Broj: Gž Ovr-1260/2016

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Alenu Perhatu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja 1. M. D. iz K., zastupane po punomoćnici Z. M., odvjetnici iz R., 2. V. S. iz M., 3. M. D. iz M., 4. E. R. iz M., 5. I. P. iz R. I., 6. D. P. iz S. A. D., ovrhovoditelji od 2-6. zastupani po punomoćnicima N. K., V. K. i mr. sc. A. K., odvjetnicima iz R., protiv ovršenika 1. A. R. iz M., i 2. G. R. iz M., zastupanih po punomoćnici R. T., odvjetnici iz O., radi diobe nekretnina, odlučujući o žalbi kupca L. D. iz K., zastupanog po punomoćniku D. H., odvjetniku iz O. izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Opatiji poslovni broj 7 Ovr-19/2014-58 od 26. ožujka 2015., dana 02. srpnja 2018.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba kupca L. D. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Opatiji poslovni broj 7 Ovr-19/2014-58 od 26. ožujka 2015..

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog kupca L. D. od 25. veljače 2015. godine radi izdavanja naloga zemljišnoknjižnom odjelu da izvrši brisanje zabilježbe pod poslovnim brojem Z-5169/2012.

Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi navedeni kupac, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, u nastavku teksta: ZPP), u vezi s odredbom članka 19. stavak 1. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08, u nastavku teksta: OZ).

U žalbi u glavnome navodi kako je odredbom članka 82. OZ-a propisano da prodajom nekretnine ne prestaju stvarne služnosti, stvarni tereti, te osobne služnosti upisane prije upisa prava radi čijeg namirenja se ovrha provodi, pa da zabilježba postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nije OZ-om određena kao upis koji se ne briše po prodaji nekretnine u ovršnom postupku.

U vezi toga ističe da se takav ugovor više ne može izvršiti u odnosu na nekretnine koje su prodane u ovrsi, jer da iste više ne predstavljaju imovinu primatelja uzdržavanja, a da je riječ o formalnom pravnom poslu između davatelja i primatelja uzdržavanja koji su u ovom slučaju osobe različite od kupca, koji kupnjom predmetne nekretnine ne može stupiti u taj ugovor, niti na njega prelaze bilo kakva prava i obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, već da istoga njegove stranke eventualno mogu mijenjati s obzirom na to da je na strani primatelja uzdržavanja došlo do umanjenja imovine.

Stoga smatra da je trebalo udovoljiti njegovom prijedlogu za brisanje predmetne zabilježbe.

Slijedom navedenog, predlaže da se pobijano rješenje preinači.

Odgovori na žalbu nisu podneseni.

Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja utvrđuje da su u ovom ovršnom postupku nekretnine označene kao kat. čest. br. 115 i 116, k. o. M. u cijelosti prodane kupcu L. D. (u nastavku teksta: kupac), te dosuđene istome pravomoćnim rješenjem tog suda poslovni broj Ovr-19/2014-34 od 16. rujna 2014. godine, a da je kupac u cijelosti uplatio kupovninu za iznos za koji je kupio gornje nekretnine, pri čemu utvrđuje da je u točki III. izreke potonjeg rješenja odlučeno da će se nakon ispunjenja uvjeta iz članka 101. stavak 3. OZ-a u zemljišnoj knjizi brisati zabilježba ovrhe pod poslovnim brojem Ovr-496/2012-4 od 08. studenoga 2012. godine, koja je provedena u predmetu poslovni broj Z-5628/2012.

Nadalje utvrđuje da je kupac u podnesku od 25. veljače 2015. godine podnio u skladu s odredbom članka 119. OZ-a prijedlog radi upisa njegovog prava vlasništva na kupljenim nekretninama, kao i prijedlog da se zemljišnoknjižnom odjelu tog suda naloži brisanje zabilježbe upisane rješenjem istog suda poslovni broj Z-5169/2012, jer da to omaškom nije navedeno u spomenutom rješenju o dosudi.

U vezi toga utvrđuje da je u zemljišnoj knjizi na suvlasničkom dijelu ovrhovoditeljice M. D. od 2/16 dijela izvršen upis zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju od 31. svibnja 2012. poslovni broj OU-28/12 koji ima snagu javnobilježničkog akta da će predmetne nekretnine nakon smrti potonje ovrhovoditeljice prijeći u vlasništvo R. R. iz K., pri čemu utvrđuje da je ova zabilježba provedena dana 01. lipnja 2012. godine pod poslovnim brojem Z-5169/2012.

Prvostupanjski sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o ovrsi diobom stvari koja je u OZ-u uređena u glavi 23., a da je predmetno rješenje o ovrsi zabilježeno u zemljišnoj

knjizi dana 20. lipnja 2012. godine u predmetu poslovni broj Z-5628/2012, dakle nakon zabilježbe navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Nastavno utvrđuje da se radi o obveznopravnom ugovoru koji je uređen odredbama članaka 579-585. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08 i 125/11, u nastavku teksta: ZOO), a da je navedeni ugovor zabilježen u zemljišnoj knjizi u skladu s odredbom članka 70. Zakona o zemljišnim knjigama («Narodne novine» br. 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 55/13 i 60/13, u nastavku teksta: ZZK), koja zabilježba je time postala javna svim osobama, pa tako i kupcu, koji je kupnjom gornjih nekretnina na javnoj dražbi stekao iste opterećene navedenom zabilježbom kao svojevrsnim teretom.

Stoga utvrđuje da potonja zabilježba ne predstavlja pravo koje prestaje sudskom prodajom nekretnine u smislu odredaba članaka 81., 82. i 101. stavak 1. OZ-a, pa odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

Prilikom donošenja potonje odluke nije počinjena neka od bitnih povreda odredaba postupka na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 19. stavak 1. OZ-a, pazi po službenoj dužnosti.

Pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je odlučio na gore opisani način, a to iz slijedećih razloga.

Naime, odredbom članka 101. stavak 1. OZ-a propisano je da će sud u rješenju o dosudi nekretnine odrediti da se nakon pravomoćnosti toga rješenja i nakon što kupac položi kupovninu, u zemljišnu knjigu upiše u njegovu korist pravo vlasništva na dosuđenoj nekretnini te da se brišu prava i tereti na nekretnini koji prestaju njezinom prodajom.

U vezi toga odredba članka 81. stavak 2. OZ-a propisuje da založna prava uknjižena na nekretnini prestaju danom pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine kupcu pa makar založni vjerovnici nisu potpuno namireni, dok je u članku 82. stavak 1. OZ-a propisano da stvarne služnosti, stvarni tereti i pravo građenja na nekretnini ne prestaju prodajom nekretnine, a u stavku 2. istog članka OZ-a da prodajom nekretnine ne prestaju ni osobne služnosti koje su u zemljišnoj knjizi upisane prije prava radi čijega se namirenja ovrha provodi, dok prema odredbi članka 82. stavak 3. OZ-a ostale osobne služnosti i stvarni tereti prestaju pravomoćnošću rješenja o dosudi nekretnine.

              Dakle, iz sadržaja gore citiranih odredaba OZ-a proizlazi da nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine i nakon što kupac položi kupovninu u zemljišnoj knjizi, odnosno nakon prodaje nekretnine, prestaju i mogu se u zemljišnoj knjizi brisati samo određena stvarna prava i stvarni tereti na toj nekretnini.

              Budući da zabilježbom ugovora o doživotnom uzdržavanju od 31. svibnja 2012. godine prema kojoj će predmetne nekretnine nakon smrti ovrhovoditeljice M. D. (u 2/16 dijela) prijeći u vlasništvo R. R. iz K., a koja je u predmetu tog suda poslovni broj Z-5169/2012 provedena u zemljišnim knjigama dana 01. lipnja 2012. godine, dakle prije nego što je dana 20. lipnja 2012. godine u predmetu istog suda poslovni broj Z-5628/2012 zabilježena ovrha na predmetnim kat. čest. br. 115 i 116, upisanima u zk. ul. br. 65, k. o. M., nisu stečena nikakva stvarna prava i/ili stvarni tereti na tim nekretninama, već je tom zabilježbom u smislu odredbe članka 581. stavak 1. ZOO-a, u vezi s odredbom članka 39. stavak 1. ZZK, samo učinjena vidljivom činjenica zaključenja potonjeg ugovora o doživotnom uzdržavanju, to nije bilo mjesta udovoljenju prijedlogu kupca radi brisanja zabilježbe izvršene u predmetu tog suda poslovni broj Z-5169/2012.

Stoga pogrešno žalitelj smatra kako okolnost da zabilježba postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nije OZ-om određena kao upis koji se ne briše po prodaji nekretnine u ovršnom postupku znači da je samim time dopušteno brisanje sporne zabilježbe, pri čemu se odredba članka 82. stavak 1. i 2. OZ-a na koju se u tom smislu poziva kupac odnosi na točno određena stvarna prava (stvarne služnosti, stvarne terete, pravo građenja i osobne služnosti), a ne i na neke druge upise.

Nadalje, odredbom članka 89. stavak 3. ZZK propisano je da će se kad na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi i potvrde ovršnog suda da je kupac položio kupovninu bude upisano pravo u njegovu korist, na prijedlog izbrisati svi upisi koji su bili provedeni protiv dotadašnjeg vlasnika nakon zabilježbe dosude, kao i svi daljnji upisi koji su učinjeni s obzirom na njih.

              Dakle, iz sadržaja potonje odredbe ZZK kao posebnog zakona (lex specialis) analogno proizlazi da nije dopušteno brisanje onih zemljišnoknjižnih upisa, pa tako niti zabilježbi (članak 30. stavak 1. ZZK), koji su u zemljišnoj knjizi provedeni protiv dotadašnjeg vlasnika (u konkretnom slučaju ovrhovoditeljice M. D.) prije zabilježbe dosude.

              S obzirom na to da je spomenuta zabilježba u predmetu poslovni broj Z-5169/2012 provedena prije zabilježbe dosude temeljem rješenja koje je u ovom ovršnom postupku doneseno dana 16. rujna 2014. godine pod poslovnim brojem Ovr-19/2014-34, a koje je prema podacima iz priloženog zk. izvatka za predmetne nekretnine (list 100 i 101 spisa) provedeno u zemljišnoj knjizi dana 17. rujna 2014. godine u predmetu poslovni broj Z-5203/14, to niti u smislu odredbe članka 89. stavak 3. ZZK nisu bile ispunjene pretpostavke za udovoljenje prijedlogu kupca radi brisanja gore navedene zabilježbe.

S obzirom na navedeno, za odluku o žalbi nisu od značaja preostali žalbeni navodi.

Stoga je žalbu kupca valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 19. stavak 1.OZ-a.

U Rijeci, 02. srpnja 2018.