Broj: Gž Ovr-408/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Vukovaru, po sucu Ireni Lenić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. & S. b. d.d., R., zastupan po O. d. M. i p. iz R., protiv ovršenice M. Š. P., O., zastupana po punomoćnici odvjetnici R. M. B. iz R., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci broj Ovr-4254/12 od 14. lipnja 2016. godine, 6. veljače 2018. godine.

r i j e š i o   j e

              Žalba ovršenice djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično se prihvaća kao osnovana, te se rješenje Općinskog suda u Rijeci broj Ovr-4254/12 od 14. lipnja 2016. godine preinačuje u pobijanom dijelu rješenja pod točkom 1. tako da se nalaže ovršenici da ovrhovoditelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu 30.910,89 kn, a preostali dio zahtjeva za naknadu troškova postupka do iznosa od 50.254,64 kn se odbija.

Obrazloženje

              Rješenjem prvostupanjskog suda je odlučeno:

"1.Ovršenik je  dužan naknaditi ovrhovoditelju  trošak ovršnog postupka u iznosu od  50.254,64 kn u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

              2. U preostalom dijelu zahtjev ovrhovoditelja se odbija kao neosnovan."

              Protiv rješenja prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je obvezana na plaćanje troška ovrhovoditelju (točka 1.) je žalbu podnijela ovršenica. Predlaže ukidanje rješenja i odbijanje zahtjeva ovrhovoditelja za naknadu troškova ovrhe uz naknadu troškova ovršenici za sastav žalbe.

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

              Žalba je djelomično osnovana.

              Prvostupanjski sud je obvezao ovršenicu temeljem odredbe članka 14. stavak 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. - u nastavku teksta: OZ) na naknadu troškova ovrhe u iznosu od 50.254,64 kn, obrazlažući da je nakon donošenja rješenja o obustavi ovrhe ovrhovoditelj pismenim podneskom u roku propisanom odredbom članka 14. stavak 6. OZ-a zatražio troškove nastale nakon donošenja rješenja o ovrsi.

Odredbom članka 14. stavak 4. OZ-a propisano je da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

              Ovršenica u žalbi ističe da ona ne bi bila u obvezi naknaditi troškove ovrhe, budući je u tijeku postupka isticala prigovore koji se odnose na visinu duga i vrijednost nekretnine a ne prigovore kojima bi se protivila provedbi ovrhe. Navedeni žalbeni razlozi nisu osnovani jer je ovrhovoditelj svoju tražbinu prema ovršenici mogao naplatiti samo iz vrijednosti založene stvari, a kako su u postupku naplate nastali troškovi obveznik plaćanja tih troškova je ovršenica kao založni dužnik i pritom nije odlučna vrijednost nekretnine koja je bila predmet založnog prava i ovršnog postupka jer odredbe Ovršnog zakona ne predviđaju izuzetak od obveze plaćanja troškova ovršnog postupka temeljem odredbe članka 14. OZ-a.

Pravilno je prvostupanjski sud priznao ovrhovoditelju trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 5.000,00 kn s PDV-om, trošak sastava jednog podneska u iznosu od 1.250,00 kn na koji trošak ovrhovoditelju pripada i PDV te troškove sudskih pristojbi na prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi – dva puta po 2.471,07 kn, koji iznosi se žalbom posebno ne osporavaju.

Suprotno žalbenom razlogu ovršenice, za ročišta o održanoj prvoj i drugoj javnoj dražbi ovrhovoditelju pripada temeljem odredbe Tbr. 12. točka 1. u svezi s Tbr. 9. točka 1. trošak u visini od 5.000,00 kn za svako ročište.

Međutim, osnovan je žalbeni razlog ovršenice da prvostupanjski sud prilikom obračuna troškova ovrhovoditelja za zastupanje na ročištima 17. lipnja i 21. listopada 2015. godine nije pravilno primijenio odredbe Tarife o naknadama i nagradi za rad odvjetnika. Temeljem Tbr. 12. točka 1., u svezi s Tbr. 9. točka 2. ovrhovoditelju pripada trošak u iznosu od 50% nagrade, što iznosi 2.500,00 kn za svako ročište, na koji iznos ovrhovoditelju pripada i PDV.

Osnovano žalitelj u žalbi navodi da je ovrhovoditelju neosnovano priznat trošak sastava "odgovora na prijedlog za ovrhu" s obzirom da navedeni trošak nije nastao, a ukoliko se navedeni trošak odnosi na trošak sastava odgovora na prijedlog za odgodu navedeni trošak ovrhovoditelju ne pripada, kao niti trošak sastava odgovora na žalbu. Naime, sukladno odredbi članka 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. – u nastavku teksta: ZPP koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 21. stavak 1. OZ-a, pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi sud uzima u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja postupka.

Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo ovrhovoditelju priznati kao osnovane troškove sastava prijedloga za ovrhu – 5.000,00 kn, jednog podneska – 1.250,00 kn, dva ročišta – dva puta po 2.500,00 kn i dva ročišta – dva puta pod 5.000,00 kn, što ukupno iznosi s PDV-om 26.562,50 kn, a zajedno sa sudskim pristojbama koje ukupno iznose 4.942,14 kn ukupno priznati parnični trošak ovrhovoditelja iznosi 31.504,64 kn.

S obzirom da je ovršenica djelomično uspjela sa žalbom sukladno odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a u svezi sa člankom 154. stavak 2. ZPP-a ovršenici pripada i razmjeran dio troškova žalbe. Osnovano je potraživanje ovršenice za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 kn koliko je žalbom zatraženo, što zajedno s PDV-om iznosi 1.562,50 kn, od kojega iznosa joj je prema postignutom uspjehu sa žalbom priznato 38% navedenog iznosa, odnosno 593,75 kn.

Slijedom navedenog, ovršenica je dužna ovrhovoditelju naknaditi razliku navedena dva iznosa, što iznosi 30.910,89 kn.

Radi navedenog, ovaj sud je djelomično odbio žalbu kao neosnovanu a djelomično prihvatio žalbu kao osnovanu i preinačio rješenje prvostupanjskog suda temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a na način da je ovršenica obvezana na naknadu troškova postupka ovrhe ovrhovoditelju u iznosu od 30.910,89 kn, dok je s preostalim zahtjevom troška do iznosa od 50.254,64 kn o kojem je odlučeno točkom 1. prvostupanjske odluke ovrhovoditelj odbijen.

              U nepobijanom dijelu rješenja pod točkom 2. kojom je odlučeno o preostalom dijelu zahtjeva ovrhovoditelja preko iznosa od 50.254,64 kn do zatraženog iznosa troška, rješenje prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjeno.

Vukovar, 6. veljače 2018.