Broj: Gž Ovr-519/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja C.-G. d.o.o. O., OIB:….., koga zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u O., protiv ovršenika S. P. iz T., OIB: …., radi ovrhe na pokretninama ovršenika, odlučujući o žalbama ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-5007/15 od 25. srpnja 2017. i 22. studenoga 2017., 2. veljače 2018.,

r i j e š i o   j e

1. Uvažava se djelomično žalba ovrhovoditelja C.-G. d.o.o., O. te se djelomično preinačuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-5007/15-24 od 25. srpnja 2017. pod toč. II/ izreke na način da se nalaže ovršeniku S. P. da ovrhovoditelju C.-G. d.o.o. O., na ime naknade troškova ovršnog postupka, pored već dosuđenog ovršnog troška od 1.448,15 kn, nadoknadi i daljnji trošak u iznosu od 2.500,00 kn odnosno ukupno 3.948,15 kn, u roku 8 dana.

2. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba ovrhovoditelja C.-G. d.o.o. O. te djelomično potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-5007/15 od 25. srpnja 2017. u dijelu pod toč. II/ izreke kojim se odbija kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška preko iznosa od 3.948,15 kn do iznosa od 6.179,40 kn.

3. Uvažava se žalba ovrhovoditelja C.-G. d.o.o. O. i ukida rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-5007/15-24 od 22. studenoga 2017.(bez vraćanja na ponovan postupak).

4. Nalaže se ovršeniku S. P. naknaditi ovrhovoditelju C.-G. d.o.o. O. trošak sastava žalbe u iznosu od 624,00 kn u roku 8 dana.

5. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja C.-G. d.o.o. O. za naknadu troškova sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 400,00 kn.

Obrazloženje

Uvodno označenim rješenjem od 25. srpnja 2017. odlučeno je:

              "I/ Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju daljnji trošak ovrhe u iznosu od 1.448,15 kn u roku od 8 dana.

              II/ U preostalom dijelu zahtjev ovrhovoditelja za troškom odbija se kao neosnovan."

              Prvostupanjskim rješenjem od 22. studenoga 2017. odlučeno je:

              "ODBACUJE SE dopuna žalbe ovrhovoditelja C.-G. d.o.o. O. protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku broj OVR-5007/15-24 od 25. 07. 2017. godine,  kao nepravovremena."

              Protiv rješenja od 25. srpnja 2017. žalbu je izjavio ovrhovoditelj u odnosu na toč. II/ izreke jer da prvostupanjski sud bez ikakvog zakonitog razloga nije priznao ovrhovoditelju trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku na ovršnim uredovanjima u punom iznosu. Naime, u ovom slučaju ne mogu se primjenjivati odredbe Tarife koje se odnose na parnični trošak, jer se u provedbi ovrhe ne raspravlja o glavnoj stvari i ne izvode dokazi, a ovrha uopće nije odgođena prije početka raspravljanja niti se to uopće može dogoditi. Slijedom toga prvostupanjski sud nije imao nikakvu pravnu osnovu za donošenje rješenja o troškovima postupka u iznosu od 78,12 kn za ovršna uredovanja jer za to ne postoji uporište ni u jednom propisu. Za predmetni VPS Tarifom je jasno propisana da za pristup svakom ročištu za provedbu ovrhe odvjetniku pripada 312,50 kn (PDV 25 % uključen). Osim toga ničim nije obrazloženo na zakonit i pravilan način zbog čega je odbio ovrhovoditelja za naknadu daljnjeg troška iznad 1.448,15 kn, a svi navodi obrazloženja su neosnovani i nezakoniti u navedenom dijelu. Dakle, žalba se podnosi u dijelu koji se odnosi na toč. II/ izreke rješenja kojom isto pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Prvostupanjski sud pogrešno i nepravilno primjenjuje materijalno pravo kad se poziva u obrazloženju rješenja na čl. 4. st. 5. i čl. 3. st. 1. i 5. Pravilnika o Tarifi za naknadu troškova i nagrada za obavljanje javne komisione djelatnosti jer se te odredbe primjenjuju u sasvim drugom postupovnom momentu od ovosudnog predmeta. Zbog pogrešne primjene materijalnog prava došlo je i do bitnih povreda odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer je izreka rješenja ostala nepotkrijepljena bilo kakvim zakonitim razlozima u obrazloženju samog rješenja što rješenje čini nerazumljivim i proturječnim u tom dijelu. Ovrhovoditelj u ovom postupku ne traži nikakav predujam za naknadu troškova komisionara niti za skladištenje i prodaju pokretnina. Ono što traži je stvarno nastali trošak javnog komisionara za izlazak na uredovanje (angažiranje dva djelatnika, teretno vozilo) sukladno odredbi čl. 141. st. 1. Ovršnog zakona. Slijedom navedenog predlaže se prihvatiti žalbu te pobijani dio rješenja preinačiti na način da se ovrhovoditelju dosudi trošak kako je zatraženo. Također ovrhovoditelj potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 kn uvećanu za trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 200,00 kn te predlaže temeljem čl. 14. st. 6. Ovršnog zakona donijeti rješenje o daljnjem trošku ovršnog postupka (sastava podneska) te da naloži ovršeniku da u roku od 8 dana plati ovrhovoditelju trošak.

              Protiv rješenja od 22. studenoga 2017. žalbu je izjavio ovrhovoditelj navodeći da isto osporava zbog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, prvostupanjsko rješenje nije obrazloženo te se zbog toga ne može ispitati. Podnesak ovrhovoditelja od 28. rujna 2017. sadržajno ne predstavlja dopunu žalbe već je uz isti dostavljena dokumentacija koju je već prethodno ovrhovoditelj naveo u žalbi koja je pravodobna. Navedenim podneskom sadržajno nije navedeno ništa novo niti je na bilo koji način izvršena takva dopuna žalbe stoga je nejasno zbog čega prvostupanjski sud smatra da navedeni podnesak predstavlja sadržajno dopunu žalbe. Slijedom navedenog predlaže se žalbu prihvatiti a pobijano rješenje u cijelosti ukinuti. Potražuje se trošak sastava ove žalbe u iznosu od 312,50 kn uvećan za trošak sudske pristojbe u iznosu od 200,00 kn te se predlaže temeljem čl. 14. st. 6. Ovršnog zakona donijeti rješenje o daljnjem trošku ovršnog postupka (sastava podneska) te da naloži ovršeniku da u roku od 8 dana plati ovrhovoditelju trošak.

              Na žalbe nije odgovoreno.

              Žalbe ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-5007/15 od 25. srpnja 2017. i od 22. studenoga 2017. su osnovane.

U odnosu na žalbu protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-5007/15 od 25. srpnja 2017.

Ispitujući pobijano rješenje ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP) na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. u svezi čl. 381. ZPP i čl. 21. toč. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14. i 73/17.; dalje OZ) koji zakon se ima primijeniti obzirom na vrijeme podnošenja prijedloga 2. studenoga 2015..

              Iz spisa predmeta proizlazi:

              - da je pravomoćnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-5007/15 određena ovrha na pokretninama ovršenika te da je već u rješenju određeno da će se zaplijenjene pokretnine povjeriti na čuvanje i prodaju javnom komisionaru "C." O.,

              - da je prvostupanjski sud obavijestio ovrhovoditelja o ročištu povodom pljenidbe i procjene pokretnih stvari ovršenika za dane 20. siječnja, 25. travnja, 20. lipnja te 11. listopada 2016. ujedno ga pozivajući, prema čl. 141. st. 1. OZ, da osigura sve što je potrebno za provođenje ovrhe uz upozorenje na posljedice nepostupanja (l. s. 11.),

- da je rješenjem poslovni broj Ovr-5007/15 od 12. listopada 2016. obustavljen ovršni postupak na pokretninama ovršenika s obrazloženjem da je dana 11. listopada 2016. izvršen bezuspješan popis i procjena ovršenikovih pokretnina te utvrđeno da ovršenik ne posjeduje stvari koje bi mogle biti predmet ovrhe,

- da je ovrhovoditelj podnio zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka, putem pošte, dana 14. listopada 2016. (l. s. 38.),

- da je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje dosuđujući trošak u iznosu od 1.448,15 kn, a u preostalom dijelu odbio zahtjev kao neosnovan.

Prema odredbi čl. 14. st. 4. OZ ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ovrhovoditelju odbio trošak koji se odnosi na trošak uredovanja javnog komisionara budući da je trošak dolaska javnog komisionara bio potreban za ovrhu jer je taj trošak nastao u ispunjenju zakonske obveze ovrhovoditelja propisane čl. 141. OZ.

Naime, navedeni trošak je stvarno nastao i odnosi se na izlazak ovlaštenog javnog komisionara za uredovanje koje je održano kako to proizlazi iz sačinjenih zapisnika, a za koje uredovanje je javni komisionar izdao račun broj 258-POS1-1 (l.s.40).

Okolnost što je predmetni postupak ovrhe obustavljen zbog toga što je 11. listopada 2016. izvršen bezuspješan popis i procjena ovršenikovih pokretnina odnosno utvrđeno da ovršenik ne posjeduje stvari koje bi mogle biti predmet ovrhe nema utjecaja na pravo ovrhovoditelja na naknadu troška dolaska javnog komisionara jer je po ocjeni ovog suda taj trošak za ovrhovoditelja nastao prije početka provođenja ovršnih radnji i neovisno o rezultatu istih.

Prvostupanjski sud se poziva na odredbu čl. 6. OZ prema kojoj odredbi se pri provedbi ovrhe mora paziti na dostojanstvo ovršenika, te da ovrha za njega bude što manje nepovoljna, s tim da ponašanje ovrhovoditelja tijekom ovršnog postupka ne smije biti u suprotnosti s moralom i načelom poštenja, međutim gubi iz vida činjenicu da je ovršenik uredno pozivan na ročišta povodom uredovanja, da nije pristupio, niti izostanak opravdao što je imalo za posljedicu određivanje slijedećih izlazaka radi zapljene i procjene nekretnina ovršenika.

Nadalje, prvostupanjski sud se u pobijanom rješenju poziva na odredbu čl. 4. st. 5. Pravilnika o tarifi za naknadu troškova i nagrada za obavljanje javne komisione djelatnosti ("Narodne novine", broj 115/12.; dalje Pravilnik) koja propisuje da ako je ovršni postupak obustavljen ili povjerena pokretnina nije prodana, komisionar da ima pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi s pohranom i prodajom te robe. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda citirana odredba ne isključuje pravo na naknadu stvarno nastalih troškova koji su nastali u svezi s pokušajem poduzimanja radnji ovrhe na pokretninama.

              Slijedom navedenog, a pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 14. st. 4. OZ, ovrhovoditelju je priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.500,00 kn na ime troškova uredovanja javnog komisionara za dane 20. siječnja, 25. travnja, 20. lipnja te 11. listopada 2016. odnosno svako po 625,00 kn.

Slijedom iznesenog temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP valjalo je djelomično uvažiti žalbu ovrhovoditelja te preinačiti pobijano rješenje tako da je uz već dosuđeni ovršni trošak od 1.448,15 kn ovrhovoditelju dosuđen i daljnji trošak u iznosu od 2.500,00 kn odnosno ukupno 3.948,15 kn kako je odlučeno u izreci drugostupanjske odluke pod toč. 1.

              Nadalje, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ovrhovoditelju odbio trošak sastava ovršnog prijedloga po punomoćniku i trošak sudske pristojbe u iznosu od 825,00 kn budući da se radi o trošku o kojem je već odlučeno rješenjem o ovrsi od 20. studenoga 2015..

              Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 14. st. 4. OZ te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje Tarifa) kada ovrhovoditelju nije dosudio troškove pristupa na ročišta 20. siječnja, 25. travnja te 20. lipnja 2016. u visini od po 625,00 kn budući se suprotno navodima žalitelja primjenjuje Tbr. 12. toč. 2. Tarife koja pak upućuje na primjenu Tbr. 7. toč. 1. i 2. u svezi Tbr. 9. Tarife, te i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda punomoćniku pripada nagrada za pristup od 25 % od Tbr. 7. toč. 1. Tarife odnosno 156,25 kn za svako od navedena tri ročišta budući da se pljenidba nije mogla obaviti ročišta su odgođena prije početka iste, pa se analogno ima primijeniti Tbr. 9. toč. 5. Tarife.

Slijedom iznesenog temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda u dijelu pod toč. II. izreke kojim je ovrhovoditelju odbijen zahtjev za naknadu troška preko iznosa od 3.948,15 do iznosa od 6.179,40 kn kako je to odlučeno u toč. 2. izreke drugostupanjskog rješenja.

              U odnosu na žalbu protiv rješenja poslovni broj Ovr-5007/15 od 22. studenoga 2017.

Navedenim rješenjem odbačena je dopuna žalbe ovrhovoditelja protiv rješenja broj Ovr-5007/15 od 25. srpnja 2017., kao nepravovremena.

Naime, dana 28. rujna 2017. ovrhovoditelj je dostavio prvostupanjskom sudu podnesak navodeći da dostavlja priloge uz žalbu koja je izjavljena 13. rujna 2017., a koja dokumentacija omaškom da nije dostavljena uz žalbu.

Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda navedeni podnesak ovrhovoditelja sadržajno ne predstavlja dopunu žalbe, a što se zaključuje ne samo uvidom u podnesak od 29. rujna 2017., već i uvidom u žalbu ovrhovoditelja od 13. rujna 2017. u kojoj žalbi su navedeni dokazi koji se uz žalbu dostavljaju, međutim, dostavljeni su uz podnesak od 28. rujna 2017. bez navoda koji bi po svom sadržaju upućivali da isti predstavlja dopunu žalbe slijedom čega je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 358. st. 1 i 2. ZPP u svezi čl. 11. st. 3. OZ. 

Slijedom navedenog pobijano prvostupanjsko rješenje od 22. studenoga 2017. temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP valjalo je ukinuti kako je to odlučeno pod toč. 3. izreke drugostupanjske odluke, ali bez vraćanja na ponovan postupak.

Odluka o troškovima postupka povodom žalbe ovrhovoditelja temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 14. st. 4. OZ te Tarife tako da je ovrhovoditelju koji je uspio u žalbenom postupku dosuđen je trošak sastava žalbe u iznosu od po 624,00 kn (Tbr. 10. toč. 3. Tarife) kako je to odlučeno u toč. 4. drugostupanjske odluke.

Ovrhovoditelj je u žalbi postavio i zahtjev da mu ovršenik naknadi trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od ukupno 400,00 kn, a kako iz spisa predmeta slijedi da nije izdan nalog za plaćanje sudske pristojbe za žalbu, niti je ovrhovoditelj dokazao da bi izvršio uplatu sudske pristojbe na žalbu, to mu zatraženi trošak nije niti nastao radi čega je na temelju čl. 155. st. 1. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ valjalo odlučiti kao pod toč. 5. izreke ovog rješenja.

U ostalom, a ne pobijanom dijelu pod toč. I/ izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

U Zadru 2. veljače 2018.