Broj: Gž Zk-831/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Vesni Kuzmičić, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnoj stvari predlagatelja J. Č. iz Z., OIB:…, zastupana po punomoćnici V. C., odvjetnici u Z., protiv protustranke D. R. iz Z., OIB:…, radi upisa prava vlasništva, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-56798/16 od 28. studenog 2016., 6. lipnja 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba predlagateljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-56798/16 od 28. studenog 2016., te se nalaže brisanje zabilježbe žalbe.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor predlagateljice kao neosnovan i potvrđeno rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta pod poslovnim brojem Z-36652/16 od 14. listopada 2016. (točka I. izreke).

 

Istodobno je naloženo brisanje plombe pod Z-49761/16 u zk.ul.br. 466 k.o. T. (E-87).

 

Protiv navedenog rješenja žali se predlagateljica, te isto rješenje pobija u cijelosti, zbog žalbenog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP) u svezi sa odredbom člankom 91. stavak 1. Zakona o zemljišnoj knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – dalje u tekstu: ZZK) predlažući da se pobijano rješenje ukine, podredno preinači sukladno žalbenim navodima.

 

Žalba nije osnovana.

 

Po provedenom postupku sud prvog stupnja je zaključio kako prijedlog radi upisa prava vlasništva nije osnovan, što je pravilno naveo i ovlašteni zemljišnoknjižni referent, samo ne iz razloga koji se navode u obrazloženju pobijane odluke.

 

Naime, uvidom u ugovor o kupoprodaji ½ dijela nekretnine (stana, …) od 5. kolovoza 2016. da je utvrđeno da je kao prodavatelj na ispravi naveden R. D., a kao protustranka C. J., s tim da su navedeni osobni identifikacijski brojevi i adrese ugovornih stranaka. Nadalje, da je utvrđeno da je ovjerovljena istinitost potpisa ugovornih strana na način da je potvrđeno kako su ispravu potpisali J. C. i D. R., s time da je ovjera potpisa prevedena na hrvatski jezik, na način da je navedeno kako se radi o imenima J. Č. i D. R.. Također, da je iz ugovora vidljivo kako su u zaglavlju ugovora i u odnosu na ovjeru potpisa dopisani palatali odnosno "kvačice" na slovima C i S u imenu i prezimenu protustranke, odnosno u prezimenu predlagateljice. Dakle, da je ugovor u tom dijelu nadopisivan na navedeni način, a kako je to pravilno utvrdio ovlašteni zemljišnoknjižni referent.

 

Sagledavajući dostavljeni ugovor kao cjelinu te uvažavajući činjenicu da se radi o ovjeri potpisa koja je izvršena kod njemačkog notara, činjenicu da je uz prijedlog za upis dostavljena i preslika putovnice predlagateljice, zatim okolnost da su u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici upisani i protustranka i predlagatelj sa navedenim osobnim identifikacijskim brojevima te da je na ovjeri potpisa naveden i datum rođenja ugovorenih strana te da je ugovor uvezan na način da ne postoji mogućnost umetanja niti jednog lista (jer je isti povezan žigom notara koji je izvršio ovjeru potpisa), sud prvog stupnja ne ocjenjuje da bi opisano dopisivanje u pogledu palatala u prezimenu i imenu predlagatelja i protustranke, bilo takve naravi da bi moglo dovesti u sumnju vjerodostojnost samog ugovora. Dakle, da se ne radi o nedostatku koji bi dovodio u sumnju valjanost isprava, odnosno njenu vjerodostojnost.

 

Međutim, upis u ovome postupku temeljem dostavljen ugovora pa nije moguće dopustiti iz razloga što nije izvršena legalizacija isprave na način kako to određuje Haška konvencija o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava od 5. listopada 1961. Naime, u postupku legalizacije podliježu i privatne isprave, nakon što su ovjerene od strane nadležnog tijela države u kojoj su sačinjene. Navedena konvencija pojednostavljuje postupak legalizacije na način da se ista mora ovjeriti potvrdom "Apostille". Ovjeravanjem isprave na taj način potvrđuje se vjerodostojnost pečata i potpisa službene osobe koji su stavljeni na ispravu. Prema tome, nadovjera isprave potvrdom "Apostille" da je potrebna za države potpisnice Haške konvencije o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava, a potpisnica konvencija jeste i Njemačka u kojoj je ovjera potpisa na dostavljenom ugovoru i izvršena. Prema tome, zbog navedenog nedostatka, prijedlog za upis u ovome postupku sud prvog stupnja ocjenjuje neosnovanim, zbog čega je valjalo potvrđeno pobijano rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta, temeljem odredbe članka 123a. stavak 5. ZZK-a, te riješeno kao u izreci.

 

Zaključak prvostupanjskog suda kao pravilan prihvaća i ovaj sud.

 

Prema odredbi članka 52. stavak 1. ZZK-a zemljišnoknjižni sud dopustit će uknjižbu samo na temelju javnih isprava ili privatnih isprava na kojima je istinitost potpisa ovjerovljena na način propisan posebnim zakonom. Prema stavku 2. istog članka ovjeravanje inozemnih privatnih isprava uređuje se međunarodnim ugovorima ili zakonom. I konačno, prema stavku 3. istog članka odredbama iz stavka 1. i 2. ovog članka udovoljeno je ako je ovjerovljen potpis one osobe čije se pravo ograničuje, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu.

 

U konkretnoj situaciji doista je bilo potrebno, kao što to navodi i prvostupanjski sud, ovjeriti ispravu, odnosno nadovjeriti ugovor, koji je temelj upisa, potvrdom "Apostille" koja je potrebna za države potpisane Haške konvencije o ukidanju potrebe legalizacije strane javnih isprava od 5. listopada 1961.

 

Prema tome, zbog navedenog postoji zapreka predloženom upisu. Kraj toga, odgovoriti je žaliteljici da je irelevantno što nije nit u jednom trenutnu bila pozvana dostaviti nadovjereni ugovor. Što se pak tiče činjenice da je skupa sa žalbom žaliteljica dostavila potvrdu javnog bilježnika sa Apostillom, odgovoriti je da se u zemljišnoknjižnom postupku primjenjuje supsidijarno odredbe ZPP-a.

 

Kako prema odredbi članka 352. stavak 1. ZPP-a se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice nit predlagati novi dokazi, o čemu je u konkretnom slučaju riječ, žalbeni navodi predlagateljice su u cijelosti neosnovani.

 

Radi svega navedenog valjalo je odbiti žalbu predlagateljice kao neosnovanu te potvrditi pobijano rješenje prvostupanjskog suda sukladno odredbi članka 128. stavak 3. ZZK-a, te naložiti brisanje zabilježbe žalbe.

 

U Splitu 6. lipnja 2018.