stavak 4. ZV-a istekao prije 6. travnja 1941., a sve u smislu odredbe članka 161. stavak 1. i 2. ZV-a,

 

- da tužena, odnosno Š. u proteklom vremenu nikada nisu polagali prava na istu česticu u smislu da bi ometali tužiteljeve prednike u posjedovanju odnosno "uživanju" prijepora.

 

Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je donio odluku kojom je prihvatio tužbeni zahtjev, ocjenjujući da je tužitelj aktivno legitimiran podnijeti tužbu za ispravak zemljišnoknjižnog stanja te da je tijekom postupka dokazao pravni temelj stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine, originarnim načinom stjecanja prava vlasništva – dosjelošću, a nakon što je utvrdio da je tužitelj dokazao kvalificirani posjed iz članka 18. ZV-a i vrijeme potrebno za dosjelost u smislu članka 159. stavak 4. ZV-a uz primjenu članka 160. stavak 1. i 2. ZV-a.

 

Uz navedeno taj sud smatra da se činjenicama utvrđenim očevidom na licu mjesta i iskazima saslušanih svjedoka, o tome da uokolo predmetne nekretnine postoje ostaci suhozida i željeznih kolaca s bodljikavom žicom, dakle da je ista ograđena, može zaključiti kako su prednici tužitelja "čuvali" predmetnu parcelu kao svoju i istu koristili,dakle da su prednici tužitelja kroz dulji niz godina, ostvarivši na to pravo, posjedovali predmetnu nekretninu. S druge strane da tužena, odnosno šumarija na istu nisu nikada polagali pravo i da titulara vlasništva na predmetnoj čestici treba sagledati u kontekstu događaja nakon 1945. kada je značajan dio privatne imovine, pa tako i predmetna, upisana kao društveno vlasništvo, iako nije došlo ni do kakvih stvarnih promjena na samom terenu.

 

Zaključak prvostupanjskog suda da je tužbeni zahtjev tužitelja kojim se ispravlja pogrešan upis toga suda u predmetu Z 6462/2008 od 9. listopada 2008. i upisuje vlasnikom za cijelo nekretnine oznake čest. zem. … zk. ul. … k.o. Ž. površine 23.681 m² uz brisanje toga prava sa imena tužene, za sada je preuranjen, zbog postojanja razloga iz članka 355. ZPP-a.

 

U odnosu na žalbeni razlog je li tužitelj koji nije bio upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik prijeporne nekretnine prije tužene, u postupku osnivanja zemljišne knjige, povodom prigovora upućen na pokretanje parnice, aktivno legitimiran podnijeti tužbu za ispravak zemljišnoknjižnog stanja, zaključak je ovog suda da jeste.

 

Naime, odredbom čl. 194. st. 3. ZZK-a propisano je da se protiv odluke zemljišnoknjižnog suda donesene na raspravi za ispravak ne može uložiti žalba, ali ona ne sprječava ostvarivanje prava u parnici pred sudom ili u postupku pred drugim nadležnim tijelom.

 

Nadalje, odredbom čl. 197. st. 1. ZZK-a određeno je da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnim knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo:

 

- osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku;

 

- osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.

 

Na tužbu za ispravak na odgovarajući se način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga (čl. 197. st. 3. ZZK-a).

 

Imajući u vidu da je tužitelj  u ispravnom postupku osnivanja zemljišne knjige za k.o. Ž. podnio prigovor da se već provedeni upis prava vlasništva na predmetnoj čestici sa imena tužene izmijeni odnosno izbriše, a koji je zemljišnoknjižni sud nakon rasprave povodom prigovora odbio kao neosnovan, te da se protiv odluka suda donesenih na raspravi za ispravak ne može uložiti žalba, već je jedino pravno sredstvo, kojim osobe koje smatraju da su oštećene u svojim pravima tijekom ispravnog postupka mogu ostvariti pravnu zaštitu, podnošenjem tužbe za ispravak zemljišnoknjižnog stanja u parnici, to je i pravna praksa zauzela stajalište da je tužitelj aktivno legitimiran podnijeti tužbu za ispravak zemljišnoknjižnog stanja, a ne kako to pogrešno smatra tužena "na podnošenje druge tužbe" u odnosu na suvlasnički dio 2/8, time zasigurno predmnjevajući da je tužitelj trebao podnijeti deklaratoran zahtjev. Naime, pravna priroda ispravnog postupka je usklađivanje zemljišnoknjižnog i stvarnog (faktičnog) stanja te da se pruži pravna zaštita osobama čija su prava u postupku osnivanja zemljišne knjige povrijeđena nevaljanim upisom, zbog čega su aktivno legitimirane na podnošenje tužbe za ispravak zemljišnoknjižnog stanja i osobe koje nisu prethodno bile upisane kao vlasnici sporne nekretnine u zemljišnim knjigama, imajući u vidu da je to jedini pravni put, kojim osobe čije je prigovore u postupku osnivanja zemljišne knjige sud odbio provesti, mogu štititi svoja prava.

 

Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo u dijelu da je tužitelj aktivno legitimiran na podnošenje tužbe za ispravak zemljišnoknjižnog stanja, imajući u vidu da je podnošenje ove tužbe jedino moguće zakonito pravno sredstvo za ispravak zemljišnoknjižnog stanja.

Međutim, pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je temeljem konstitutivnog zahtjeva ispravio pogrešan upis određen rješenjem zk odjela toga suda u predmetu Z-6462/2008 od 9. listopada 2008. i u zk knjizi za k.o. P. vlasnikom nekretnine oznake čest. zem. …, zk. ul. … k.o. Ž., naziva G. upisao tužitelja za cijelo, uz istodobno brisanje toga prava sa imena tužene Republike Hrvatske, upisane kao zk vlasnice iste.

 

Zaključak je ovog suda da je činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

 

Ovaj sud naime nalazi, da se iz utvrđenih činjenica temeljem provedenih dokaza, za sada ne može nedvojbeno zaključiti "kako je tužiteljev prednik G. U. već tada 27. studenog 1905. stupio u posjed predmetne nekretnine… da su tužiteljevi prednici bili u posjedu i vlasništvu predmetne čestice kao dijela tadašnje čest. zem. … k.o. P. 1901. i ranije,dakle svakako više od 40 godina, prethodno 6.travnja 1941.,… da nema dvojbe da je predmetna čestica prije 1901. bila u privatnom vlasništvu i od fizičkih je osoba prednik tužitelja istu kupio, čime je vrijeme potrebno za dosjelost iz članka 159. st. 4. ZV-a isteklo prije 6.travnja 1941.", kako to sud prvog stupnja navodi kao svoj zaključak na strani 7. i 8. razloga presude.

 

Naime, iz pregledanog kupoprodajnog ugovora iz 1905., temeljem kojih je prednik tužitelja G. U. kupio više nekretnina, među ostalim i dio parcele čest. zem. …, nije razvidno kada je isti stupio u posjed te nekretnine, jer to jasno ne proizlazi ni iz točke II. Ugovora. Uz to, tužitelj ne dostavljajući povijesni izvadak nije dokazao je li njegov prednik bio uknjižen na nekretnini koja je bila predmet ugovora, jer to ne proizlazi iz iskaza zk referentice M. M., a još manje iz iskaza saslušanih svjedoka, poglavito ne iz iskaza M. U. rođ. 1947. koji je jedini iskazao da je prednik tužitelja odmah po izvršenoj kupoprodaji stupio u posjed i da to zna iz ugovora, iz kojeg i kako je navedeno to jasno ne proizlazi.

 

Stoga uzevši u obzir da iz utvrđenih činjenica ne proizlazi:

 

a) vrijeme posjedovanja predmetne čestice od strane prednika tužitelja prije 1941.,

 

b) u kom je realnom dijelu čest. zem. … k.o. Ž. nastala od čest. zem. … k.o. P.,

c) da tužitelj nije dokazao pravni temelj i slijed stjecanja prava vlasništva na dijelu nekadašnje čest. zem. … kojim je upisan vlasnikom sada čest. zem. … kao dijela te čestice, za cijelo, jer nije  dokazao pravni kontinuitet za vrijeme posjedovanja prema §1472 OGZ-a , a koji se primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91) i uz primjenu članka 388. st. 2. ZV-a, za vrijeme prije 1941., odnosno nakon 8. listopada 1991. prema članku 159. st. 4. ZV-a,

 

te d) kako je utvrđen vlasnikom za cijelo, iako  je isti prigovarao u postupku ispravka upisa za 2/8 dijela, za koliko je ostavinskim rješenjem utvrđen vlasnikom,

 

ostvaren je žalbeni razlog tužene da je  pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, zbog čega nije moguće ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava, pa je, uz opterećenost ukazanim bitnim povredama postupka, trebalo na temelju odredbe članka 369. i članka 370. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. O troškovima postupka, u smislu čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

U ponovnom postupku, a nakon otklona ukazanih bitnih povreda postupka, prvostupanjski sud će:

 

- raspraviti koji realni, točno određeni dio nekretnine čest. zem. …, zk. ul. …, k.o. P. je prednik tužitelja kupio i od kada su prednici tužitelja i tužitelj u posjedu tog dijela nekretnine sada oznake čest. zem. … zk. ul. 46 k.o. Ž. površine 23 681 m², vještvom označene točkama A-B-C-D-E-F-A prema skici očevida (list 51 spisa),

 

- raspraviti koji realni dio nekretnine zvane G. je diobenim ugovorom između I., S. i M. U. svi pok. J. pok. G. pripao predniku tužitelja S. U., a time i tužitelju, jer svi svjedoci govore da navedeno zemljište zv. G. je imanje U. (svjedok Š. P., M. B., Š. P., M. U.) 

 

- u odnosu na dosjelost (nakon 1945.) uzeti u obzir činjenicu da je R. H. potpisnica Konvencije o zaštiti ljudskih prava (dalje Konvencija), članica Europske unije, da je dužna primjenjivati europsko pravio, pa time i Konvenciju i protokole koji su njen sastavni dio, a time i odluke Europskog suda za ljudska prava, koji je donio više odluka u svezi stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu (T. c/a Republika Hrvatska, R. c/a Republika Hrvatska i J. c/a Republika Hrvatska) računanjem vremena posjedovanja (rokova) iz čl. 159. st. 4. i čl. 160. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12) prije 8. listopada 1991., odnosno rokova iz §1472. uz primjenu §1493. Austrijskog općeg građanskog zakonika, koji se primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91), primjenom čl. 388. st. 2. ZV-a, a kako to, istina u drugoj procesnoj situaciji, upućuje i odredba članka 428.a ZPP-a.

 

U Splitu 31. svibnja 2017.