Broj: Gž Zk-158/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu ovoga suda Ivici Botici, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice upisa Republike Hrvatske OIB: ..., zastupane po z.z. Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Građansko-upravni odjel, a ovaj po zamjeniku ODO-a Marjanu Blagaju, protiv protivnika upisa pod 1. J. Š. iz B., ..., OIB: ... i pod 2. Đ. H. iz B., ..., OIB: ..., radi upisa prava vlasništva, odlučujući o žalbi predlagateljice upisa protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Z-14560/15 od 20. rujna 2016. godine, dana 9. lipnja 2017. godine,

r i j e š i o   j e

I. Uvažava se žalba predlagateljice upisa Republike Hrvatske, preinačava se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Z-14560/15 od 20. rujna 2016. godine, pa se sudi na način da se prihvaća prigovor predlagateljice upisa Republike Hrvatske, te se preinačava rješenje Z-14560/15 od 7. siječnja 2016. godine, pa se na temelju ugovora o kupoprodaji od 19. ožujka 2014. godine dopušta:

- na nekretninama označenim kao čest. zem. ..., livada, površine 958 m², čest. zem. ..., livada, površine 387 m², čest. zem. ..., livada, površine 1331 m², čest. zem. ..., livada, površine 106m², čest. zem. ..., livada, površine 80 m², koje su nastale cijepanjem čest. zem. ..., sve upisano u Z.U. ... k.o. B., upis:

javno dobro u općoj uporabi,

u vlasništvu Republika Hrvatska, OIB: ..., za cijelo,

s pravom upravljanja: Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, Zagreb, OIB: ....

II. Nalaže se brisanje upisa predbilježbe prava vlasništva i žalbe u Z.U. ... k.o. B.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor kao neosnovan i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Z-14560/15 od 7. siječnja 2016. godine, kojim je dopušten upis predbilježbe prava vlasništva temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od 19. ožujka 2014. godine, na nekretninama označenim kao čest. zem. ..., čest. zem. ..., čest. zem. ..., čest. zem. ... i čest. zem. ..., koje su nastale cijepanjem čest. zem. ..., sve upisano u Z.U. ... k.o. B., u korist predlagateljice upisa.

Protiv pobijanog rješenja kojim je odbijen prigovor žalbu ulaže predlagateljica upisa pobijajući isto zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), koji je primijeniti temeljem odredbe članka 91. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – dalje: ZZK), uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba predlagateljice upisa je osnovana.

Predmet prvostupanjskog zemljišnoknjižnog postupka je zahtjev za upis prava vlasništva na nekretninama označenim kao čest. zem. ..., čest. zem. ..., čest. zem. ..., čest. zem. ... i čest. zem. ..., u naravi livade, upisane u Z.U. ... k.o. B., temeljem ugovora o kupoprodaji zaključenog između protivnica upisa J. Š. i Đ. H. te Hrvatskih cesta d.o.o. od 19. ožujka 2014. godine.

Prvostupanjski sud je odbio prigovor kao neosnovan i potvrdio pobijano rješenje kojim je dopušten upis predbilježbe prava vlasništva i pri tome se pozvao na odredbu članka 56. ZZK-a, kojim je propisano da će ispravom na temelju koje se zahtijeva upis dopustiti predbilježba ako ju je moguće provesti, a ako ta isprava ne odgovara svim posebnim pretpostavkama za uknjižbu, ali ispunjava opće pretpostavke za zemljišnoknjižni upis.

Naime, prvostupanjski sud kod donošenja rješenja o upisu je posebno cijenio ispravu temeljem koje predlagateljica upisa zahtijeva upis prava vlasništva vodeći računa da u tabularnoj ispravi iz članka 4. ugovora o prodaji, prodavatelj dozvoljava kupcu na temelju ugovora i geodetskog elaborata ishoditi upis prava vlasništva na ime Republike Hrvatske, a nakon dobivanja pravomoćne uporabne dozvole, kao javno dobro u općoj uporabi kao neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske s pravom upravljanja Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, bez daljnjeg pitanja i odobrenja prodavateljica (protivnica upisa), odmah nakon isplate cjelokupne ugovorne cijene iz članka 3. ugovora o prodaji.

Prvostupanjski sud je odbio upis prava vlasništva, pozivom na odredbu članka 61.d. ZZK-a iz koje proizlazi da bi prodavatelj trebao kupcu dostaviti izjavu kojom bi potvrdio da mu je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti, a da takvu izjavu mora dati u formi javne ili javnoovjerovljene isprave.

Takav zaključak suda prvog stupnja je žalbenim navodima doveden u sumnju.

Naime, postupajući na navedeni način prvostupanjski sud je pogrešno cijenio isprave posebno glede okolnosti da je odluka suda isključivo utemeljena upravo na tim ispravama (ugovor o prodaji).

Cijeneći ispravno volju stranaka utanačenu u klauzuli intabulandi iz članka 4. ugovora o prodaji, sasvim jasno proizlazi da su prodavateljice (protivnice upisa) dozvolile kupcu (predlagateljici upisa) da temeljem ugovora i geodetskog elaborata ishodi upis prava vlasništva Republike Hrvatske kao javnog dobra u općoj uporabi sa pravom upravljanja Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, u zemljišnim knjigama, bez svakog daljnjeg pitanja i odobrenja protivnica upisa i to odmah nakon isplate cjelokupno ugovorene cijene, za što predlagateljica upisa dostavlja sudu ispravu iz koje je razvidno da je ista isplatila ugovorenu kupoprodajnu cijenu protivnicama upisa.

Nadalje, ukazuje se bitnim cijeniti okolnost i volja stranaka ugovorene u članku 4. ugovora o prodaji iz koje jasno proizlazi da protivnice upisa kao prodavateljice, daju dozvolu za upis prava vlasništva i to odmah nakon isplate cjelokupno ugovorene cijene, a ne, kako to pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud, uz uvjet isplate cijene.

Dakle, kraj okolnosti da su protivnice upisa dale nedvojbenu tabularnu izjavu za upis prava vlasništva predlagateljici upisa odmah nakon isplate kupoprodajne cijene, tada je prvostupanjski sud trebao preinačiti rješenje kojim je izvršen upis predbilježbe prava vlasništva (u naravi odbijen upis prava vlasništva) jer je iz volja stranaka kod zaključenja ugovora sasvim jasno da je prodavatelj dao izjavu o upisu prava vlasništva kupcu koji je dostavio sudu dokaz o isplati kupoprodajne cijene.

Postupajući na navedeni način, prvostupanjski sud je pogrešno cijenio isprave na temelju kojih je utemeljena prvostupanjska odluka, zbog čega ovaj sud pozivom na odredbu članka 380. točka 3. ZPP-a u svezi članka 373. točka 1. ZPP-a, uvažio žalbu predlagateljice upisa, preinačio pobijano rješenje na način da je prihvatio prigovor i preinačio rješenje kojim je dopustio upis prava vlasništva na ime predlagateljice upisa i odlučio kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu, 9. lipnja 2017. godine